SPLITSKI PLEMIĆI ‘Bez moje obitelji Tartaglia ne bi bilo ni društvene povijesti Splita i Dalmacije’ 2026

iustitia.bg

U Splitu će 5. svibnja Književni krug predstaviti zanimljivu i osobitu monografiju „Obitelj Tartaglia na umjetničkim djelima“, čiji je autor Siniša Tartaglia. Obitelj Tartaglia, s obiteljima Cindro, Cipci i Grisogono, pripada krugu najstarijih splitskih plemićkih obitelji, čiji se kontinuitet, prema povijesnim dokumentima, može pratiti od 12. stoljeća. No nema sumnje da su Tartaglie u Splitu bili i ranije. Siniša Tartaglia je dugogodišnji istraživač bogate obiteljske povijesti i ovo nije njegova prva knjiga posvećena obitelji Jakovlić-Tartaglia.

„Od rođenja sam okružen portretima i pričama o članovima obitelji Tartaglia, bez čijeg sudjelovanja nije moguće sagledati političku, vojnu, društvenu i ekonomsku stvarnost Splita i Dalmacije od 12. stoljeća do danas. Neki su bili opjevani povijesni junaci, ratnici, profesionalni vojnici, neki istaknuti političari, neki vrlo ugledni umjetnici, a neki vrlo osebujni individualci za koje nije bilo mjesta ni u jednom režimu“, kazuje Siniša Tartaglia, umirovljeni inženjer metalurgije, splitski privrednik, ali i dugogodišnji igrač i trener Ragbi kluba Nada, trener državne reprezentacije, izbornik i predsjednik Hrvatskog ragbijaškog saveza.

I sam je sudjelovao u izradi obiteljskog stabla Tartaglia, koje započinje plemićem Mihacijem oko 1150. i seže do danas. „Proučavajući našu povijest, dugu skoro 900 godina, došao sam na ideju da one koji su prikazani na umjetničkim portretima, poprsjima, karikaturama i medaljama, okupim na jednom mjestu. Kako bi to organizacijski bilo jako složeno učiniti kroz izložbu, tu sam ideju realizirao kroz monografiju. Posljednjih 200 godina, s prestankom opasnosti okupacije i ratova s Turcima, stanovnici Splita i Dalmacije mogli su se posvetiti napretku, kvaliteti života, umjetnosti. Oni koji su ostavili traga na lokalnoj i nacionalnoj razini, postali su poznati i popularni, rado ih prate novine, prikazuje ih se sve češće na slikama, kipovima, popularnim karikaturama…“ istaknuo je Siniša Tartaglia.

U monografiji je stotinjak prikaza članova obitelji na umjetničkim djelima iz 19. i 20. st.

U monografiji je objavio više od stotinu prikaza članova te obitelji na umjetničkim djelima u 19. i 20. stoljeću, od prve sačuvane slike iz 1830. do zadnje iz 1998. godine. Mnoga od tih djela danas su pohranjena u fundusima svjetskih galerija i muzeja, a čak 66 likovnih radova Siniša Tartaglia prikupio je istraživačkim radom iz zbirki članova obitelji. „Moja ambicija ni u jednom trenutku nije bila prosudba kvalitete i vrijednosti predstavljenih likovnih djela. Isključivo me je vodila želja okupiti i prikazati članove obitelji Tartaglia u djelima likovnih umjetnika na jednom mjestu, ali pregledno upozoriti i na autore tih djela“, naglasio je Siniša Tartaglia, koji je 2022. godine priredio, a Književni krug objavio, drugo, dopunjeno izdanje Sinišine monografije „Obitelj Tartaglia i Split – neraskidive veze 1150. – 2021.“

Prema Jakovu Andrije Deše, koji je obnašao sve javne dužnosti u upravi grada, oblikovat će se prezime obitelji Jakovlić. „Prezime Jakovlić čuva uspomenu na splitskog plemića Jakova Andrije Deše, rođenog oko 1310. godine, a koje se prvi put spominje 1434. godine. Prezime obitelji Tartaglia čuva uspomenu na Andriju Nikole Jakova, splitskog plemića koji je imao govornu manu i mucao pa zbog toga nije mogao sudjelovati u upravljanju gradom“, kazao je Siniša Tartaglia. „Nadimak koji će postati prezime javlja se 1473. s Petrom Tartajom. Tartaglia u prijevodu znači mucavac ili tepavac. Tartaglie su uvijek dominantno hrvatska obitelj i nemaju nikakvo talijansko podrijetlo, što bi prezime na prvi pogled moglo sugerirati. To što puno Tartaglia ima danas i u Italiji, samo znači da je mucavaca bilo s obje strane Jadrana“, jednostavno je objasnio Siniša Tartaglia.

Tartaglie su stoljećima blizu Splita imale svoj obiteljski posjed Konjsko, na sjevernim padinama Kozjaka, kod Klisa, ali na razmeđi primorske i unutrašnje Dalmacije. „Konjsko se nalazilo na crti razdvajanja dviju velikih sila, Mletačke republike i Otomanskog carstva, koje su kroz više stoljeća bile suprotstavljene vojno, vjerski i kulturno. U sedam velikih ratova i nebrojeno manjih sukoba između Venecije i Turske, tijekom dva i po stoljeća, sudjelovalo je čak osam generacija ratnika i časnika obitelji Tartaglia. Ostali su zapamćeni i opjevani neki od njih. Giacomo 1573. pobjeđuje Turke na granici, a 1596. godine tjera ih s Klisa dalje od Splita i Splitskog polja, oslobađajući Solin i Kamen. Lodovico vodi ratne akcije 1607. i na drugim područjima, kasnije se kao kapetan bori s Turcima iz Kliškog sandžaka. Ali 1642. u Splitu je član uprave prve zalagaonice, kojom se stanovništvo željelo zaštititi od lihvara. Lodovicov sin Pietro 1657. godine kapetan je splitskih predgrađa, bori se s Turcima koji su ugrozili Split i pokušali osvojiti tvrđavu Gripe, ide u boj za Zadvarje, pustoši predio Blaca te osvaja Konjsko 1686. Narod ga spominje u pjesmama. On Konjsko brani, utvrđuje, naseljava stanovnicima iz turskih krajeva i u njemu umire 1691. Naj„bič za Turke“, opjevan u više pjesama, zaslužio je i spomenik u Vincenci. Ipak, najznačajniji predstavnik roda Tartaglia u prvih 700 godina obiteljske povijesti je Agostino. Naselio je i obranio Konjsko 1691., zauzima Vrliku, sudjeluje u opsadi Knina i Sinja, čak i Ulcinja 1696. Proslavio se u bici za Zadvarje 1685. godine, u kojoj je sačuvao Omiš i Makarsku“, sažeo je nekoliko stoljeća burne obiteljske prošlosti Siniša Tartaglia.

Monografija ‘Obitelj Tartaglia na umjetničkim djelima’ autora Siniše Tartaglie bit će predstavljena 5. svibnja u Splitu. Tartaglie su, uz obitelji Cindro, Cipci i Grisogono, u krugu najstarijih splitskih plemićkih obitelji čiji se kontinuitet, prema povijesnim dokumentima, može pratiti od 12. stoljeća

Prvi u nizu Tartaglia na umjetničkim djelima je Mihovil Michele Tartaglia, čijom zaslugom je Austrija obitelji vratila staru titulu conte. Njegov portret, nepoznatog autora, čuva se u Muzeju grada Splita. „Mihovil je suvremenim metodama unaprijedio obiteljski posjed Konjsko. Niz godina bio je gradski vijećnik u doba kad je splitski gradonačelnik bio autonomaš Antonio Bajamonti. Mihovil, narodnjak, Bajamontiju je bio veliki politički protivnik. Ali je 1851. prvi podržao Bajamontijevu inicijativu za izgradnju kazališta u Splitu i bio među dvanaest dioničara koji su u toj prigodi osnovali dioničko društvo. Bio je član osnivačkog odbora Prve dalmatinske pučke banke, osnivač Narodne slavjanske čitaonice 1862. godine i prvi predsjednik La Camera di commercio da Split, preteče Gospodarske komore, 1841. godine“, istaknuo je Siniša Tartaglia.

Portret Agostina Giancarla, Mihovilova brata, iz sredine 19. stoljeća, zanimljiv je po tome što ga je akademik Kruno Prijatelj uspio atribuirati splitskom slikaru Jurju Pavloviću, vlastelinu i austrijskom časniku koji je Splićane upoznao s novim pristupom portretu.

Petar Catarino Tartaglia, jedini Mihovilov sin, završio je agronomiju u Francuskoj i usavršio hortikulturu u Konjskom. „Napisao je dvije knjige: ‘Žitarice’ i 1892. ‘Poljodjelstvo najdičniji zanat’. Bio je više od 20 godina vicekonzul Republike Francuske. Kao i otac, bio je narodnjak i u Gradskom vijeću sukobljavao se s autonomašima Ante Bajamontija. Bio je voditelj Stanice za uzgoj svilene bube, svirao je klavir u Slavjanskoj narodnoj čitaonici, gdje je osnovano i glazbeno društvo Slavjanski napredak, potom od 1883. i splitsko muzičko društvo Zvonimir, kojem je bio potpredsjednik“, istaknuo je Siniša Tartaglia. Petar Tartaglia bio je i brodovlasnik. U Lučkoj upravi kao prvi registrirani parni brod čelične konstrukcije, upisan je parobrod Spalato, vlasništvo kompanije Prini & Tartaglia.

Jerolim, Jerko Tartaglia, rođen je 1856. godine kao drugi od šestorice sinova Petra Tartaglie. „Bio je oženjen Emom Luger iz Pule, s kojom je imao sina Emera, dok su Oliviero, Marino slikar i Gvido njegovi sinovi iz drugog braka s Verom Klofutar. Jerolim ili Jerko bio je doktor prava. Više od 18 godina službovao je u BiH. Bio je i sudac Okružnog suda u Zagrebu. Od 1908. radio je kao odvjetnik u Splitu. Nekoliko njegovih zanimljivih portreta između 1918. i 1920. godine naslikao je Jerkov sin, veliki hrvatski slikar Marino Tartaglia“, naglasio je Nacionalov sugovornik.

Početkom 1885. godine Vlaho Bukovac naslikao je ulje na platnu „Gospođa Tartaglia na odru“. „Gospođa na slici zapravo je prva Jerkova supruga Emma Katarina Adelaide Tartaglia, koja je preminula prilikom poroda u prosincu 1884. godine u Rijeci. Pomogao sam Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci u kojem je ta Bukovčeva slika, koja je inspirirala Marina Tartagliu da se počne baviti slikarstvom, da prikupi sve osobne podatke o pokojnici, jer ih nisu imali. Emer Hieronimus Julius Maria, sin Emme i Jerka, dobio je ime po majci. Doktorirao je pravo u Beču. Poslije Prvog svjetskog rata seli se u Beograd, gdje je bio šef Pravne službe pri Generalštabu vojske Kraljevine Jugoslavije, a 1941. vraća se u Split te na Matejuški gradi kuću. Oliviero je drugi Jerolimov sin, prvi s Vjerom Klofutar, profesionalni je austrougarski vojnik, poručnik 97. pješadijske pukovnije. Poginuo je na samom početku Prvog svjetskog rata u Poljskoj, kao prvi pali Splićanin u tom ratu“, istakao je Siniša Tartaglia.

‘Tartaglia u prijevodu znači mucavac ili tepavac. Tartaglie su hrvatska obitelj i nemaju talijansko podrijetlo, što bi prezime na prvi pogled moglo sugerirati’

„Portret moga brata“, Emerov portret, objavljen u monografiji „Obitelj Tartaglia na umjetničkim djelima“, naslikao je Marino Tartaglia 1920. godine. „Objavili smo i obiteljsku sliku, portret Emera, supruge mu Lizete, kćeri Eme, po uspomeni na majku koju nikada nije upoznao, udate Duboković, i sina Mira, koju je naslikao Marino Tartaglia. Zanimljivo, 1942. godine, za vrijeme rata, metak koji je prošao kroz stan obitelji Tartaglia završio je u slici i nanio joj štetu“, naglasio je kao zanimljivost Siniša Tartaglia.

Marino Tartaglia treći je sin Jerka Tartaglie. On 1913. godine odlazi na studij slikarstva u Italiju te boravi u Rimu i Firenci. Od 1915. do 1918. godine živi u Rimu, cimeri su mu Jerolim Miše i Ivan Meštrović. Nakon završetka rata vraća se u Split, ima mali atelier na bedemu Priuli, koji je s prozora svoga ateliera naslikao Marinov prijatelj i kolega Emanuel Vidović. Marino živi u Beču, na Azurnoj obali, izlaže u Beogradu, Barceloni i Londonu. Od 1931. na ALU-u je u Zagrebu. „Tartagliu smijemo s pravom smatrati slikarom slikarstva“, rekao je Tonko Maroević. „Marino je slikarska osebujnost i tvorac modernih pogleda na umjetničko stvaranje. Godine 1947. izabran je za redovitog profesora i člana JAZU-a. Buran život zaustavljen je 1984. u Zagrebu, kad ga je usmrtio tramvaj na izlazu iz ALU-a“, rekao je Siniša Tartaglia.

U monografiji „Obitelj Tartaglia na umjetničkim djelima“ predstavljen je i čuveni „Autoportret“ Marina Tartaglie iz 1917. godine, „Autoportret s lulom“ iz 1920. te niz njegovih studija i crteža za autoportret, diptiha i triptiha iz sredine 60-ih godina, kao i Marinovi portreti koje su slikali Jerolim Miše i Omer Mujadžić te radili kipari Branko Ružić, Kosta Angeli Radovani i Izvor Oreb.

Gvido, četvrti sin Jerka Tartaglie, pjesnik je i književnik koji je napisao oko 50 knjiga za djecu. Kratko je bio novinar Novog doba, a kad se obitelj preselila u Beograd, čak 22 godine bio je šef trezora Narodne banke Jugoslavije.

Članovi obitelji Tartaglia: Maria Magdalena Francesca; Pietro Giuliano; Ivo; obiteljska slika (Emer, Lizeta, Ema Duboković i Miro)

Najstariji sin agronoma, narodnjaka, glazbenika i brodovlasnika Petra Tartaglie je Mihovil, Jerkov brat. Mihovil, rođen 1854., oženjen je Marijom Vanmuller iz Imotskog, čiji su preci bili iz Nizozemske. „Otac moje bake je stigao u Imotski kao austrijski činovnik. Dida Mihovil i baka Maria Magdalena Francesca imali su šestoricu sinova: Petra, Ivu, Kvintilijana, Oskara, Renea i najmlađeg moga oca Julija te četiri kćeri: Inu, Juliju, Beatrice i Nevenku“, kazuje nam Siniša Tartaglia, uz napomenu: „U monografiji su dva portreta Marije Tartaglia; jedan je napravio Marino Tartaglia, a drugi slikar Bartulović u Grazu 1916. godine“.

Mihovil je završio Ekonomski fakultet u Beču, unaprijedio posjed Konjsko i posvetio se proizvodnji vina i obrani polja od tuče. Bio je tajnik Vinarske udružbe za Dalmaciju te je 1899. godine napisao Vinarski vodič. Mihovilova smrt u Grazu nakon duge bolesti 1910. godine, obavijena je velom tajne. Ne zna se ni mjesto njegova groba.

Petar, najstariji od šestorice Mihovilovih sinova, rođen je 1878. godine. „Nakon austrougarske aneksije BiH, trebalo je stručnog kadra. Petar je završio Pravni fakultet u Grazu te otišao po službi u BiH i kao sudac radio u Tešnju, Konjicu i Bosanskom Grahovu. U Grahovu ga je 1909., kad je imao 31 godinu, nožem usmrtio težak Gnjacio Perinović, nezadovoljan novčanom kaznom od 70 kruna globe, koju mu je Petar izrekao zbog uzurpacije javnog dobra. Događaj je jako uzbudio javnost od Splita do Beča. Petar je za sobom ostavio suprugu Reginu Čarganja s Raba i četvero malodobne djece mlađe od devet godina“, istaknuo je Siniša Tartaglia, koji je u monografiji objavio Petrov portret nepoznatog slikara iz vlastite zbirke.

Ivo Tartaglia, kojeg su zvali Đino, rođen je 1880. godine i drugi je sin Mihovila i Marije Vanmuller. Nakon očeve i smrti brata Petra, preuzeo je brigu o majci i cijeloj obitelji. Pravo je studirao u Zagrebu, Beču i Grazu, gdje je 1903. i doktorirao. U 52. godini oženio se Eleonorom Cicarelli koja je imala kćer Ninu iz prvog braka i unuke Ivanu i Norku. Od rane mladosti pisao je članke, osvrte, kritike književnih djela, kazališnih predstava i izložbi u raznim časopisima u Splitu, Zagrebu, Sarajevu i Karlovcu. Napisao je 1903. katalog izložbe Emanuela Vidovića, prvi katalog u povijesti splitskih izložbi. Kad je Josip Smodlaka u Splitu 1905. osnovao Hrvatsku demokratsku stranku, koja je austrougarsku vladavinu smatrala uzrokom svih hrvatskih nevolja, pogotovo zapuštene Dalmacije, Ivo Tartaglia bio je njen tajnik i urednik stranačkog lista Sloboda. Bio je suorganizator Prve izložbe dalmatinskih umjetnika u Splitu 1908., sakupljao je umjetnička djela te s Vidovićem, Meštrovićem i Bukovcem pokrenuo Društvo hrvats„Medulić“, koje okuplja mlađe nacionalno orijentirane umjetnike. Početkom rata uhićen je i zatvoren u tamnicu u Mariboru zbog protuaustrijskih stavova.

Prvi Tartaglia na umjetničkim djelima je Mihovil Michele Tartaglia, čijom zaslugom je Austrija obitelji vratila staru titulu conte. Njegov portret čuva se u Muzeju grada Splita

„U studenome 1918. Ivo je postao gradonačelnik Splita, radeći bez novčane naknade. U deset godina je od malog zapuštenog grada s mnogo zdravstvenih, gospodarskih i socijalnih problema, stisnutog u svoj povijesni okvir, napravio moderan grad. Dovodeći strani kapital, dogodila se izgradnja triju novih cestovnih pravaca, proširene gradske luke, uvedena električna energija i javna rasvjeta, međunarodni urbanistički natječaj, kanalizacija i vodovod, izgradnja stepenica i vidikovaca na Marjanu, uređenje šetališta na Bačvicama. Po mnogima, Ivo je bio najuspješniji splitski gradonačelnik“, naglasio je Siniša Tartaglia.

Osnovao je Gradsku štedionicu, dovršena je lička pruga, otvoren je prvi izložbeni prostor Salon Galić, 1931. osnovana je Galerija umjetnosti, druga u Hrvatskoj, kojoj je Tartaglia oporučno namijenio umjetnička djela svoje velike zbirke. Utemeljen je Institut za oceanografiju i ribarstvo, Pomorski muzej, Prirodoslovni muzej i ZOO na Marjanu, sagrađena Meteorološka stanica, otvorena nova zgrada Arheološkog muzeja, na Pjaci je smješten Etnografski muzej. Ivo je bio veliki dioničar u Elektrodalmaciji, u rudnicima ugljena Monte Promina u Siveriću. U lipnju 1928. dao je ostavku na dužnost gradonačelnika. I dalje ostaje predsjednik i vlasnik Pučke trgovinske banke.

Kralj Aleksandar ukinuo je 1929. Ustav i država je podijeljena na devet banovina. Prvi ban Primorske banovine bio je Ivo Tartaglia, koji nije član nijedne stranke. Ostavku na tu dužnost daje prije kraja mandata, u srpnju 1932. godine, kao protest zbog kraljevog oktroiranog Ustava. Tartagliin program je decentralizacija države, autonomija, federacija, oslobađanje cijele jadranske obale, otoka i primorja, od stranih uzurpatora. Talijani ga hapse u studenome 1941. i odvode na Lipare. Puštaju ga zbog lošeg zdravlja u travnju 1942. Pomaže NOP-u i postaje predsjednik Narodne fronte.

„Nova komunistička vlast uhićuje ga u prosincu 1947. Pred Okružnim sudom u Splitu u lipnju 1948. osuđen je zbog suradnje s krupnim kapitalom na štetu radnog naroda, na sedam godina zatvora, gubitak građanskih prava i konfiskaciju imovine. Smiješna presuda. Dio kazne izdržao je u Šibeniku. Teški srčani bolesnik prebačen je u zatvor u Lepoglavu, gdje je 15 dana poslije, u travnju 1949. umro. Obitelj je 67 godina nakon smrti, 2013. godine, pokrenula postupak za njegovu rehabilitaciju. I u tome postupku uspjela“, istaknuo je Siniša Tartaglia.

Siniša Tartaglia sudjelovao je u izradi obiteljskog stabla Tartaglia koje počinje 1150. FOTO: Zvonimir Barisin/PIXSELL

U monografiji su zastupljeni portreti Ive Tartaglie koje su između 1909. i 1935. godine slikali Jerolim Miše, Tomislav Krizman, Franjo Kopač, Radivoj Krainer i slikarica Cata Dujšin Ribar, velika prijateljica Ive Tartaglie i supruga glumca Dubravka Dujšina i predsjednika Skupštine FNRJ dr. Ivana Ribara. Zatim sjajne karikature Angjela Uvodića i Petra Mitrovića, brončano poprsje koje je Ivan Meštrović napravio u gipsu 1931., a 1940. Tartaglia zamolio Catu Dujšin Ribar da se u Zagrebu napravi odljev u bronzi. Tu su i poprsje koje je izradio kipar Toma Rosandić 1909. i karikaturalni kip Ivana Mirkovića. Cata Dujšin Ribar naslikala je portret Tartagliine supruge Eleonore, rođene Cicarelli.

Ivin brat Kvintilijan, žandarmerijski brigadni general Kraljevine Jugoslavije, zapovijedao je bataljunom koji je spriječio priključenje Međimurja Mađarskoj 1918. godine. Bio je zapovjednik žandarmerije novostvorene Banovine Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu.

Oskar Maria, rođen 1887. kao četvrti sin Mihovila i Marije, doktorirao je pravo u Zagrebu. „Imao je vrlo kontroverzan život, od revolucionara do masona. Zatvarale su ga sve države i režimi koji su se mijenjali za njegova života. Bavio se novinarstvom, bio je urednik, izdavač i vlasnik novina. Čim bi bile zabranjene ili propale jedne novine, Oskar bi pokrenuo nove“, istaknuo je Siniša Tartaglia. Protuaustrijski i jugoslavenski orijentiran, Oskar je od 1914. godine nekoliko puta bezuspješno pokušavao pokrenuti svoje novine Zastavu. Oskar Tartaglia bio je novinar „bez dlake na jeziku“, protiv talijanske okupacije naših krajeva, ali protiv srpskih radikala i „velike Srbije“, protiv Rapalskog ugovora s Italijom. Na Ministarskom vijeću u Beogradu tražilo se da Oskar bude protjeran iz Splita, prigovaralo mu se da je bio je član organizacije „Ujedinjenje ili smrt“, koja je uništena procesom u Solunu 1917. i smrtnom kaznom pukovniku Dragutinu Dimitrijeviću Apisu, o kojem je Oskar pozitivno pisao. Talijani ga 1941. zatvaraju kao neprijatelja i šalju na Lipare, 1946. dopisnik je beogradske Republike, organa Jugoslavenske republikanske demokratske stranke. Opet je uhićen 1948. godine… U monografiji su Oskarov portret, rad slikara Stipana Bakovića, karikature Angjela Uvodića i poprsje kipara Branislava Deškovića te portret Oskarove supruge Valerije Marina Tartaglie.

Julije je bio šesti sin Mihovila i Marije i deveto dijete u obitelji. „Julije je moj otac, kojeg Ivo, zbog teške situacije u obitelji, s nepunih 18 godina šalje u Punta Arenas, na jug Čilea. Bio je financijski činovnik u Campagnia frigorifica de Patagonia, koja je proizvodila kitovu mast. Tamo je proveo 18 godina, vratio se u Split 1929. i radio kao činovnik u Pučkoj trgovinskoj banci brata Ive Tartaglie. Poslije rata radio je u financijskoj službi Dalmacijacementa. Kad bi mi u mladosti prigovarali i ‘stavljali pod nos’ plemićko podrijetlo, uvijek bih izvlačio radničku biografiju svoga oca“, prisjetio se Siniša Tartaglia.

Mihovil Tartaglia, najstariji sin Petra, suca ubijenog u Bosanskom Grahovu, brata Ive Tartaglie, bio je profesionalni vojnik. Završio je austro-ugarsku podoficirsku školu, vojnu gimnaziju u Mariboru i Vojnu akademiju 1923. u Beogradu. Od 1942. bio je u partizanima. Od austrougarskog podoficira i kraljevskog oficira postao je partizan Titove armije. S Prvom dalmatinskom brigadom u NOB-u prošao je najteža ratišta. „Po Titovu nalogu postao je šef misije NOVJ u Bariju i Rimu pa je pukovnik Mihovil Tartaglia dočekao Hajduka i bio vođa momčadi na povijesnoj utakmici protiv tima britanske vojske u Bariju“, istaknuo je Siniša Tartaglia. Od kraja 1945. Mihovil je prvi vojni ataše NR Jugoslavije u Washingtonu, od 1948. zapovjednik je grada Zagreba…

Siniša Miho Petar, autor karikature Igor Brešan; Ivo Tartaglia, karikatura Angjeo Uvodić

Monografija o Tartagliama na umjetničkim djelima otvorila je bezbroj priča o ulozi obitelji Tartaglia u povijesti Splita i Dalmacije tijekom više od 870 godina.

SPLITSKI PLEMIĆI ‘Bez moje obitelji Tartaglia ne bi bilo ni društvene povijesti Splita i Dalmacije’ 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-05-03 07:16:53 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo