Marina Vidović, predsjednica Udruge za promicanje mentalnog zdravlja Feniks, peer stručnjakinja s osobnim iskustvom bipolarnog poremećaja, edukatorica Svjetske zdravstvene organizacije, te članica Povjerenstva za zaštitu prava osoba s duševnim smetnjama Ministarstva pravosuđa
Marina Vidović dugogodišnja je predsjednica splitske Udruge za promicanje mentalnog zdravlja Feniks, peer stručnjakinja i trenerica, edukatorica Svjetske zdravstvene organizacije i članica Povjerenstva za zaštitu prava osoba s duševnim smetnjama Ministarstva pravosuđa. Ima i osobno iskustvo bipolarnog poremećaja, dugogodišnje borbe s bolešću i četiriju hospitalizacija, ali i uspješnog oporavka jer već je punih sedam godina u stabilnoj remisiji.
Povod za razgovor s Marinom Vidović bili su zaključci konferencije koja je u Zagrebu održana prije desetak dana. Sva nadležna državna tijela zaključila su kako je vrijeme da se peer stručnjaci, osobe koje pomažu ili savjetuju druge na temelju vlastitog iskustva, počnu zapošljavati u bolničkim ustanovama u hrvatskom zdravstvenom sustavu i budu punopravni članovi radnih timova koji pomažu oboljelima od mentalnih bolesti.
Marina Vidović uspješno se oporavlja nakon četiriju hospitalizacija te je već punih sedam godina u stabilnoj remisiji Photo: Zvonimir Barišin/PIXSELL
Nakon konferencije „Proživljeno životno iskustvo i program Svjetske zdravstvene organizacije QualityRights – hrvatska postignuća i izazovi“, koja je prošlog tjedna održana u Edukacijskom centru HZJZ-a, Marina Vidović je rekla:
“Za mene je najvažnija poruka ove konferencije da se iskustvo ljudi koji su koristili psihijatrijske usluge napokon sve jasnije prepoznaje kao važan izvor znanja za razvoj sustava mentalnog zdravlja. Na konferenciji su sudjelovali predstavnici Ministarstva zdravstva, HZJZ-a, Ureda pravobraniteljice, Svjetske zdravstvene organizacije, zdravstvenih ustanova, organizacija civilnog društva i sami peer stručnjaci – ljudi s iskustvom nošenja sa psihosocijalnim izazovima. Važno je što se više ne govori samo o tome kako unaprijediti postojeće usluge, nego i o tome kako promijeniti sam način razmišljanja o mentalnom zdravlju, liječenju i oporavku. Osoba koja koristi usluge ne smije biti samo pasivni primatelj skrbi. Ona ima pravo biti informirana, sudjelovati u odlukama o vlastitom liječenju i biti tretirana s dostojanstvom, uz poštovanje svoje autonomije i ljudskih prava. Posebno me ohrabruje što se sve konkretnije razgovara o uključivanju peer stručnjaka u sustav mentalnog zdravlja. To više nije samo ideja ili nešto što postoji isključivo u udrugama civilnog društva, nego se prepoznaje kao dio razvoja suvremenih, na oporavak usmjerenih usluga.”
‘Kod nas su prisilna hospitalizacija i vezivanja mentalno oboljelih standardna praksa. Naš zakon te mjere dopušta kad je osoba opasna za sebe i druge, no u praksi se provode znatno češće’
Objasnila je kakav novi status očekuje „stručnjake po iskustvu“ u hrvatskom institucionalnom zdravstvenom sustavu: “Peer stručnjaci su osobe koje i same žive ili su živjele s teškoćama mentalnog zdravlja te svojim iskustvom, uz odgovarajuću edukaciju, odgovorno pružaju podršku drugima, ali nisu univerzalni recept za svačiji oporavak. Sukladno aktualnoj Nacionalnoj strategiji za razvoj mentalnog zdravlja u RH do 2030. i uz nju vezane akcijske planove, očekujemo da stručnjaci po iskustvu postupno dobiju jasno prepoznatu i definiranu ulogu unutar sustava mentalnog zdravlja, uključujući mogućnost zapošljavanja u zdravstvenim ustanovama i sudjelovanja u multidisciplinarnim timovima, kao i sustavno financirano pružanje usluga peer podrške u zajednici kroz organizacije civilnog društva.“
No peer stručnjaci nisu zamjena za psihijatre, psihologe, medicinske sestre ili socijalne radnike, naglasila je Marina Vidović. “Oni donose drugačiju, komplementarnu vrstu znanja – znanje stečeno vlastitim iskustvom mentalnih poteškoća, liječenja, suočavanja s krizama i oporavka. To iskustvo, uz odgovarajuću edukaciju, superviziju, refleksiju i profesionalne granice, može biti iznimno vrijedno u pružanju podrške drugim ljudima sa sličnim izazovima. O tome svjedoče brojna istraživanja u Europi i svijetu koja potvrđuju benefite tog novog znanja za korisnike, ali i radne timove. Potrebu za stvarnim uključivanjem stručnjaka po iskustvu u politike, usluge i zajednicu naglašava i Priručnik WHO-a za Europu o transformaciji mentalnog zdravlja. Njihova prisutnost u bolničkim timovima može pomoći u izgradnji povjerenja, boljoj komunikaciji između korisnika i ostalih stručnjaka, razumijevanju potreba pacijenata te očuvanju nade da je oporavak moguć. Peer stručnjak može biti osoba koja razumije strahove i osjećaje pacijenta iz perspektive koju nije moguće steći samo stručnim obrazovanjem. Postojanje peer stručnjaka u instituciji također vraća nadu obiteljima da su pozitivni ishodi liječenja mogući”, istaknula je Marina Vidović, koja smatra kako je ključno da peer stručnjaci ne budu samo simbolično prisutni u sustavu.
‘Kad sam progovorila o svojoj mentalnoj bolesti, doživjela sam odbacivanje i usamljenost’ Photo: Zvonimir Barišin/PIXSELL
„Oni moraju imati jasno određenu ulogu, biti ravnopravni članovi timova i biti plaćeni za svoj rad. Njihovo iskustvo nije samo osobna priča koju će netko povremeno saslušati, ono je znanje koje može unaprijediti sustav, a što je najvažnije, samoj osobi biti suputnik na putu oporavka“, naglasila je Marina Vidović te opisala svoj put do zvanja peer stručnjaka:
„Moj put počeo je mnogo prije nego što se taj pojam počeo koristiti u Hrvatskoj. Još 2014. godine javno sam govorila o vlastitom iskustvu i sudjelovala u pokretanju grupe uzajamne podrške u Splitu. U toj smo grupi učili kako jedni drugima možemo biti podrška, bez hijerarhije i bez odnosa poznatog kao liječnik – pacijent. U tim počecima važnu podršku i konkretnu edukaciju pružile su nam kolege peer stručnjaci iz zagrebačke udruge Ludruga, koji su pioniri peer rada u Hrvatskoj, uz nastavno-stručne edukacije kolega iz Nizozemske poput Cassandre Barkman. Dodatne edukacije stjecala sam u narednim godinama prvenstveno online, poput osnovnog trening iz finskog ‘Open Dialogue’ pristupa, zatim osnove ‘Emotional CPR-a’ američkog psihijatra Daniela Fishera koji boluje od šizofrenije, ‘Hearing Voices’ pristupa kroz rad peer stručnjakinje Rachel Waddingham i nizozemskog psihijatra Dirka Corstensa, a završno specijalizirani trening za peer support stručnjake ‘International Peer Support’ američko-novozelandskog tima Sherry Mead i Chris Hansen. Taj trening danas primjenjujemo u radu svoje Udruge Feniks, a raširen je u gotovo svim zemljama svijeta. U toj sam školi završila i dodatnu edukaciju za trenericu te metode peer rada. Uz kolegu Luku Bazinu, prva sam trenerica te metode u Hrvatskoj. Tu je i kolegica Marijana Bavčević, prva peer stručnjakinja zaposlena u instituciji, u bolnici Vrapče.“
‘Pitanje je koliko su institucije RH spremne za zaokret jer peer stručnjak ne može dobro raditi u sustavu koji nije usmjeren prema oporavku i koji zanemaruje ulogu obitelji’
Danas svoje iskustvo prenosi kroz rad Udruge Feniks Split, različite edukacije za struku i korisnike, radionice i suradnju sa stručnjacima. „Važno mi je da ljudi koji prolaze kroz slične teškoće znaju da nisu sami, da njihovo iskustvo ima vrijednost i da oporavak ne znači nužno povratak na neku zamišljenu točku prije bolesti, nego mogućnost da izgradimo život koji nam ima smisla sa ili bez simptoma bolesti“, kazuje Marina Vidović te navodi da su u Hrvatskoj peer stručnjaci dugo djelovali prvenstveno kroz organizacije civilnog društva poput spomenute Ludruge, splitskog Feniksa, zagrebačkog Svitanja, dubrovačke Lukjernice, slavonskobrodskih Vrapčića i vukovarske udruge CWWP.
„Te udruge godinama vrijedno, uz vrlo skromna sredstva, pružaju takve usluge psihosocijalne podrške u zajednici. Sada je važno da se to iskustvo prepozna, sustavno ugradi u javne usluge i, naravno, odgovarajuće plati“, smatra Marina Vidović.
Udruga za promicanje mentalnog zdravlja Feniks iz Splita, čija je Marina pokretačica i predsjednica, već sudjeluje u aktualnom projektu Svjetske zdravstvene organizacije „Transformacija mentalnog zdravlja kroz iskustvo iz prve ruke – Smjernice za uključivanje stručnjaka s iskustvom iz prve ruke u kreiranje politika, pružanje usluga i zajednice“.
‘Feniks je nastao iz potrebe za podrškom koju smo sami tražili. Danas tu podršku želimo učiniti dostupnom drugima, uz besplatne programe i aktivnosti, bez uputnica ili nalaza, i najvažnije – bez osuđivanja’, ističe Marina Vidović Photo: Zvonimir Barišin/PIXSELL
„Sudjelovanje u tome projektu WHO-a od 2025. godine za nas je veliko priznanje, ali i prilika da iskustvo koje godinama razvijamo u Feniksu prenesemo u širi proces promjene sustava mentalnog zdravlja. Uključila sam se u projekt na poziv dr. Daniele Štimac iz NZZJZ-a, s kojom više godina surađujemo i koja je prepoznala kvalitetu našeg rada u zajednici”, objasnila je Marina Vidović te istaknula: „Vjerujemo da je do prepoznavanja došlo i zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji sa psihijatricim Slađanom Štrkalj Ivezić, koja je, među ostalim, snimila nekoliko izvrsnih videomaterijala o radu naše udruge, koji su se jako dojmili zaposlenika Svjetske zdravstvene organizacije. Štoviše, pozvali su me da kao predsjednica udruge i peer support stručnjakinja budem gošća u njihovu podcastu ‘Mapping the Road to Recovery’. Također sam kao konzultantica sudjelovala i u kreiranju priručnika „Transforming mental health through lived experience – Roadmap for integrating lived and living experience practitioners into policy, services and community“, objavljenog 2025. godine. Tijekom projekta ostvarena je suradnja s multidisciplinarnim timovima iz osam europskih zemalja“, istaknula je Marina Vidović.
U lipnju 2025. i ožujku 2026. godine Marina je sudjelovala kao članica trenerskog tima i izlagačica na dvama trodnevnim međunarodnim programima Svjetske zdravstvene organizacije u Kopenhagenu, pod nazivom „Implementing the WHO/Europe Roadmap on Transforming Mental Health through Lived and Living Experience“.
“Ondje sam predstavljala Udrugu Feniks Split i hrvatsko iskustvo rada u zajednici temeljeno na proživljenom iskustvu, pred multidisciplinarnim timovima iz osam europskih zemalja. Imala sam priliku govoriti o vlastitom oporavku, iskustvu psihijatrijskog liječenja te o tome kako smo u Feniksu posljednjih 13 godina razvijali besplatnu podršku u zajednici osobama koje prolaze kroz slične teškoće. Na primjeru naše udruge pokazano je koliko se može postići kada se osobno iskustvo pretvori u znanje, podršku i pokretačku snagu zajednice, čak i uz ograničene resurse. Održala sam i predavanje o važnosti supervizije i korefleksije za peer stručnjake koji rade u ili izvan sustava te govorila o iskustvima Intentional Peer Support treninga”, naglasila je Marina Vidović, koja je aktivna članica i hrvatske i europske mreže udruga u području mentalnog zdravlja, a u Povjerenstvu za zaštitu prava osoba s duševnim smetnjama pri Ministarstvu pravosuđa predstavlja osobe s proživljenim iskustvom i srodne udruge.
Na spomenutoj zagrebačkoj konferenciji predstavljen je nacrt Akcijskog plana za implementaciju sustava zaštite mentalnog zdravlja u zajednici do 2027. godine, kao važan korak prema sustavu koji neće biti usmjeren prvenstveno na bolničko liječenje, nego na pravodobnu, kontinuiranu i multidisciplinarnu podršku u zajednici. Što on donosi?
“Plan predviđa razvoj različitih oblika skrbi u zajednici, uključujući mobilne multidisciplinarne timove, podržano stanovanje, socijalnu uključenost i programe zapošljavanja, a prvi put i uvođenje uloge peer stručnjaka u timovima. To je važno jer ljudi ne žive svoje živote u bolnicama. Oni žive u svojim domovima, obiteljima i zajednicama. Potrebna im je podrška da očuvaju ili ponovno izgrade odnose, samostalnost, svakodnevne rutine i osjećaj pripadnosti. Akcijski plan čeka javno savjetovanje”, rekla je Marina Vidović.
Na konferenciji je predstavljen i prvi sveobuhvatni hrvatski „Priručnik za vršnjačke stručnjake koji rade u području mentalnog zdravlja“. Izradili su ga Vlatka Ročić Petak, Monika Dubravčić, Ksenija Kapelj i Robert Janeš iz udruge Ludruga, uz urednički doprinos stručnjaka HZJZ-a i psihijatrijske struke, a izdavač je Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
“Važno je, međutim, razlikovati predstavljeni nacrt Akcijskog plana od njegove konačne formalne primjene. Sljedeći je korak osigurati da se predviđene mjere doista provedu, uz odgovarajuće financiranje i konkretne mogućnosti zapošljavanja stručnjaka po iskustvu”, naglasila je Marina Vidović i posebno upozorila: “Također je pitanje koliko su naše institucije zaista spremne za tako revolucionaran zaokret jer peer stručnjak ne može kvalitetno raditi u sustavu koji nije već usmjeren prema oporavku, koji zanemaruje ulogu obitelji, u kojem dominira bio-medicinski model. To je model u kojem se zapostavljaju socijalni i ekonomski faktori, model u kojem rijetko postoji zaista nehijerarhijski multidisciplinarni način rada koji poštuje doprinos svih struka i u kojem su još uvijek prisutni brojni slučajeva kršenja ljudskih prava i dostojanstva pacijenata. Ne radi se toliko o novcu koliko o svjetonazoru i otvorenosti za neke nove spoznaje u području mentalnog zdravlja.“
‘Ako o mentalnim poteškoćama ne govorimo, poručujemo da ih se treba sramiti. A nije sramota dobiti rak ili bolest bubrega. Zašto bi mentalno zdravlje bilo manje vrijedno?’
Kako je tekao njezin put od osobe koja je među prvima u Hrvatskoj javno i otvoreno progovorila o iskustvima s mentalnim poteškoćama i bipolarnim poremećajem do članice raznih državnih i lokalnih tijela
“Kada sam 2014. godine dala intervju pod naslovom ‘Psihijatrija je mračni prostor o kojem se ne govori’, nisam mogla zamisliti koliko će mi taj korak promijeniti život. Tada sam željela progovoriti o nečemu o čemu se šutjelo, o iskustvu koje je bilo obilježeno stigmom, strahom i osjećajem da o tome nije poželjno govoriti. Javno govoriti o vlastitim mentalnim poteškoćama i o bipolarnom poremećaju zahtijeva veliku osobnu hrabrost. U to vrijeme nisam imala današnju podršku, iskustvo ni svijest o tome koliko otvoren razgovor može značiti drugima. Postojala je realna bojazan od osude, nerazumijevanja i posljedica koje bi javno otkrivanje takvog iskustva moglo imati na moj privatni i profesionalni život. I iskreno, nije bilo baš dobro primljeno. Doživjela sam odbacivanje, usamljenost i zaobilaženje na cesti. Posljedice su i za moju obitelj i sina bile stvarne. No znala sam da činim ispravnu stvar”, naglasila je Marina Vidović, uvjerena da šutnja održava stigmu.
“Ako o mentalnim poteškoćama ne govorimo, ostavljamo prostor predrasudama i poruci da se trebamo sramiti. A nitko se ne srami ako dobije rak ili oboljenje bubrega. Ali kada su u pitanju psihičke smetnje, odjednom se javljaju sram, skrivanje i strah od toga što će drugi misliti. Zašto bi mentalno zdravlje bilo manje vrijedno ili manje dostojno razumijevanja od bilo kojeg drugog aspekta našeg zdravlja” pita se Marina Vidović.
Njezina borba s bipolarnim poremećajem nije bila jednostavna. “Bilo je razdoblja kada sam se osjećala bespomoćno, kada sam teško pronalazila svoje mjesto u društvu i kada su stigma i autostigma bile gotovo jednako teške kao i same poteškoće. Oporavak za mene nije bio samo pitanje liječenja ili smanjenja simptoma, nego i postupnog vraćanja vlastitog glasa, samopouzdanja i prava da sama odlučujem o svom životu. Veliku ulogu u tome imalo je povezivanje s ljudima sličnog iskustva, uzajamna podrška i spoznaja da nisam sama. Kada sam prestala svoje iskustvo doživljavati kao nešto zbog čega se trebam skrivati, mogla sam ga početi koristiti kako bih pomogla drugima. Štoviše, to mi je dalo svrhu i snagu da život opet živim punim plućima”, ponosno je naglasila Marina Vidović.
“Kada danas sudjelujem u radu različitih tijela i razgovorima s institucijama, osjećam odgovornost prema ljudima čiji se glasovi još uvijek ne čuju dovoljno. Ne predstavljam samo sebe. Predstavljam iskustva mnogih osoba koje su se suočile s liječenjem, stigmom, ograničavanjem prava ili nedostatkom podrške. To i dalje zna biti teško jer moji su argumenti emotivni, nisu popis iz udžbenika već stvarno proživljeno na svojoj koži i koži mojih kolega suputnika. Otvaranje nekih rana zna biti bolno, ali smatram da jedino tako ljudi s druge strane mogu zaista vidjeti ljudsko biće slično njima, a ne samo nekog sa psihijatrijskom šifrom”, naglasila je Marina Vidović, kojoj je posebno važno da osobe s mentalnim poteškoćama budu uključene u odluke koje se tiču njihova života. “To nije privilegij koji im netko treba pokloniti, nego pitanje humanosti, ravnopravnosti i ljudskih prava koja se nekad uzimaju zdravo za gotovo. Nažalost, u našem su slučaju prečesto ugrožena i zanemarena”, upozorava Marina Vidović.
U suradnji s liječnicima i drugim stručnjacima drži i predavanja za psihijatre. “Kada govorim psihijatrima, zdravstvenim radnicima i članovima obitelji, nastojim približiti ono što se iz perspektive struke često ne vidi. Govorim o važnosti odnosa, povjerenja, poštovanja, informiranosti i sudjelovanja osobe u vlastitom liječenju. Govorim i o tome koliko je važno da stručnjaci vide čovjeka, a ne samo dijagnozu. Ne želim poručiti da lijekovi ili stručna pomoć nisu potrebni. Naprotiv, kvalitetno liječenje može biti iznimno važno. Ali liječenje ne bi smjelo biti svedeno samo na lijekove i kontrolu simptoma. Čovjeku su potrebni razumijevanje, smisao, krov nad glavom, podrška, odnosi i mogućnost da ponovno izgradi život. Nema antidepresiva koji može riješiti problem majke koja nema novca da prehrani svoje dijete”, istaknula je Marina Vidović.
Kada govori o vlastitom oporavku, Marina Vidović želi prenijeti nadu, ali ne i stvoriti dojam da postoji jedan recept koji vrijedi za sve. Svatko ima svoj put, naglasila je, a sustav bi trebao omogućiti da osoba na tom putu bude aktivan sudionik i da ima slobodu izbora Photo: Zvonimir Barišin/PIXSELL
“Stoga govorim o važnosti suradnje između zdravstvenog i socijalnog sustava, o promatranju čovjeka u cjelini unutar njegova socijalnog i kulturološkog konteksta. Ne može se sve objasniti poremećajem biokemije u mozgu. Govorim o važnosti podrške obiteljima osoba koje boluju od mentalnih oboljenja. Obitelji su često u sustavu zaboravljene, a važan su saveznik u oporavku. Govorim i o važnosti ulaganja u superviziju i podršku zaposlenicima u zdravstvu. Činjenica je da je ovo zaista teško područje rada u kojem je velika stopa izgaranja. Stoga ne čudi informacija iz istraživanja WHO-ova Regionalnog ureda za Europu, provedeno uz potporu Europske komisije od listopada 2024. do travnja 2025. Obuhvaćeno je 27 država članica EU-a, Island i Norveška. Istraživanje pokazuje da je čak oko 30 posto liječnika i medicinskih sestara imalo simptome koji odgovaraju velikom depresivnom poremećaju. Oko 23 posto ispitanika imalo je simptome koji odgovaraju vjerojatnom anksioznom poremećaju. Oko 13 posto ispitanika prijavilo je suicidalne misli, odnosno, misle da bi im bilo bolje da su mrtvi ili da se žele ozlijediti. MeND pokazuje da mentalno zdravlje liječnika i medicinskih sestara nije samo pitanje individualne otpornosti, nego je snažno povezano s organizacijom njihova rada – dugim radnim vremenom, smjenskim radom, nasiljem i manjkom podrške na radnom mjestu. Dakle, sustavne podrške nedostaje s obje strane kauča“, svjesna je problema Marina Vidović.
Kada govori o vlastitom oporavku, želi prenijeti nadu, ali ne i stvoriti dojam da postoji jedan recept koji vrijedi za sve. Svatko ima svoj put, naglasila je, a sustav bi trebao omogućiti da osoba na tom putu bude aktivan sudionik i da ima slobodu izbora: „Što se tiče mog mentalnog zdravlja, punih sam sedam godina, medicinskim rječnikom, u stabilnoj remisiji. No taj podatak meni nije toliko bitan jer svoju bolest više ne gledam isključivo kroz medicinsku prizmu. Rekla bih da je bipolarni poremećaj više način na koji ja doživljavam svijet i u njemu djelujem. Uvijek ću intenzivnije doživljavati stvari od većine ljudi, ali naučila sam se nositi s tim intenzitetom. Moje su me depresije naučile da je život predragocjen da bih ga tratila na nezdrave odnose, poslove na kojima ne doživljavam poštovanje ili druženja u kojima nisam prihvaćena takva kakva jesam. To me je iskustvo dugoročno obogatilo i dalo mi život s divnim ljudima, mrežom podrške, poslom koji ima dubinu i smisao i kroz koji ostavljam pozitivan trag u svijetu. Bez iskustava povezanih s bolešću, uključujući i ona negativna, ne bih se usudila biti tu gdje jesam. A sviđa mi se gdje sam danas. Zato osjećam zahvalnost, otpornost i snagu, veću sposobnost empatije prema drugima. Narasla sam čak kroz svoja pogoršanja. Volim tu poniznost koju mi je kao ljudskom biću donijela bolest, recimo, u usporedbi sa mnom kao studenticom socijalne pedagogije i psihoterapijske škole. S druge strane, podatak koliko dugo sam dobro možda ljudima koji su sada u teškoj fazi pokazuje da je oporavak moguć, ali ga treba povezati s cjelokupnim procesom rada na sebi i višestranim mrežama podrške, a ne predstavljati kao jednostavan ili jednak za sve.“
Kako je nastala splitska Udruga Feniks, projekt psihosocijalne podrške za ljude s mentalnim teškoćama „Feniks se rodio iz osobnog iskustva, ali i iz spoznaje da ono što je meni nedostajalo tijekom liječenja nedostaje i mnogim drugim ljudima. Tijekom četiri vlastita iskustva psihijatrijskog liječenja postalo mi je jasno da bolničko liječenje, koliko god bilo potrebno u određenim situacijama, ne može samo po sebi odgovoriti na sve potrebe osobe koja prolazi kroz mentalne poteškoće. Nakon izlaska iz bolnice čovjek se vraća u svoj život, ali često bez dovoljno podrške, bez osjećaja pripadnosti i bez jasnog puta prema ponovnom uspostavljanju svakodnevice. Nedostajalo mi je ono što se događa između liječenja i života: razgovor s nekim tko razumije, sigurno mjesto na kojem mogu biti svoja, podrška u ponovnom uspostavljanju odnosa i rutina te mogućnost da se osjećam korisno i prihvaćeno“, rekla je Marina Vidović o iskustvu iz kojeg su proizašle grupe uzajamne podrške.
‘Važno mi je da ljudi ne budu svedeni na svoje dijagnoze i da imaju priliku otkriti ili ponovno razviti svoje sposobnosti. Kreativnost, rad, druženje i osjećaj da nekome doprinosimo, mogu biti važni dijelovi oporavka’, ističe predsjednica Udruge Feniks Split Photo: Zvonimir Barišin/PIXSELL
„Službeno registriranje Udruge Feniks 2020. godine omogućilo nam je da tu ideju razvijemo u širi sustav besplatne psihosocijalne podrške. Projekt ‘Zasučimo rukave za mentalno zdravlje’ dodatno je proširio naše mogućnosti. Kroz njega smo razvijali grupe uzajamne podrške, kreativne i radno-okupacijske radionice te različite aktivnosti usmjerene na osnaživanje, socijalizaciju i povratak ljudi u zajednicu. Uspjeli smo ponuditi kontinuirane grupe uzajamne podrške, u suradnji sa stručnjacima psiholozima, psihijatrima, radnim terapeutima i različite edukacije, trening socijalnih vještina, s kolegama iz udruge Permakultura Dalmacija radno-okupacijske vrtlarske i stolarske radionice, likovne radionice te trening za peer stručnjake. Uspjeli smo i zaposliti mali tim od četvero zaposlenika. Važno mi je da ljudi ne budu svedeni na svoje dijagnoze i da imaju priliku otkriti ili ponovno razviti svoje sposobnosti. Kreativnost, rad, druženje i osjećaj da nekome doprinosimo, mogu biti važni dijelovi oporavka. Stoga naši korisnici s vremenom postaju kreatori i provoditelji pojedinih aktivnosti“, s ponosom ističe Marina Vidović.
„Feniks je nastao iz potrebe za podrškom koju smo sami tražili. Danas tu podršku želimo učiniti dostupnom drugima, uz besplatne programe i aktivnosti, bez uputnica ili nalaza, i najvažnije – bez osuđivanja. Budući da smo konačno, u rujnu ove godine, dobili u najam gradski prostor, svoje usluge sada možemo proširiti i svakodnevno nuditi. Od individualnog psihološkog i psihoterapeutskog savjetovanja, preko art i plesnih radionica i druženja koja pomažu smanjivanju usamljenosti i socijalne izolacije do rada s mladima. ‘Puna mi je kapa’ projekt je psihosocijalne podrške studentima splitskog sveučilišta, u destigmatizacijskoj ‘Živoj knjižnici’ progovaramo o iskustvu života s različitim dijagnozama, a humanitarnom akcijom ‘Sitnice koje život znače’ prikupili smo sredstva za više od 700 paketića kojima smo osobama na višednevnom psihijatrijskom liječenju u KBC-u Split osigurali osnovne higijenske i osobne potrepštine, ali i poslali poruku – niste zaboravljeni. U novom prostoru s Feniks Pop UP klubom mi postajemo mjesto podrške u koje svi mogu doći. Ljudi s mentalnim problemima nisu samo primatelji pomoći, nego ljudi koji idejama, znanjem i iskustvom žele mijenjati zajednicu“, poručila je Marina Vidović.
Je li tijekom liječenja proživjela prisile i kršenja ljudskih prava i kakva je danas situacija s provođenjem QualityRights programa WHO-a u Hrvatskoj? „Moje iskustvo psihijatrijskog liječenja uključuje i situacije u kojima sam se osjećala bespomoćno i u kojima sam preispitivala postupanje prema osobama s mentalnim poteškoćama. Upravo su takva iskustva jedan od razloga zbog kojih danas govorim o ljudskim pravima u mentalnom zdravlju. Osoba koja prolazi kroz psihičku krizu posebno je ranjiva. No to ne znači da više nema pravo na dostojanstvo, informiranost, poštovanje i zaštitu od nepotrebne prisile. Čak i kada je potrebno poduzeti hitne mjere radi sigurnosti, to mora biti utemeljeno na ljudskim pravima, uz nastojanje da se prisila spriječi ili svede na najmanju moguću mjeru. Pitanje koje me posebno zaokuplja jest primjena vezivanja i drugih restriktivnih postupaka“, naglasila je Marina Vidović.
I sama je više puta doživjela i jedva preživjela prisilnu hospitalizaciju i vezivanje. „To su mi najtraumatičnija životna iskustva od kojih se još uvijek oporavljam. Smatram da se o tome mora otvoreno govoriti, uključujući iskustva ljudi koji su takve postupke proživjeli. Njihov glas mora biti dio razgovora o tome kako spriječiti ponavljanje takvih situacija. Ironično je da su kod nas takve mjere standardna praksa, a u svijetu ih izbjegavaju ili zabranjuju. Čak i Svjetska zdravstvena organizacija promovira ukidanje takvih mjera, nudi alternative poput mjera deeskalacije, posebno opremljenih soba za umirenje, boljeg korištenja osobnog plana oporavka i plana za krizne situacije koje bi liječnik trebao tijekom liječenja izraditi s pacijentom. Meni kad sam uznemirena trebaju kretanje i ventilacija emocija u sigurnom prostoru. Umjesto toga, klasična je reakcija sustava da me u takvom stanju zaveže za krevet kako se ne bih mogla kretati. Možete pretpostaviti koliko je to u mom slučaju od pomoći. Naš zakon takve mjere dopušta isključivo u situacijama kad je osoba opasna za sebe i druge, no to se u praksi provodi znatno češće. Događaju se velika kršenja ljudskih prava. Ako se pobunimo i požalimo, lako nas je odbiti, jer tko će nama s dijagnozom vjerovati. Na to u svojim izvješćima upozorava i pučka pravobraniteljica, kao i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom. Nažalost, na terenu ne bilježimo neke konkretne kvalitetne promjene”, konstatirala je Marina Vidović i prisjetila se jedne situacije:
“Kad sam pri jednoj davnoj hospitalizaciji, prije više od deset godina, liječnici ukazala na to da mi vezanje dodatno pogorša stanje i da bi mi puno više pomogao, naprimjer, boravak u tihoj sobi obloženoj spužvom, u pastelnim bojama i s umirujućim zvukovima prirode – ideju sam dobila kao studentica na praksi u zatvoru, pri posjetu samici – u kojoj bi bilo dopušteno izražavanje osjećaja ljutnje, frustracije, tuge, straha, liječnica je sarkastično uzvratila: ‘Marina, jesi li popila terapiju? To ćeš ti napraviti kad budeš imala svoju privatnu bolnicu.’ Popila sam tabletu i zaključila da mi je bolje biti poslušna. Godinama kasnije šokirala sam se i ugodno iznenadila čitajući preporuke Svjetske zdravstvene organizacije koje spominju upravo takve sobe. Morala sam s obitelji provjeriti haluciniram li ili sam stvarno takvo nešto ‘predvidjela’ godinama prije. Zaključila bih da nisu sve naše ideje ‘za tablete’ jer ponekad zaista vidimo neke stvari i rješenja koje drugi ne vide”, uvjerena je Marina Vidović.
WHO je pokrenuo QualityRights program, online edukaciju o pravima osoba s mentalnim oboljenjima, koja se može besplatno završiti i na hrvatskom jeziku, link je na stranicama HZJZ-a.
“Uz sve to, pred nama je dug put dok se kultura i praksa u velikim institucijama s time usklade. Na konferenciji u Zagrebu predstavljeni su i primjeri rada na unaprjeđenju prava pacijenata, uključujući individualne planove oporavka, informirani pristanak, edukaciju te smanjenje mjera prisile. U tom je procesu važno i uključivanje organizacija korisnika i peer stručnjaka”, zaključila je Marina Vidović.
Slađana Štrkalj Ivezić.: ‘Peer stručnjaci pokazuju da je oporavak stvaran
Zašto je toliko važno prisustvo peer stručnjaka u procesu pomoći osobama s mentalnim poteškoćama, pitali smo voditeljicu Referentnog centra Ministarstva zdravstva za psihosocijalne metode pri Klinici za psihijatriju Vrapče i redovitu profesoricu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, psihijatricu Slađanu Štrkalj Ivezić.
“Peer stručnjaci po iskustvu imaju jedinstveno iskustvo mentalnog poremećaja i oporavka koje stručnjaci ne mogu steći obrazovanjem ni radom s pacijentima. Znaju kako živjeti s mentalnim poteškoćama, suočavati se sa stigmom i tražiti vlastiti put oporavka. Njihova uloga posebno je važna zbog vlastitog primjera jer pokazuju da je oporavak stvarna mogućnost. Osobi mogu pružiti nadu u oporavak, prepoznati njene snage i potaknuti je da ponovno preuzme aktivnu ulogu u vlastitom životu. U tome se njihovo iskustvo nadopunjuje s postupcima koje provode stručnjaci”, istaknula je profesorica Štrkalj Ivezić, koja je i predsjednica Hrvatskog društva za kliničku psihijatriju HLZ-a te vanjska suradnica pučke pravobraniteljice za pitanja ljudskih prava.
Profesorica Štrkalj Ivezić bila je pionirka u zapošljavanju peer stručnjaka u Klinici za psihijatriju Vrapče, i to znatno prije negoli je nedavno donesen zaključak koji vrijedi za cijeli hrvatski institucionalni zdravstveni sustav. „Peer stručnjaci po iskustvu bili su predviđeni u razvoju sustava mentalnog zdravlja još prije nekoliko godina, osobito u mobilnim timovima. Međutim, njihovo zapošljavanje u psihijatrijskim bolnicama ostvareno je tek u Klinici za psihijatriju Vrapče. Zaposlili smo peer stručnjakinju koja sudjeluje u radu mobilnog tima, izradi osobnih planova oporavka te edukaciji stručnjaka, pacijenata i članova obitelji. Projekte Klinike podržali su Ministarstvo zdravstva i Grad Zagreb, a odluku o zapošljavanju dodatno je osnažio program WHO QualityRights. Odluka nije donesena preko noći. Udruge poput Feniksa, Ludruge i Svitanja godinama su kroz svoje projekte pokazivale koliko peer podrška može značiti ljudima s iskustvom mentalnih poteškoća. Smatram da je uvođenje peer stručnjaka u sustav trajalo predugo“, kaže profesorica Štrkalj Ivezić, koja je sudjelovala u izradi Strateškog okvira razvoja mentalnog zdravlja u Republici Hrvatskoj i Akcijskog plana za mentalno zdravlje u zajednici.
„Stigmatizacija, predrasude i diskriminacija i dalje su među teškoćama s kojima se susreću osobe s mentalnim poteškoćama, a za mnoge su veći problem od same bolesti“, naglašava profesorica Štrkalj Ivezić. „Te teškoće izravno utječu na kvalitetu života i oporavak te mogu otežati zapošljavanje, obrazovanje, održavanje odnosa i traženje pomoći. Zato nije dovoljno samo poručivati javnosti da treba mijenjati stavove. Potrebno je uključivati osobe s iskustvom mentalnih poteškoća u donošenje odluka, zapošljavati peer stručnjake, podupirati obrazovanje, rad i život u zajednici te osigurati skrb u kojoj se poštuju prava i osobni ciljevi svake osobe. Najjača poruka protiv stigme dolazi onda kada ljudi s vlastitim iskustvom mogu govoriti u svoje ime, biti ravnopravni članovi timova i sudjelovati u svim područjima društvenog života“, istaknula je profesorica Slađana Štrkalj Ivezić.
IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-10-02 20:01:39
Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo
