
iustitia.bg
Povjesničar Ivo Goldstein ekskluzivno za Nacional kritički piše o tome zašto je za Izrael pogubno donošenje novog zakona u Knessetu kojim se uvodi smrtna kazna samo za palestinske teroriste te zašto je premijer Netanyahu time kupio savez s radikalnom desnicom
Izraelski parlament (Knesset) usvojio je 30. ožujka zakon kojim se određuje da izraelski vojni sudovi na okupiranoj Zapadnoj obali mogu osuditi na smrt osobu koja je počinila smrtonosan teroristički napad. Zakon također omogućava građanskim sudovima u samom Izraelu da osude na smrt osobe kojima se dokaže počinjenje terorističkog djela. Iako nigdje ne spominje nacionalnost ili vjeru mogućih osuđenika, slovo zakona je takvo da je jasno kako se nikada neće primijeniti na Židove, već na izraelske Arape ili Palestince.
„Smrt teroristima“ već je godinama zaštitni znak izraelske ekstremne desnice. Njezini je pristalice uglavnom izvikuju na skupovima stranke Otzma Yehudit (Židovska snaga) i njezina vođe Itamara Ben-Gvira, današnjeg ministra nacionalne sigurnosti. Na tim skupovima mogu se vidjeti i žute zastave s crnom šakom i Davidovom zvijezdom. Riječ je o simbolu stranke Kach (u prijevodu to znači “tako” ili “ovako”, odnosno, to je prilog koji označava način).

‘Smrt teroristima’ već je godinama zaštitni znak izraelske ekstremne desnice, stranke Otzma Yehudit (Židovska snaga)’, piše Goldstein. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO
Kach je osnovao rabin Meir Kahane, rođen u New Yorku 1932. u ortodoksnoj židovskoj obitelji. Studirao je teologiju i pravo te je stekao rabinsku titulu. Godine 1968. osnovao je Jewish Defense League (JDL), organizaciju koja je zagovarala zaštitu Židova, ali je često koristila nasilne i kontroverzne metode. Kahane se 1971. preselio u Izrael i osnovao stranku Kach koja je zagovarala ustrojavanje države po ultraortodoksnim zakonima, protjerivanje izraelskih Arapa iz Izraela i Palestinaca s okupiranih teritorija te strogu etničku i religijsku separaciju. Nakon više izbornih neuspjeha, Kach je na izborima 1984. osvojio jedno zastupničko mjesto pa je Kahane ušao u Knesset. No na sljedećim izborima 1988. nije mogao sudjelovati na temelju zakona koji je zabranjivao političku utakmicu strankama koje potiču rasizam.
El Sayyid Nosair, američki državljanin egipatskog podrijetla, izvršio je 1990. atentat na Kahanea. Nakon jednog njegova predavanja u New Yorku, prišao mu je i ubio ga iz neposredne blizine hicima iz pištolja. El Nosair je osuđen na doživotni zatvor zbog tog ubojstva i zbog povezanosti s terorističkim aktivnostima, uključujući sudjelovanje u zavjeri povezanoj s napadom na World Trade Center 1993. godine. Kasnije su istrage pokazale da je bio povezan i s islamističkim ekstremističkim krugovima u SAD-u.
Nakon ubojstva Kahanea njegova se stranka podijelila – Kahane Chai (Kahane živi) odvojila se od glavne frakcije Kach. Naposljetku je izraelska vlada 1994. zabranila obje organizacije na temelju protuterorističkih zakona.
Usvajanje zakona pratili su neukusni ispadi, neprimjereni jednom parlamentu. ‘Danas smo ispisali povijest’, izjavio je političar Ben-Gvir podižući čašu šampanjca, a zatim je uzviknuo: ‘Smrt teroristima!“
Stranke su, barem u legalnom smislu, nestale, ali Kahaneove ideje preživjele su u ekstremističkim krugovima. Skup tih ideja dobio je ime kahanizam. Preuzela ih je Otzma Yehudit, stranka osnovana 2012. godine. Na izborima 2013. i 2015. nije prešla izborni prag, baš kao ni 2019. godine, ali je osvojila 1,88 posto glasova, što je zamalo bilo dovoljno da postane parlamentarna stranka. Na izborima 2021. stranka je bila u koaliciji s još dvjema desničarskim strankama. U sklopu šireg predizbornog dogovora kojem je patron bio premijer Benjamin Netanyahu, Otzma je dobila zastupnički mandat s liste vladajućeg Netanyahuova Likuda. I tako je Ben-Gvir, koji je na čelo Otzme došao 2019., ušao u Knesset. Taj politički manevar bio je ključan za ulazak stranke u izraelski politički mainstream. Stranka je na izborima 2022. osvojila dodatnih pet mandata te je Ben-Gvir postao ministar.
Otzma Yehudit opisuje se u medijima, kako u Izraelu tako i u inozemstvu, kao ekstremistička, ultranacionalistička i rasistička organizacija koja podržava židovsku supremaciju. Neki stručnjaci (i u Izraelu) nazivaju je „židovska fašistička skupina“. Godinama su mrzilački slogani i ikonografija na političkim skupovima te stranke bili više populistička provokacija negoli ozbiljan politički koncept. To je tim političkim marginalcima služilo za poticanje antiarapske i antipalestinske mržnje i raspirivanje javnog bijesa, često nakon terorističkih napada – i, naravno, kako bi dobili pokoji glas na budućim izborima.

Kahanizirana izraelska desnica, u želji da totalno porazi Palestince, povela je Izrael nemoralnim putem. Izraelci su desetljećima isticali da su ‘jedina demokratska zemlja na Bliskom istoku’. FOTO: REUTERS/Ammar Awad
Međutim, nije uvijek bilo tako – Laburistička stranka i njezini prethodnici dominirali su izraelskom politikom od osnutka države do 1977. te još povremeno i kasnije kroz koalicije. Laburisti su se vratili na vlast od 1992. do 1996. godine (u tom razdoblju dogovoren je Sporazum iz Osla) te od 1999. do 2001. godine (vrijeme Camp Davida).
Pomak izraelske politike udesno posljednjih desetljeća nije posljedica jednog događaja, nego dugotrajnog procesa u kojem su sigurnosni strahovi, neuspjeli mirovni pokušaji, demografske promjene i politička dinamika postupno promijenili preferencije birača. Dakle, veliku ulogu imao je neuspjeh već spomenutih mirovnih napora. Nakon izbijanja Druge intifade (2000-2008), koja je uključivala brojne terorističke napade, mnogi Izraelci izgubili su povjerenje u ideju da će ustupci dovesti do mira. Kontinuirani sukobi s akterima poput Hamasa i Hezbollaha dodatno su u prvi plan doveli pitanje sigurnosti. Osim toga, opća nestabilnost na Bliskom istoku (građanski ratovi u Siriji i Jemenu, jačanje Irana, raspad nekih država nakon Arapskog proljeća, islamske terorističke skupine) učvrstila je percepciju da je sigurnost prioritet nad kompromisima.
Zbog visokog nataliteta postotak ultraortodoksnih Židova u stanovništvu raste, a oni uglavnom glasaju za desnicu. To se isto može reći i za Židove iz arapskih zemalja koji su imigrirali uglavnom u 1960-ima te za Židove iz SSSR-a koji su stigli 1990-ih. Devedesetih je ojačala desnica, osobito Likud pod vodstvom Benjamina Netanyahua čija snažna osobnost nije imala, pa nema ni danas, pravog pandana u opoziciji.
Izraelski politički sustav temelji se na koalicijama. Male, pogotovo desne, ultradesne i religijske stranke često imaju ključnu ulogu u formiranju vlada i guraju politiku desnije negoli bi to činile velike stranke da vladaju same – najbolji je primjer Otzma Yehudit.
Dogodila se još jedna važna promjena – osnivači Države Izrael i prve generacije izraelske političke nomenklature uvažavali su drugog i drugačijeg. Dobrim dijelom to su baštinili iz stoljetnog života u dijaspori kao obespravljena manjina. Sada toga više nema.
Država Izrael od osnutka 1948. nije u svom zakonodavstvu imala predviđenu smrtnu kaznu, ali je 1950. izglasan Zakon o kažnjavanju nacista i njihovih suradnika po kojem se na smrt moglo osuditi za zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i zločine protiv židovskog naroda. Taj je zakon bio specijalan i izniman, s retroaktivnim djelovanjem, jer se odnosio na zločine počinjene prije osnivanja Izraela – kontroverzno je, između ostaloga, bilo i pitanje retroaktivnosti. Jedini civil koji je u povijesti Države Izrael osuđen na smrt bio je 1961. Adolf Eichmann.
Međutim, danas, u 2026. godini, u izraelskoj se politici i društvu mnogo toga promijenilo u odnosu na protekla desetljeća. Kao prvo, kahanisti više nisu na margini. Njihovi predstavnici su ministri u vladi, a njihovi najradikalniji prijedlozi oblikuju zakonodavni program zemlje. Potkraj 2025. zastupnik Likuda i zamjenik predsjednika Knesseta Nissim Vaturi – jedan od glavnih predlagatelja zakona o smrtnoj kazni (s Limor Son Har-Melech iz Otzma Yehudit) izjavio je s govornice Knesseta ono što je već tada bilo javna tajna: „Kahane je u mnogočemu bio u pravu.“ Danas je kahanizam praktički operativna ideologija aktualne izraelske vlade.

Netanyahu i njegov Likud – unatoč izričitom protivljenju vojnog establišmenta i Nacionalnog sigurnosnog vijeća – glasali su za zakon. FOTO: REUTERS/OREN BEN HAKOON
Usvajanje zakona o smrtnoj kazni pratili su neukusni ispadi, neprimjereni jednom parlamentu. Ben-Gvir je nakon uspješnog glasanja pokušao otvoriti bocu šampanjca, ali su mu je službenici Knesseta oduzeli. Onda su se on i članovi njegove stranke snimali u hodniku parlamenta gdje su nazdravljali svom zakonodavnom „trijumfu“. „Danas smo ispisali povijest“, izjavio je Ben-Gvir podižući čašu šampanjca, a zatim je uzviknuo: „Smrt teroristima!“ To nije bilo dostojno mjesta na kojem su stajali izraelski političari nobelovci (Begin, Rabin, Peres), kao i brojni svjetski državnici (predsjednici SAD-a, Angela Merkel, Anvar el Sadat koji je 1977. održao povijesni govor i mnogi drugi). Očigledno su na djelu srozavanje političke kulture i degradacija morala.
Uspon Ben-Gvira i ljudi koji čine njegovu stranku, odražava normalizaciju u izraelskom društvu ne samo nasilnog rasizma koji dehumanizira Palestince, već i oblika otvoreno sadističkog populizma koji uživa u vlastitoj sklonosti okrutnosti. U mjesecima prije usvajanja zakona, članovi Otzma Yehudit pojavljivali su se u javnosti sa žutim značkama u obliku omče – namjernim izokretanjem žute vrpce koja simbolizira zahtjev za povratak talaca iz Gaze. Tako su neprikriveno promovirali smrt.
Kako je došlo do takvog sunovrata Takve političke patologije nisu nastale niotkuda – već sam objasnio neke procese unutar Izraela i u okolnim društvima i državama koji su tome pridonijeli. Treba tome dodati i da je dugogodišnje nasilje na Zapadnoj obali – kako izraelskih snaga tako i terorističkih islamističkih skupina – postupno nagrizalo demokratsku političku kulturu u samom Izraelu. Napad Hamasa 7. listopada 2023. i nasilje koje je potom uslijedilo, stvorili su atmosferu u kojoj smrtna kazna gubi svoju moralnu težinu i postaje sredstvo zakonodavne diskriminacije.
Ipak, Ben-Gvir i Otzma Yehudit nisu taj zakon izglasali sami. Prijedlog zakona podržalo je 62 od 120 zastupnika u Knessetu. Protiv je glasalo 48 zastupnika, ostali su bili suzdržani ili nisu bili prisutni na glasanju. Netanyahu i njegov Likud – unatoč izričitom protivljenju vojnog establišmenta i Nacionalnog sigurnosnog vijeća – glasali su za. Ako je ikada postojao ispit na kojem bi izraelska desnica dokazala da je distancirana od ideologije kahanizma, to je bio ovaj. Međutim, taj ispit nije položila.
Malo je vjerojatno da će ovaj zakon o smrtnoj kazni dugo ostati na snazi, jer su na izraelski Vrhovni sud stigli zahtjevi da ga se poništi. Ako se to i dogodi, šteta je već učinjena. Bruxelles je promptno po izglasavanju zakona osudio tu odluku. Europski saveznici Izraela bezuspješno su pokušavali nagovoriti Netanyahua da blokira donošenje zakona, ali on nije htio riskirati da izgleda „meko“ u usporedbi s krajnjom desnicom, osobito ne u izbornoj godini. Umjesto uvažavanja europskih partnera, presudili su njegovi uski politički interesi – cinični izraelski analitičari tvrde da je to možda i najdosljedniji stav koji je zauzimao tijekom svoje karijere.
Uspon Ben-Gvira i ljudi koji čine njegovu stranku Otzma Yehudit odražava normalizaciju u izraelskom društvu nasilnog rasizma koji dehumanizira Palestince i oblik je otvorenog sadističkog populizma
Ovaj zakon predstavlja izdaju vrijednosti navedenih u izraelskoj Deklaraciji o neovisnosti iz 1948., koja je obećala „osigurati potpunu jednakost društvenih i političkih prava svim svojim stanovnicima“ i biti vjerna Povelji UN-a.
Kahanizirana izraelska desnica, u želji da totalno porazi Palestince, povela je Izrael nemoralnim putem. Izraelci su desetljećima bili ponosni na svoju demokraciju. Isticali su da su „jedina demokratska zemlja na Bliskom istoku“. Ulaskom radikala u Netanyahuovu vladu 2022. i smanjivanjem prava arapskih/palestinskih građana, doveli su je do ruba. Riječ je o nizu zakona i politika – dio njih su donijele Netanyahuove vlade, a dio je donesen ranije, ali su prošireni ili aktivno primjenjivani u njegovim mandatima – tzv. Zakon o nacionalnoj državi židovskog naroda, zakoni o državljanstvu i lojalnosti, sigurnosni zakoni i policijske ovlasti, ograničenja političkog djelovanja, zakoni povezani s obiteljskim i građanskim pravima, socioekonomske i zemljišne politike – svi oni češće (ili gotovo samo) pogađaju arapske građane i njihove organizacije. Onda je stigla Gaza i sve što se tamo događalo pa načelni pristanak izraelske vlade da sudjeluje u realizaciji sumanute Trumpove ideje o deportaciji Palestinaca – s obzirom na stravična sjećanja na holokaust i tadašnju ulogu deportacija – to se nikako nije smjelo dogoditi (jedina olakotna okolnost jest da se to nije pomaklo dalje od puke ideje).
Izglasavanjem smrtne kazne taj rub je prijeđen. Izraelska država time je umnogome izgubila (valja se nadati privremeno – do poništavajuće odluke Vrhovnog suda) demokratske atribute, svoje najsnažnije oružje (čak u neku ruku snažnije od vojne sile) koje ju je gotovo 80 godina branilo od višestruko nadmoćnih neprijatelja.
IVO GOLDSTEIN ‘Izglasavanjem smrtne kazne izraelska država je izgubila svoje najsnažnije oružje – demokratske atribute’ 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-04-11 16:34:14 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo





