iustitia.bg
Glumci Ružica Maurus i Ognjen Milovanović u mjuziklu ‘Radio Dubrava’ Kazališta Komedija, koji će se zbog obnove zgrade izvoditi u Domu Hrvatske vojske, igraju brata i sestru kojima 1990-ih rat prekida mladost. Glazba Prljavog kazališta u predstavi igra vrlo važnu ulogu, a premijera će biti 18. ožujka
Oslanjajući se na repertoar i poetiku pjesama Prljavog kazališta, mjuzikl „Radio Dubrava” o zagrebačkoj četvrti Dubrava govori kao o prizmi u kojoj se prelamaju sve silnice posljednjih nekoliko desetljeća hrvatske povijesti. Budući da se zgrada Komedije obnavlja, cijele se sezone predstave igraju na nekoj drugoj lokaciji, u nekoj od dvorana u Zagrebu. Ovaj mjuzikl će se tako igrati u Domu Hrvatske vojske, a premijera je 18. ožujka. Sadržaj se odvija tijekom desetak godina i prati skupinu mladih ljudi iz Dubrave od 1991. Glavni junak Sokna, kojeg igra Damian Humski, sa skupinom prijatelja u rat odlazi doslovno s plesnog podija. Iza sebe ostavlja djevojku Sanju, majku, sestru i Dubravu. Ratna zbivanja prekidaju mladenačke ideale i fantazije, a pogled na svijet tone u bespomoćni cinizam poslijeratnog razdoblja.
Na glazbu Jasenka Houre, Ines Prajo i Arjane Kunštek te aranžmane Fedora Boića tekst je napisala Ana Tonković, a redatelj je Krešimir Dolenčić. Druge velike uloge u ovoj ansambl-predstavi igraju Ružica Maurus i Dora Hasanec u alternaciji, Ognjen Milovanović, Nika Ivančić, Jasna Palić Picukarić i Ivan Glowatzky. Nacional je razgovarao s članovima glumačkog ansambla Komedije Ružicom Maurus i Ognjenom Milovanovićem, koji igraju brata i sestru Sanju i Borisa zvanog Herc, a ovo im je, nakon „Ponosa i predrasuda” i „Zapetljanih interesa”, treći zajednički projekt.
Ružica Maurus, 27-godišnja Požežanka koja je u ansamblu Komedije točno dvije godine, u mjuziklu „Radio Dubrava” igra Sanju, Sokninu djevojku, jednu od glavnih uloga, i posebno je, kaže, sretna jer je dobila ovakvu priliku:
„Ovo mi je prva uloga u mjuziklu i prva glavna uloga otkad sam u ansamblu Komedije. Jako sam sretna, ali ovo je i veliki izazov zato što je mjesto radnje Zagreb, kvart Dubrava, ali uz pomoć kolega svladala sam taj dijalekt. Proces je bio specifičan s obzirom na to da je zgrada Komedije u obnovi, pa smo čekali lokaciju na kojoj ćemo imati probe i izvedbe. Specifičan je ovo projekt jer probe traju od kraja listopada, s pauzama, naravno, i uz još jednu predstavu paralelno – ‘Ponos i predrasude’ – ali dugo radimo. Posebno je to bilo iskustvo. Prvi put radim s Krešom, Anom i s cijelim autorskim timom, bilo je divno, zaista su sjajni. Imali smo najprije intenzivne čitaće probe, a odvojeno od toga imali smo glazbene probe, ples i songove. I onda smo to sve kroz proces počeli pomalo spajati.”
Za razliku od Ružice Maurus, za 32-godišnjeg Bjelovarca Ognjena Milovanovića, koji je u Komediji zaposlen pet godina, „Radio Dubrava” je čak peti projekt koji radi s Krešom Dolenčićem. Kako kaže, kod nekih redatelja odmah vidiš viziju, smjer u kojem bi se trebalo ići, a kod Kreše se to vidi tek dva tjedna prije premijere:
„Dosad nismo radili mjuzikl zajedno, ali to je kod njega specifično. Ja kao glumac kod njega uvijek tražim potvrdu da je nešto gotovo i puno prije, ali to kod njega ne ide na taj način i na to sam se naviknuo. Divno je raditi s njim, treba samo vjerovati da će se to nešto dogoditi u jednom trenutku i zaista tako i bude. Igram Borisa Šuška kojeg obitelj zove Braco, a prijatelji ga zovu Herc. On je srčan, voli se zezati, uvijek je za akciju, on je kvartovski dobar mangup, ispao je vragu iz torbe, ali pozitivan je lik. Svaki lik moram stvoriti sam iznova, bez obzira na to postoji li predložak ili ne, ali ako se, primjerice, radi ‘Ponos i predrasude’, imaš u glavi neku ideju, to je sigurno. U ovom slučaju krećeš ili iz imaginacije ili iz nekih svojih unutarnjih snaga. Ja uvijek na isti način pristupam svakoj ulozi. Mene je u ulozi Herca najviše šokirala činjenica da pjevam. Pjevanje mi je slabije od glume, pa sam krenuo najprije s pjevanjem, to mi je bila neka razlika od uobičajenog procesa stvaranja lika. Međutim, u samom procesu stvaranja uloge sve crpim iz nekih drugih izvora i sredstava, a ne iz prethodnog predloška.”
Ružica Maurus navodi da svaki lik stvara iz „istog mjesta”, iz svoje unutarnje mašte. Međutim, kad god prvi put vidi tekst, kroz glavu joj, kaže, često prođe: „Ja ovo ne znam, ne mogu, mislim da ovo nije uloga za mene.”
„Pojavi se sumnja, ali kasnije sam shvatila da je to dobro jer svaka je uloga drugačija, moraš ići u nepoznato, biti dovoljno hrabar, opustiti se na probama, riskirati, a ovo je bila izvrsna prilika da gradimo bez ikakvih pretpostavki i predrasuda, bez očekivanja. Scene su napisane tako podatno za glumca i glumicu, u emotivnom procesu podsjećaju me na Čehova. Puno toga se događa u Sanji, koju igram. To je djevojka od 18 godina koja je u početku maturantica, a na kraju predstave, dvanaest godina kasnije, udana je žena. Sama ta činjenica za mene je zanimljiva, treba ispuniti taj period od 12 godina. Tekst je podatan za glumca, više puta mi je prošlo kroz glavu kako je dobro napisano, baš je gušt igrati.”
„Radio Dubrava” prati priču koja je „hrvatska” možda više od drugih koje su se radile u posljednje vrijeme – Zagreb, devedesete, Domovinski rat i mladi ljudi kojima su djetinjstvo i odrastanje prekinuto odlaskom na front. S obzirom na to da svi takvu i sličnu priču, obiteljsku pozadinu, emociju, imamo u sebi, i za glumce je proces stvaranja predstave bio emotivan. Ružica Maurus kaže:
„Ja sam iz Požege, sredine u kojoj su emocije o ratu još jako intenzivne, pa iako sam rođena nakon Domovinskog rata, imam osjećaj da sam ga živjela. Rane su to koje nikada ne zacijele, ali smatram da se trebamo okrenuti budućnosti, ne dopustiti da se takvo što ikada ponovi. Ovakav tekst je jako važan, ova predstava je jako važna jer nosi u sebi snažnu antiratnu poruku, to je vrijeme jako obilježilo i moju obitelj, a i sve obitelji u Hrvatskoj, to je dio mene i mog identiteta. Da ne govorim o Prljavom kazalištu – po njihovoj sam pjesmi ‘Ruža hrvatska’ dobila ime, a tako se zove i moja baka. Moja obitelj je veliki fan grupe, često smo bili na njihovim koncertima, tako da je mojima ovo najdraža predstava koju ću igrati. Jako sam emotivno vezana za sve pjesme. To je vrijeme mojih roditelja i njihove mladosti, puno sam slušala o tome kako su tada živjeli, a u predstavi se baš najviše govori o tom mladom čovjeku i kako se to odrazilo ne samo na mlade nego na čovjeka, pojedinca općenito. Nažalost, tematika je aktualna, na našu veliku žalost.”
Ognjen Milovanović ističe da je kod ovog teksta odlično što on ne govori o topografskoj promjeni mjesta ili promjeni sustava. Tekst više govori o tome kako ta promjena sustava utječe na pojedinca:
„To je ono što mi podcrtavamo u predstavi. Sretan sam što sam dobio ozbiljnu ulogu, emotivnu, jako mi je drago da igram u ovoj predstavi. Zna se što je Prljavo kazalište, oni su obilježili jednu cijelu epohu, na sceni su 40 godina. Velika je čast sudjelovati u projektu u kojem se pjevaju njihove pjesme, Jasenko Houra nam je bio na probama. Volio bih napomenuti kako se tih devedesetih počela rađati i hip-hop scena u Zagrebu, koje sam ja veliki ljubitelj. Krešo mi je povjerio zadatak da napišem jednu rap pjesmu za predstavu i na to sam vrlo ponosan. Ja sam prvenstveno hip-hop glava i jako sam sretan što mi je ovo prvi glazbeni tekst za moje kazalište te što će se i taj dio glazbene povijesti nekako provući kroz predstavu. Prvi put sam napisao pjesmu za kazalište, ali imam već dvije svoje pjesme, pomalo se bavim time. Ja sam 1994. godište, sigurno je ovo što je Ružica rekla, naši roditelji su odrastali s tim, ali svi znamo svaku njihovu pjesmu i velika mi je čast sudjelovati u projektu. Glazba prati priču, to je isto jako lijepa poveznica, dramska priča se može poistovjetiti s glazbom. Nije to priča o Prljavom kazalištu, ali ljudi koji su živjeli i odrastali u to vrijeme sigurno će glazbu povezati s tim vremenom.”
I Ružica Maurus i Ognjen Milovanović relativno su kratko u ansamblu Komedije, a opisali su kako je zapravo došlo do njihova angažmana u tom kazalištu, u kojem sada igraju u mjuziklu. Glazba je njihova velika ljubav, za Ružicu Maurus je to, za razliku od Milovanovića, sevdah, pa tako redovito održava koncerte, a snimila je i album. Požežanka kaže:
„Dobila sam priliku u Komediji, nisam razmišljala ni sekunde i rekla sam ‘da’. Predstava po predstava, a posebno nakon ‘Ponosa i predrasuda’, shvatila sam da je Komedija moj dom, osjećam se kao doma, zaista, ne mogu se zamisliti u nekom drugom ansamblu. Taj smijeh na probama, više smo od kolega, podrška, razgovori, šale, jako zdravo okruženje, svi su nabrijani na rad, tek sam dvije godine u ansamblu, a imam osjećaj kao da sam deset. Jako mi je važno da radim, bolje je za mene da nemam slobodnog vremena, najbolja sam kad sam pretrpana poslom, a to mi omogućuje rad u ansamblu. Mene je prije tri godine, kad sam bila pred diplomom, tata s kojim sam sjedila na kavi usred ljeta u rodnom Srednjem Selu pitao što ću nakon diplome. Odmah sam počela plakati, toliko sam se bojala, nisam imala nikakvu predodžbu o svojoj budućnosti, bojala sam se da će nakon diplome sve stati. Nisam radila puno tijekom fakulteta, pitala sam se tko će me vidjeti, tko će mi dati ulogu. Međutim, vrlo brzo je sve krenulo, posebno nakon ‘Gostioničarke’ u Gradskom kazalištu Požega, koju je režirao Davor Svedružić, glumac Komedije. Sve je to nekako vodilo jedno ka drugome, lijepo se sve posložilo, a osim u Komediji stignem igrati i u drugim projektima, kao što su bile Dubrovačke ljetne igre, u Bjelovaru, a i baviti se glazbom.”
Za vrijeme korone, Ružica Maurus je pauzirala studij na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kaže da nije htjela studirati na takav način:
„To je na mene loše emotivno i psihički utjecalo i pauzirala sam studij. Složila sam se sa sobom da se odmorim, otišla sam u Požegu, zaposlila se i režirala predstave za djecu, a ako sam željela i igrati, morala sam si stvoriti ulogu, dakle sve sam sama radila – tekst, dramaturgiju, glazbu, kostime, režiju. Nosila sam od doma sve rekvizite, baš mi je to bilo lijepo iskustvo.”
Ognjen Milovanović dosta je, nakon diplome, radio u HNK u Varaždinu, dvije-tri godine je u tom kazalištu bio honorarni suradnik. Igrom slučaja radila se koprodukcija s Komedijom:
„Neki glumci iz Varaždina trebali su igrati u podjeli ‘Zaljubljenog Shakespearea’, ja sam napravio jednu dobru ulogu eunuha, kolege su bili zadovoljni i dosta se o tome pričalo. To je bila moja kreativa, scena kad se mora ući na audiciju kao loš glumac. Ovaj je mucao, ovaj ne može reći ‘š’, neke klasične priče. No ja sam uvijek želio igrati nekog s Touretteovim sindromom i to sam probao i svidjelo im se, navijali su za to da uđem u ansambl i, evo, 2021. godine to se i dogodilo. Dosta razmišljam o tome ima li glumac dovoljno slobode kad uđe u ansambl i koči li se možda time kreativnost, imam čestu tu dvojbu. Najsretniji sam kad radim, kad idem iz projekta u projekt, ali neke projekte ipak nekako stavljam sa strane. Da sam samostalni umjetnik, primjerice, da me život natjera na to, sigurno bih radio neke različite stvari, sve vezano za glumu – stvarati, pisati, pjevati. U većini slučajeva glumac u ansamblu će reći da osjeti zamor u nekim slučajevima, to slobodnjak sigurno neće reći. Ja sam radio komediografe iz 1930-ih, pa sam skočio u 18. stoljeće, gdje igram protestantskog svećenika, a sad sam dečko iz Dubrave ratnih 1990-ih, govorim ‘kaj’ i napokon smijem psovati na sceni. Svatko ima neko svoje veselje.”
Kad je riječ o tome vole li više proces proba ili same izvedbe, Ružica Maurus i Ognjen Milovanović imaju različito mišljenje. Ružica Maurus više uživa u procesu proba jer „ne znaš kamo ideš, ideš u nepoznato, često dolazi do sumnji, nepovjerenja”. Ona voli sve te faze zato što zna da se u tim trenucima rađa nešto novo, nešto što dosad nije znala, doznaje nešto novo o sebi, uči, a to smatra bogatstvom.
Milovanović, pak, iako voli oba procesa ako mu se sviđa projekt, možda ipak malo više voli izvedbe. Tada, kako pojašnjava, u okviru zadanog voli neke stvari promijeniti iz izvedbe u izvedbu. To ga veseli, naravno uz poštovanje kolega i bez drastičnih izmjena. Predstava je čarolija, voli ljude i voli to osjetiti, kaže Milovanović.
Bjelovarski umjetnik smatra da nije poželjno da glumac ulogu stvori nakon jedne probe ili nakon jedne čitaće probe, na taj način nema prostora za napredak:
„Naravno, kad pročitaš tekst, imaš viziju o tome je li ti taj lik blizak ili kako bi ga mogao donijeti, ali ja, koji sam štreber i sve volim usvojiti do kraja, što sam stariji to više volim puštati da stvari idu polako i svojim tijekom, da vidim što se može još dogoditi, da pokušam pronaći i drugo i treće rješenje, to je kvaliteta koju svaki glumac mora razvijati. Ne vidim odmah kakav će biti moj lik niti to želim, a čak i kad vidim odmah kako bi lik trebao izgledati, odmaknem se i pokušam pronaći nešto drugačije. Istraživanje je najljepši dio stvaranja uloge. Niti slikar nije završio nakon prvog ili sedmog poteza kistom.”
Kad je riječ o ulozi Herca u predstavi „Radio Dubrava”, Milovanović je opisao proces nastajanja lika i što mu je najteže. Ovo je dramska predstava, scene su vrlo dramske, one su u poetici neki psihološki realizam, tvrdi glumac:
„Uvijek se pitam jesi li to rekao iskreno, jesi li pogledao partnera u oči, jesi li čuo što je rekao, jesi li umjetno reagirao na ono što je rekao. Ne mogu reći da mi je nešto bilo najteže, ali to je čovjek mojih godina i mogao sam se poistovjetiti s njim, nisam radio neki ogroman odmak kao u nekim drugim predlošcima ili predstavama. Najteže mi je bilo napraviti lik zato što je u pitanju tijek vremena, oni su svi u početku nevini, mladi i u svom ružičastom balonu, a kasnije ih život jednostavno savije i to treba dočarati. Evo, to je teško kao cjelina.”
Ružici Maurus kod uloge Sanje bilo je, kako je objasnila, lakše zato što je to djevojka njezinih godina. To vrijeme joj je blisko jer je bilo nedavno, voli tu mladost, dinamiku, životnu radost:
„Meni je akcent bio izazov, ali volim nove zadatke, volim i dalje učiti, nije s diplomom naše učenje završilo, uživam u svakom novom procesu. Volim ovo zanimanje jer uvijek ideš iz nule, nikad ne znaš kamo ideš i kojim putem, ne postoji tableta za igranje Hamleta i Ofelije, svaka uloga je ugodan izazov, uvijek upadam u krize. Još uvijek uživam u svakoj probi, želim naučiti i dati nešto novo, ne ponavljati se od jučer, nego se prepuštati tome, biti dovoljno hrabar. Krešo je specifičan jer ti da potpunu slobodu, naravno, uz njegovo usmjeravanje. To je sjajno, ali ponekad je teško, preispitujem se svaki dan. Predstava je velika, puno je elemenata, puno je scena, puno partnera, stvarno je ovo ogroman zadatak i svi se veselimo.”
Budući da je riječ o toliko poznatoj priči, emotivno bliskoj, s poznatom lokacijom, glazbom i atmosferom, Milovanović i Ružica Maurus pojasnili su osjećaju li možda veću odgovornost, baš zbog očekivanja koja su velika. Glumica kaže da je o tome počela razmišljati kad je vidjela komentare po društvenim mrežama:
„Pitali su ljudi hoće li biti ova ili ona pjesma, ogromna su očekivanja i zanimanje publike. Imam dojam da se ‘Radio Dubrava’ dugo čeka, malo me pecnulo to sve i drago mi je, ali nama pozornost mora biti usmjerena na predstavu i ni na što drugo. Veselimo se premijeri, ali i svakoj sljedećoj izvedbi.”
Milovanović kaže da je njihova dužnost i profesionalnost da brane svaku ulogu i predstavu koju igraju:
„Moramo stati iza svega što radimo, što god ja mislio o nekoj ulozi ili predstavi. Očekivanja zaista postoje, osjeća se to, ali mene to rajca. To znači, i u to vjerujem, da će biti velik broj gledatelja na predstavama, da će biti velik broj različitih mišljenja, ali u to uvijek idemo uzdignute glave i branimo to što radimo. Veselimo se predstavi.”
RADIO DUBRAVA ‘Osjećamo da publika ima velika očekivanja od predstave, jako joj se veselimo’ 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-03-21 19:23:50 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo
