NI STEPINAC GA NIJE VOLIO ‘Pavelićeva specijalca’ za pokrštavanje Srba, fra Radoslava Glavaša, htjeli bi za ‘mučenika’ 2026

iustitia.bg

Fra Robert Jolić, urednik i voditelj emisije „Krvlju opečaćeni za nebo“ na radiopostaji Mir Međugorje, 6., 13. i 20. ožujka sramotno je iznova apologetski govorio o životu, djelovanju i tragičnom završetku fra Radoslava Glavaša, jedinog hercegovačkog fratra koji je bio visokopozicionirani dužnosnik Pavelićeve vlade, najbliži suradnik doglavnika i ministra Mile Budaka, zazivajući njegovo proglašenje mučenikom i blaženikom.

Prvorazredni je to skandal, time veći što je Glavaš u ustaškoj NDH bio zadužen za izradu popisa i procedure za masovne prijelaze pravoslavnih Srba na katoličanstvo, tijekom 1941. i 1942., što je jedna od ključnih komponenti zločinačke ustaške politike. Štoviše, neke Glavaševe odluke bile su suprotne crkvenim zakonima.

Jolićeva drskost ogleda se i u podatku da je Vatikan zbog spornih aktivnosti u režimu ustaške NDH, i to upravo na izravno traženje zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, ekskomunicirao Glavaša i udaljio ga iz Katoličke Crkve.

U emisiji „Krvlju opečaćeni za nebo“, u programu radiopostaje Mir Međugorje, svakog petka govori se o hercegovačkim franjevcima koje su pred kraj Drugog svjetskog rata ubili partizani. Radi se o 66 fratara ubijenih na nekoliko lokacija u Hercegovini, najviše u franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu. No tri epizode spomenute radijske emisije, emitirane u ožujku ove godine, u kojima se zazivaju njihovo mučeništvo, uzlaz na nebo i put do službenog proglašenja mučenicima, zbog skandaloznih apologetskih izjava spram zločinačkog djelovanja Radoslava Glavaša, izazivaju posebnu pozornost.

Besramnu inicijativu za proglašenje Glavaša, visokopozicioniranog dužnosnika Pavelićeve vlade u NDH, ‘katoličkim mučenikom’, pokrenuli su hercegovački fratri Photo: Screenshot Youtube/Radio MIR Međugorje

I to zato što fra Robert Jolić, povjesničar i arhivar Hercegovačke franjevačke provincije, jako dobro zna da se s takvim životnim biljezima kakve je prikupio 36-godišnji doktor književnosti, publicist i književni kritičar Andrija Radoslav Glavaš, pročelnik Odjela za bogoštovlje u Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja NDH, ne može očekivati pozitivan ishod u dugotrajnom postupku beatifikacije i traženja statusa mučenika.

Svejedno, Jolić uporno zagovara mučeništvo bivšeg fratra Glavaša, kojeg je zbog suradnje s neprijateljem Vojni sud u Zagrebu u lipnju 1946. godine, sa skupinom od 57 osoba, osudio na smrt strijeljanjem.

Fra Robert Jolić u puno je navrata, od 2008. godine do danas, u franjevačkim publikacijama, na društvenim mrežama, u medijima i u prošle godine objavljenoj velikoj studiji, uporno zagovarao, branio i pokušavao rehabilitirati najkontroverznijeg hercegovačkog franjevaca Radoslava Glavaša, sasvim sigurno na štetu pokrenutog postupka proglašenja ostalih 65 ubijenih hercegovačkih franjevaca iz Širokog Brijega i Mostara mučenicima, među njima i provincijala fra Leona Petrovića.

U jednom kritičkom osvrtu na takvo djelovanje franjevaca navodi se da možda ni Glavaš više nije toliko bitan, pa ni zagovaranje mučeništva ubijenih hercegovačkih franjevaca, već u prvom planu stoji velika potreba stalnog isticanja „koliko hercegovački franjevci NDH nose u srcu“. Samo se hercegovački portal Poskok.info usudio javno suprotstaviti željama fra Jolića i hercegovačkih fratara da od fra Radoslava Glavaša naprave mučenika. Taj portal je 2022. godine objavio tekst u kojem je Glavaša nazvao „licem Zla i Sotone“, čovjekom koji je počinio „grijeh protiv Duha Svetoga“.

Fra Robert Jolić još je u zborniku radova „Hercegovina franciscana“ iz 2008. godine detaljno opisao životni put fra Radoslava Glavaša, što je ponovio i u nedavno emitiranoj radijskoj emisiji u Međugorju. Nekritički opisuje Glavaša tek kao „člana Hercegovačke franjevačke provincije koji je doživio uspostavu i propast NDH, u kojoj je igrao zapaženu ulogu. Bavio se književnom kritikom, a iz hrvatske književnosti postigao je doktorat na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1942. Kratko je bio profesor Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu. Završio je tragičnom smrću, osuđen po komunističkom vojnom sudu u Zagrebu i nedugo potom pogubljen. Ne zna mu se grob“.

Jolić romansirano i svjesno manipulativno ističe tek da se Glavaš rano opredijelio za „desnu“ političku opciju, „za izvornu hrvatsku književnost i sve što je išlo u prilog izvornoj pravaškoj misli o samostalnoj hrvatskoj državi i slobodnom narodu“, s izrazito antimarksističkih stajališta.

Na kraju te opsežne studije fra Jolić je objavio zadnji tekst Radoslava Glavaša „Krvavi ples komunista na Širokom Brijegu“, objavljen u zagrebačkom listu Novine kao osvrt na masovno ubojstvo fratara koje su 7. veljače 1945. godine u franjevačkom samostanu počinili partizani.

Vatikan je 1942. zbog spornih aktivnosti u režimu ustaške NDH, i to upravo na izravno traženje zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, ekskomunicirao Glavaša i udaljio ga iz Katoličke Crkve

„Srbokomunisti su pobijali svećenike, nastavnike i odgojitelje, koji su bili daleko od svake dnevne politike, s razloga što su ljudi uz narod, uz kojeg su nikli“, napisao je tada Glavaš.

„Partizani su na Širokom Brijegu zaigrali tako krvavo kolo, da niti poslije pokolja ne dopuštaju gledati mučan prizor izmrcvarenih žrtava na razvalinama stoljetnog rada franjevaca. Ubiše ih u ime Moskve, za volju komunističke internacionale. Žrtve franjevaca bit će zalog za sretnu budućnost hrvatskog naroda, njegove države i zemlje. Komunističke horde zaplesale su na Širokom Brijegu ljudožderski ples“, zapisao je Radoslav Glavaš u članku koji je tada u cijelosti izgovorio i na zagrebačkom radiju.

Pišući o Glavaševoj književnoj kritici Budakova djela, taj članak hvali i književnik Branimir Donat u knjizi „Andrija Radoslav Glavaš: Hrvatska književnost i duhovnost“ iz 1995. godine. Umjesto proslova, Branimir Donat je u knjizi prenio Glavašev članak „Krvavi ples komunista na Širokom Brijegu“.

Upravo Glavaševe riječi o žrtvi franjevaca kao „zalogu za sretnu budućnost hrvatskog naroda“, fra Jolić drži proročanskim. U svim daljnjim istupima, pa tako i u emisijama radiopostaje Mir Međugorje, fra Jolić ponavlja teze iz svog teksta o Glavašu objavljenog 2008. u Franjevačkoj Hercegovini. Tako je i na Ljubuškom Iks portalu, u lipnju 2019. godine, fra Robert Jolić ustvrdio: „Fra Radoslav Glavaš je osuđen i strijeljan nevin. Samo zato što je želio slobodnu i samostalnu hrvatsku državu.“

Za fra Jolića, Glavaševa „ideološka podloga je nepopravljivi pravaš. Srce mu je tuklo za slobodu Hrvatske i slobodnog hrvatskog čovjeka. U tome svjetlu može se i smije promatrati njegov politički angažman od 1941. do 1945.“, uz napomenu da je Glavaš ideal pravaštva nalazio u Budakovu djelu i „uvijek hvalio ustaška načela dr. Pavelića kao plod težnje narodnog pokreta“.

Andrija Glavaš rođen je 1909. godine u Drinovcima. U franjevački red stupio je 1927. godine, uzevši redovničko ime Radoslav. Studirao je u Lilleu u Francuskoj, a za svećenika je zaređen 1933. godine u Fontenayu. Hrvatski jezik i književnost studirao je od 1935. do 1939. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija upoznao se s književnikom Milom Budakom, o čijem je radu napisao veći broj književnih kritika. Nakon uspostave NDH, ministar Mile Budak poziva Glavaša u Zagreb.

„Budak je već 10. svibnja 1941., mjesec dana nakon uspostave NDH, uputio provincijalu hercegovačkih franjevaca fra Krešimiru Pandžiću molbu: ‘Velečasni gospodin fra Andrija Radoslav Glavaš potreban je hitno Ministarstvu bogoštovlja i nastave u Zagrebu. Molim da izvolite po mogućnosti odmah staviti ga na raspolaganje istom ministarstvu.’ Pet dana nakon toga provincijal je pozitivno odgovorio“, zapisao je Jolić te objasnio da je u Ministarstvo bogoštovlja i nastave, kasnije Ministarstvo pravosuđa i bogoštovlja, Radoslav Glavaš, književni kritičar koji je objavljivao pod pseudonimom A.R. Buerov, stigao zato što je Mile Budak već „3. svibnja 1941. predložio Poglavniku Zakonsku odredbu o prijelazu jedne vjere na drugu“.

Taj segregacijski zakon donesen je 10. svibnja 1941. godine pa je sasvim jasno da je Mile Budak računao na Radoslava Glavaša kao ključnog čovjeka u njegovoj provedbi. Već 15. svibnja 1941. godine fra Radoslav Glavaš odlazi iz Franjevačke gimnazije u Širokom Brijegu, gdje je bio profesor od jeseni 1939. godine, jer je imenovan pročelnikom Odsjeka za bogoštovlje u Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja. Svoj položaj, apologetski navodi fra Jolić, koristio je za jačanje utjecaja Hercegovačke franjevačke provincije, potičući državno financiranje za franjevačke škole: „Provincijal Pandžić moli Glavaša da bi se državna uredba o redovini protegnula na sve biskupije.“ Glavaš je sudjelovao, kaže fra Jolić, u „monumentalnom projektu osnutka Teološkog fakulteta u Sarajevu za sve franjevačke provincije na području NDH“.

Zagrebački nadbiskup, blaženi Alojzije Stepinac, na jednom od brojnih susreta s Antom Pavelićem, poglavnikom NDH, insistirao je na ekskomunikaciji fra Glavaša iz Katoličke Crkve Photo: Wikipedia

Nadbiskup Alojzije Stepinac nije dao suglasnost za osnivanje Franjevačkog teološkog fakulteta u Sarajevu 1944. godine, jer je „to nadleštvo vatikanske kongregacije za studij i sveučilište. Stepinac nije bio zadovoljan postupkom koji nije poštovao crkvene kanone“ i odvijao se, citira fra Jolić Stepinca, „pod uplivom nenadležnih svećenika koji svojim nerazboritim ili krivim savjetima mogu kompromitirati državnu vlast pred Svetom Stolicom“.

Jolić izričito navodi da se Stepinčeva opaska odnosila na Radoslava Glavaša, koji je već nekoliko puta do tada, kao visoki državni službenik, prkosio i dolazio u sukob s nadbiskupom Stepincem. Od osnivanja Franjevačkog teološkog fakulteta, u zgradi u okolici Sarajeva, nije bilo ništa jer su nove jugoslavenske vlasti nakon svršetka rata tu zgradu nacionalizirale.

Već 1942. godine fra Radoslav Glavaš došao je u sukob s nadbiskupom Stepincem oko „hercegovačkog slučaja“ i imenovanja don Petra Čule novim mostarsko-duvanjskim biskupom. Glavaš je zagovarao da na biskupsko mjesto dođe franjevac pa je Ministarstvo pravosuđa i bogoštovlja u ime Vlade NDH prosvjedovalo protiv imenovanja Petra Čule i svim župnim uredima u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji uputilo na znanje taj prosvjed, navodeći kako Vlada NDH ne može priznati imenovanje bez njihova znanja. Sveta Stolica je odlučila drugačije.

Fra Jolić navodi da je „nadbiskup Stepinac 29. lipnja 1942. uputio poruku Vladi da se nema pravo miješati u administrativno juridičku i naučiteljsku misiju crkve i Pavelić je morao popustiti“. Citira hrvatskog povjesničara Juru Krištu, koji je u knjizi „Katolička crkva i NDH 1941-1945“ iz 1998. godine zapisao: „Nadbiskup je pozvao Glavaša i zaprijetio mu da će Poglavnik, ministar pravde i sam Glavaš biti ekskomunicirani, izopćeni iz crkve, ako se budu protivili željama Svete Stolice“.

‘Fra Andrija Radoslav Glavaš tiho je maknut iz same crkvene dokumentacije ne zato što je bio franjevac, nego zato što je bio političar i gorljivi zagovornik NDH u habitu’, napisao je Dalibor Milas Photo: Sitocomunista.it/ La Auschwitz del Vaticano

Nedugo zatim papinski delegat Ramiro Marcone, po nalogu Vatikana, fra Radoslava Glavaša i službeno je ekskomunicirao iz Katoličke Crkve.

No ratoborni Glavaš nije odustajao. Utjecao je na Antu Pavelića da u Mostar službeno pošalje ministra unutarnjih poslova Andriju Artukovića, kako bi ovaj spriječio ređenje biskupa Petra Čule. Prevagnuo je pritisak Vatikana i nadbiskupa Stepinca i Petar Čule je postao biskupom. „Biskup Čule mu to nikad nije oprostio. Čule je tražio da ga primi Pavelić. Htio je posjetiti i pročelnika Ministarstva bogoštovlja fra Radoslava Glavaša, ali ga je podvornik Ministarstva grubo odbio“, navodi fra Jolić.

Kao pročelnik Odjela za bogoštovlje, Glavaš je bio zadužen za izradu popisa i procedure za masovne prijelaze pravoslavnih Srba na katoličanstvo, tijekom 1941. i 1942. godine, što je, po mnogim povjesničarima, jedna od ključnih komponenti zločinačke ustaške politike. Neke Glavaševe odluke bile su suprotne crkvenim zakonima.

U svojoj studiji o Radoslavu Glavašu, fra Robert Jolić pomaže si i oko te teme navodima povjesničara Jure Krište. Jure Krišto kao osobito neugodan navodi Glavašev dopis biskupskim ordinarijatima u NDH od 14. srpnja 1941. On poučava biskupe da država ni u kome slučaju „pravoslavnima ne će dopustiti da prelaze u grkokatoličku crkvu“, a da Katolička Crkva ne prima bogatiji pravoslavni sloj, „pravoslavne popove, učitelje, zatim uopće inteligenciju i napokon bogati sloj trgovaca, obrtnika i seljaka“, nego „samo siromašnije pučanstvo“. „Ukoliko bi gore spomenuti navaljivali da budu primljeni, treba ih u zgodnoj formi zadržati u katekumenatu ili na drugi način otkloniti“, navodi fra Radoslav Glavaš u spisu koji je protivan zakonskim propisima Katoličke Crkve.

Fra Jolić, umjesto vlastite, navodi kritiku povjesničara Jure Krište:

„Taj dopis Ministarstva pravosuđa i bogoštovlja koji je potpisao Glavaš, politički gledano, potpuni je promašaj. Tim dopisom civilna vlast upućuje crkvenu kako će se ponašati u nečemu za što crkva misli da se država ne smije uopće miješati.“ I dalje, „sastavljač pisma je pokušao hiniti brigu za katolicizam, a da mu nije smetalo što biskupima sugerira nešto nemoralno i neprihvatljivo“, navodi Jure Krišto u knjizi „Katolička crkva i NDH“.

Katolička Crkva protestirala je protiv tog Glavaševa dopisa i inzistirala da se pitanje prijelaza srpskog stanovništva na katoličku vjeru u NDH prepusti Crkvi i bude u isključivo njenoj nadležnosti, a ne nadležnosti države. Dva dana nakon Glavaševa dopisa, generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije Josip Lach odgovorio je kako je potrebno da se propisi o prelasku pravoslavaca na grko-katoličku vjeru izmjene i ublaže. Što se tiče prelaska „pravoslavnih svećenika, učitelja, trgovaca, inteligencije i bogataša“, Lach je, prema navodima srpskog povjesničara Milana Koljanina, istaknuo da se „Crkva ne bi mogla odreći prava i božanske dužnosti da u svoje krilo primi shizmatika, za kojeg bi stekla sigurno uvjerenje da je njegova namjera stupiti u Crkvu katolički iskrena i poštena“.

Cilj Glavaševih propisa, dorađenih u suradnji s jednim drugim franjevcem Dionizijem Juričevim, potvrđenim sudionikom masovnih likvidacija Srba u Hrvatskoj, imali su za cilj brisanje srpskog identiteta, uvjeren je srpski povjesničar Milan Koljanin. Prema Glavaševim pravilima, srpskoj inteligenciji, svećenicima i imućnijim slojevima izričito je bio zabranjen prijelaz na katoličku vjeru te su oni tako ostavljeni na milost i nemilost progonima, deportacijama i likvidacijama, istaknuo je Milan Koljanin u svojem radu „Preveravanje Srba u HND“, objavljenom u zborniku radova „Pokatoličavanje Srba u NDH“ koji je objavilo Srpsko narodno vijeće 2019. godine.

Događaji tijekom 1941. i 1942. godine pokazali su da i mnogi Srbi koji su prekrštavanjem na katoličanstvo pokušavali spasiti život, nisu uspjeli umaći ustaškom nožu ili metku

Milan Koljanin je uvjeren da je Glavašev primjer u slučaju masovnog prelaska pravoslavnih Srba na rimokatoličku vjeru, samo nesporazum Katoličke Crkve s državnim vlastima u slučaju konverzije.

„Rimokatolička crkva želi da sačuva bar dio svoga autoriteta u odnosu na državu kojoj je dala najveću podršku“, napisao je Milan Koljanin.

Događaji tijekom 1941. i 1942. godine pokazali su da i mnogi Srbi koji su prekrštavanjem na katoličanstvo pokušavali spasiti život, nisu uspjeli umaći ustaškom nožu ili metku. Dio seoskog stanovništva srpske nacionalnosti pristao je na prekrštavanje iz straha za život, a ustaški progoni nastavljali su se i nad prekrštenima. Zbog toga je program 1942. godine uglavnom napušten.

Fra Robert Jolić navodi kako se za fra Radoslava Glavaša tvrdilo da je bio odgovoran i za preusmjeravanje novca i imovine oduzete od Srpske pravoslavne Crkve prema franjevačkim samostanima. Ali i da je pred slom NDH, Glavaš sudjelovao u skrivanju 36 sanduka državnog zlata i dragocjenosti u franjevačkom samostanu i crkvi na Kaptolu u Zagrebu, koje je pronašla jugoslavenska policija u pretresu u siječnju 1946. godine.

„Zlato je, po komunističkim publikacijama, donio fra Radoslav Glavaš u sporazumu s najvišim dužnosnicima NDH, nekoliko dana prije ‘oslobođenja’, a zakopano je u grobnici ispod oltara samostanske crkve“, navodi u svojem radu fra Robert Jolić. Uz sanduke sa zlatom Državne banke NDH, tamo je bio i Arhiv Vlade NDH, navodno je izjavio fra Mamerto Margaretić: „Glavaš mi je rekao da je to vlasništvo hrvatskog naroda pa kad se ustaška vlada povrati, da joj to damo!“ Fra Jolić uopće ne sumnja da je Glavaš bio organizator skrivanja državnog blaga, ali „skrivanje zlata i arhiva ne može biti nikakav zločin“, navodi on.

Nakon kratkog bijega u Austriju, Glavaš se vratio u Zagreb, gdje je uhićen. U lipnju 1945. godine izveden je pred Vojni sud koji ga je osudio na smrt strijeljanjem zbog kolaboracije s neprijateljem i ratnih zločina.

Fra Robert Jolić u svojoj studiji tvrdi da je „Glavaš saslušan 13. lipnja, a suđenje mu je održano 29. lipnja 1945. godine. Vojni sud je osudio Glavaša i još 57 drugih osoba u jednom danu. Nitko nije imao branitelja“. Sudski proces vođen je pred Vojnim sudom Komande grada Zagreba. „Prvooptuženi je bio Miroslav Tomislav Filipović Majstorović, bivši bosanski franjevac, optužen za zločine nad srpskim stanovništvom na području Banje Luke“, kazuje fra Jolić i dodaje kako je „istina da je Filipović Majstorović bio svjedok zločina, ali u njemu nije izravno sudjelovao“. Uz Majstorovića i Glavaša u istoj skupini katoličkih svećenika bili su i Kerubin Šegvić, Ivo Guberina, Ivan Timka, nekoliko časnih sestara, evangelički biskup, pravoslavni episkop Germogen Maksimov, pet pravoslavnih svećenika i Ismet Muftić, civilni imam i muftija, naveo je u svojem radu fra Robert Jolić.

Majstorović, Glavaš i još 55 osoba krivi su pred Vojnim sudom jer su bili „članovi zloglasne terorističke organizacije tzv. ustaša koji su bili u službi stranih zavojevača“. Šestero ih je osuđeno na vješanje, 43 na kaznu strijeljanja, a devetero osoba dobilo je vremenske kazne od devet mjeseci do 13 godina.

No fra Jolić u svojem radu i javno već godinama napominje da je Radoslav Glavaš „osuđen jer je bio svjestan Hrvat, katolik, što više katolički svećenik i pročelnik“, da „nema dokaza da je bio član ustaškog pokreta“ i „kao državni službenik nema nikakve konkretne odgovornosti“.

Fra Jolić u svakoj prigodi analizira svaku točku presude i trsi se da dokaže Glavaševu nevinost. Ističe da je „optužba utemeljena na floskulama, besmislicama i ničim dokazanim tvrdnjama. On je osuđen nevin samo zato što je želio slobodu i samostalnost hrvatske države. Svoj mladi život darovao je za slobodu hrvatskog naroda, za slobodu Katoličke Crkve, bez osobne krivice“, napominje fra Robert Jolić, kao najuporniji Glavašev „odvjetnik“ među hercegovačkim franjevcima.

Redakcija hercegovačkog portala Poskok.info 6. veljače 2022. godine objavila je važan redakcijski komentar, u kojem otvara ključno pitanje:

„Zašto im je taj nacist toliko važan? Tko je 66. čovjek zbog kojeg ‘naši’ franjevci riskiraju da 65 nevino pobijenih ne budu proglašeni blaženicima“

U dugom članku napominje se da „u svim crkvama Hercegovačke franjevačke provincije stoje lica 65 franjevaca plus jednog koji nije franjevac. Tužna su to i vanvremenska lica nevino pobijenih fratara, možda jednog dana blažena lica. Teško da će to ikad biti bude li o njihovoj beatifikaciji skrbio fra Miljenko Stojić“.

‘Kome služe fratrizani? Dobru ili Zlu?’ pitaju se u redakciji portala Poskok.info i napominju da je ‘2010. godine za pokolj hercegovačkih fratara završen provincijski postupak za mučeništvo’

Fra Miljenko Stojić, prema podacima iz 2022. godine, glavni je urednik portala Stopama pobijenih i glasila Vicepostulature postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“ iz Širokog Brijega.

„Ubijeni su na pravdi Boga u zločinu komunista u Hercegovini“, nastavlja se u članku na portalu Poskok.info. „Ali na tome plakatu je i jedno drugačije lice. Hladno. Osoro. Oholo. Lice zla. Lice je to uvijek neposlušno provinciji. Lice sluge masovnog ubojice“, navodi se u komentaru i imenuje Radoslava Glavaša. „Čovjeka koji je zbog Pavelića i Hitlera rekao ‘ne’ Stepincu, ‘ne’ fra Leu Petroviću, provincijalu. I u konačnici ‘ne’ Isusu Kristu i veliko ‘da’ Sotoni. I ‘da’ Zlu izrekao je ispred Pavelića ustaškom zakletvom. Samo njen tekst i čin predstavljaju raskid s Kristovom Crkvom“, ističe se u komentaru.

„U tim trenucima Glavaš napušta Abrahamovu vjeru i mijenja je za vjeru arijevsku. Vjeru bijelih lica i više rase koja ima ‘sveto’ pravo istrebljivati niže rase Srba, Židova, Roma. To bijaše naš ‘mučenik’ Andrija Glavaš. Ljubimac naših i ovovremenih fratrizana“, u komentaru se terminom „fratrizani“ aluzijom izjednačava djelovanje hercegovačkih franjevaca s partizanima.

„Lice je to koje je određivalo tko se smije prekrstiti na latinsku vjeru, a tko ide u logor.“ I dalje: „Radoslav Glavaš počinio je takav grijeh za koji oprosta nema. Grijeh protiv Duha Svetoga. Ako su naši fratri moralni ljudi, a vjerujemo da jesu, a ako im je Kristov nauk o ljubavi prema čovjeku moralni imperativ koji stoji iznad svega, pa tako i iznad njih samih, kako je moguće da nam nude njega i njegovu nacističku prošlost, naš sram i stid, kao kršćansku sadašnjost? Koliko su grijeha Radoslava Andrije Glavaša svjesni fratri, oni koji nas redovito upozoravaju na grijehe naše?“ zapitao se komentator hercegovačkog portala, ali odgovora nije dobio.

Poskok.info navodi da na stranici Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM, „u opisu obljetnice smrti ‘mučenika’ Andrije Radoslava Glavaša, stoji da je bio pročelnik u Vladi NDH, kao da se radilo o doista hrvatskoj državi, o nekoj stvarno suverenoj državi, a ne o zločinačkoj kvislinškoj sluganskoj Vladi Zla. Kao da je taj podatak naveden s ponosom –  eto, širokobriješki samostan dao je i člana Vlade u doba nacizma. Zaključak – NDH je u srcima franjevaca“, istaknuto je u redakcijskom komentaru portala Poskok.info.

Franjevce izravno optužuju da ne navode Papinsku odluku o ekskomunikaciji Radoslava Glavaša iz reda i iz Crkve, navode da je Glavaš bio fratar, a znaju da nije. „Franjevci prkose Vatikanu već koje desetljeće? I dižu ustanke protiv Pape. Kome služe fratrizani? Dobru ili Zlu?“ pitaju se u redakciji Poskoka i napominju da je „2010. godine za pokolj hercegovačkih fratara završen provincijski postupak za mučeništvo. Biskupski postupak za beatifikaciju nije još ni započeo“.

Izravno kao glavnog čovjeka prozivaju fra Miljenka Stojića, da „prešućuje najvažniju stvar: kako da biskup pošalje pismo za beatifikaciju Radoslava Glavaša i time kompromitira Crkvu u Hercegovini? Kako da biskup u kauzu stavi ime čovjeka kojega se Crkva odrekla i koji je služio Zlu, a ne Kristu?“ „Zašto ga fra Miljenko Stojić navodi kao 66. žrtvu hercegovačkih fratara, s kojima godinama nije dijelio sudbinu? Hercegovačka franjevačka provincija kad šalje Glavaševo ime uz Leonovo i 64 subraće, direktno ubija mogućnost da 65 hercegovačkih franjevaca bude proglašeno blaženima. Zašto to čine?“ navodi se u redakcijskom komentaru portala Poskok.info.

Vlasnik, osnivač i glavni urednik hercegovačkog portala Poskok.info je Ivan Šušnjar, koji je 2000. godine pokrenuo portal i pisao pod pseudonimom Nikola Zirdum. Zbog svojih stavova i uređivačke politike često je bio meta kritika, a 2015. godine njegovo imenovanje za generalnog konzula BiH u Chicagu potaknulo je prosvjede. Zahtijevalo se da se Šušnjaru u SAD-u uskrati gostoprimstvo jer je „dao doprinos raspirivanju šovinizma, međunacionalne netrpeljivosti i ksenofobije u BiH“. Šušnjara je na tu dužnost bio predložio tadašnji član Predsjedništva BiH Dragan Čović, a suglasnost za njegovo postavljanje na dužnost potpisali su Bakir Izetbegović i Mladen Ivanić.

U veljači 2024. godine Dalibor Milas, doktor pastoralne teologije i socijalne etike, u Expressu je upozorio da je Željana Zovko, tada hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu, predstavila nematerijalnu baštinu RH i BiH i otvorila umjetničku izložbu koja specifično pristupa opstanku Hrvata u BiH. Problematično mu je bilo što je u toj priči o opstanku Hrvata u BiH, predstavljen i fra Radoslav Glavaš, kao jedan od 65 ubijenih hercegovačkih franjevaca koji se smatraju mučenicima jugoslavenskog režima i koje su partizani ubili „zbog mržnje prema vjeri“. Milas je naglasio da je Zovko usred Bruxellesa rekla nešto čega se svatko razuman treba sramiti. Jer Glavaš nije ubijen „zbog mržnje prema vjeri“, već zbog konkretne političke i ideološke pripadnosti. Na te Milasove optužbe Željana Zovko burno je reagirala te tvrdila da u cijelom istupu Glavaš nije ni spomenut.

No u lipnju 2025. godine Dalibor Milas opet se javio u Expressu i upozorio javnost da je te godine „u 80. obljetnici ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu, mostarskom biskupu predan zahtjev za otvaranjem kauze beatifikacije, ali za ‘fra Andriju Topića i 49 braće’. Dakle, više hercegovački franjevci ne govore o ‘fra Leu Petroviću i 65 braće’, a među kandidatima za oltar nema više ni fra Radoslava Glavaša“. Zašto je do toga došlo, pitao se Dalibor Milas. Kamo je nestalo 16 fratara

„Zato što je netko konačno reagirao i prekinuo dugogodišnju šutnju. Svi fratri za koje se ne može dokazati da su ‘ubijeni iz mržnje prema vjeri’, kao i oni koji su imali aktivne političke uloge u režimu NDH – više se ne nalaze na popisu kandidata za beatifikaciju. Ukratko, fra Radoslav Glavaš nije maknut iz ideoloških razloga, već pravno-teoloških. Tiho je maknut iz same crkvene dokumentacije ne zato što je bio franjevac, nego zato što je bio političar i gorljivi zagovornik NDH u habitu“, napisao je Dalibor Milas.

Očigledno, ime Radoslava Glavaša službeno je izostavljeno s popisa u zahtjevu Hercegovačke franjevačke provincije, upućenom mostarskom biskupu, za otvaranjem postupka beatifikacije fratara koje su partizani ubili 1945. godine. Ali to nije zaustavilo fra Roberta Jolića i istomišljenike među hercegovačkim franjevcima da u svim prigodama zagovaraju „mučeništvo“ Andrije Radoslava Glavaša i tako usporednim franjevačkim porukama dosljedno provode negacijsku politiku spram ustaških zločina i zločinaca.

NI STEPINAC GA NIJE VOLIO ‘Pavelićeva specijalca’ za pokrštavanje Srba, fra Radoslava Glavaša, htjeli bi za ‘mučenika’ 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-04-06 19:07:44 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo