iustitia.bg
Daria Lorenci Flatz, prvakinja drame HNK-a u Zagrebu, povodom 25 godina umjetničkog rada, na drugoj sceni svog matičnog kazališta izvela je autorsku monodramu ‘Ja, glumica’. Predstava je nastala iz osobnog i profesionalnog iskustva pretvorenog u univerzalnu kazališnu priču rođene Sarajke koja je ’92. došla u Zagreb
U povodu 25 godina umjetničkog rada prvakinje HNK-a Darije Lorenci Flatz, u nedjelju, 12. travnja, pred prepunim gledalištem scene HNK2 praizvedena je autorska monodrama „Ja, glumica“. Koncept projekta, koji je nastao iz osobnog i profesionalnog iskustva pretvorenog u kazališnu priču, oblikovali su Daria Lorenci Flatz, Ana Tonković, Larisa Lipovac Navojec i Emil Flatz. Glazbu je skladao Vedran Kasap, a kostimografkinja je Emina Kušan. Ova izuzetno duhovita, ali i duboko iskrena predstava u kojoj se Daria Lorenci Flatz simbolički ogoljuje do kraja, kreće se između drame i komedije, burleske, apsurda, stvarnosti i kazališne iluzije te otvara pitanja koja su mnogo veća od same profesije. To nije predstava o jednoj karijeri, već o izborima, sumnjama, odgovornosti i svim identitetima koje istodobno nosimo.
Zašto je nakon 25 godina rada osjetila potrebu na sceni preispitati odnos između privatnog života i javne uloge te kako je proteklo postavljanje monodrame „Ja, glumica“, uoči praizvedbe, u razgovoru za tjednik Nacional otkrila je Daria Lorenzi Flatz.
Rođena u Sarajevu, višestruko nagrađivana kazališna, filmska i televizijska glumica doselila se u Zagreb ratne 1992. te maturirala u Četvrtoj gimnaziji. Diplomirala je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti u klasi profesorice Neve Rošić. Nakon diplome bila je članica ansambla Teatra Exit, 2004. godine pridružila se ansamblu Teatra &TD, a potom Gradskom kazalištu Trešnja. Od 2011. stalna je članica Drame HNK-a u Zagrebu. Dobitnica je niza kazališnih nagrada, od Nagrade hrvatskog glumišta, nagrada Zlatni smijeh, Festivala glumca do Marula i nagrada festivala Zlatni lav i Mila Dimitrijević. Filmski debi imala je 2003. u „Onaj koji će ostati neprimijećen“ Zvonimira Jurića, a nagrađena je Zlatnim Arenama za glavne uloge u filmovima „Oprosti za kung fu“ Ognjena Sviličića 2008. i „Mater“ Jure Pavlovića 2019. godine.
Ostvarila je niz televizijskih uloga, a publika je u posljednje vrijeme prepoznaje i po ulozi u televizijskoj seriji „Kumovi“.
NACIONAL: Jedna ste od najzaposlenijih hrvatskih glumica – kada ste stigli raditi na monodrami?
U pauzama. Moj život je u pauzama i svi moji paralelni životi u pauzama su od drugog života. Evo, danas sam odvela dijete u školu, kupila pileće batke, stavila krumpire da se peku, složila veš, našminkala se i dojurila na intervju, nakon kojeg imam probu u Plesnom centru Tala.
NACIONAL: Zašto glumice imaju potrebu dokazivati da sve mogu – biti majke, domaćice, dramske umjetnice, a muški kolege ne?
Zato što se od muških kolega sve to ne očekuje. Ja o tome upravo i govorim u predstavi. Istraživanja su na strani žena – na Balkanu i dalje 90 posto kućnih poslova rade žene. Čak i kad imate jako emancipiranog muža, gotovo je sve na ženi. Nedavno sam pročitala jedno istraživanje koje pokazuje da smo mi biološki sazdane tako da se ne možemo u svom gnijezdu opustiti dok ne vlada red. Za razliku od muškaraca, koji mogu odgoditi stvari. Zbog svega toga ja se zapravo nikada nemam vremena odmarati za predstavu. Za razliku od svojih muških kolega, koji si mogu dopustiti odmor nakon ručka jer kod kuće isto imaju takve luđakinje kao što sam ja, koje će sve odraditi. Normalno da onda oni legnu popodne i dođu opušteni na scenu, a ja već dolazim iscrpljena. No žene su tako programirane. Mi smo sebe prebacile u šestu dimenziju. Za razliku od svojih baka, koje nisu radile, ali su zato trpjele razne kretene doma i nisu mogle otići kad su htjele. Mi smo platile tu cijenu – jer i dalje želimo da nam gnijezdo bude sređeno, za što nam, iskreno, muškarci nisu krivi, a s druge strane želimo raditi, biti emancipirane i ekonomski neovisne. I trebamo biti. No to zahtijeva veliki napor.
‘Ovo je monodrama, ja sam pisala tekst i zato me je uoči premijere bilo užasno strah’, FOTO: Saša Zinaja/ NFOTO
NACIONAL: Koliko je autobiografskog u predstavi i hoće li se žene iz drugih profesija prepoznati?
Mislim da hoće. Taj dio multitaskinga, preispitivanja samih sebe, jesmo li na svim planovima dale dovoljno, to je zajedničko svim ženama koje rade i imaju obitelj. Ima puno autobiografskih momenata jer je meni bilo jako važno da taj moj bosanski pretis-lonac, ta količina svega previše unutar mene, konačno izađe. Da sve izbacim kroz predstavu i konačno prestanem to evocirati. Ukratko – pun mi je kufer mene. Mislim da je ovo prijelomni trenutak, željela bih da u svom šestom desetljeću budem neka druga žena, koja ne vuče svu tu prtljagu sa sobom. Zapravo, to se jako dugo kuhalo u meni.
‘Zapravo sam slučajno glumica jer sam oduvijek željela biti plesačica. Još i danas s čežnjom gledam plesače jer ples je ostao moja vječna ljubav, počela sam s time kao dijete’
NACIONAL: Potiče li vaša matična kuća takve glumačke autorske projekte?
Moram reći da bez intendantice Ive Hraste takve predstave ne bi bilo. Odnosno, možda bi je bilo, ali ne bi bila u HNK-u, možda bi bila u nekom manjem prostoru ili u nezavisnom kazalištu, a meni je bilo jako važno da je praizvedena i da će igrati baš u mojoj matičnoj kući. Iva Hraste mi je napravila veliku čast kada je pristala na tu koprodukciju i suradnju. A posebno zato što je HNK s drugom scenom i dobio mogućnost pozvati umjetnike na autorski rad, tako da se ta inicijativa poklopila s mojom idejom. Ta scena je odlična, iako me je u početku bilo jako strah kako će sve ispasti. Krešo Dolenčić došao mi je u završnoj fazi sve to „uvezati“ tako da se ja sama na toj sceni sjajno osjećam. Jako sam zahvalna Ivi Hraste, Teni Štivičić i Mariju Gigoviću, odnosno, cijeloj upravi kazališta što su mi dali tu priliku. Mislim da intendantica stvarno ima sluha za svakog člana ansambla, prihvaća različite ideje, a pritom nastoji održati određenu estetiku i razinu programa. To je jako dobro za kolektiv.
NACIONAL: Iza projekta je prvenstveno ženski tim, vi i Ana Tonković potpisujete tekst, a Larisa Lipovac Navojec radila je koreografiju. Što vas veže?
Anu znam sto godina. U početku sam namjeravala sama pisati monodramu, ali ubrzo sam shvatila da za to nema šanse. Na tekstu smo radile zajedno tako da bih ja prvo doma s Emilom, svojim suprugom, a prije toga jedno vrijeme i s kolegicom glumicom Natašom Dangubić nabacila na papir neke ideje. Onda bih s Anom ušla u dvoranu, improvizirala, Ana bi snimala, napravila transkript, nešto dodala i oduzela, a onda bismo još jedan krug prošle zajedno. Ana je imala jako puno strpljenja uz mene u tom rudniku, punih osam mjeseci. S Larisom me prvenstveno veže ples s obzirom na to da sam se plesom počela baviti još kao djevojčica – prvo klasičnim, a onda modernim baletom. Zapravo sam slučajno glumica jer sam oduvijek željela biti plesačica. Još i danas s čežnjom gledam plesače jer ples je ostao moja vječna ljubav. Istina, malo sam si dala oduška sudjelovanjem u „Plesu sa zvijezdama“ prije tri godine i nekako se vratila onoj Dariji prije djece. U to sam se dala cijela, kao da sam na olimpijadi. S Larisom sam već jako dugo željela raditi jer ona u sebi ima taj neki sličan spoj arta, komercijalnog, snage, sportskog duha i umjetnosti, kao i ja. Ona je to ostvarila kroz svoj plesni studio Tala, oko kojeg je angažirana doslovce 24 sata, a ja svojim kreativnim laboratorijem za djecu i odrasle 4SOBE. No moram reći da je ova monodrama zapravo skup mojih najdražih ljudi, jer je u projekt uključen i moj suprug Emil Flatz.
NACIONAL: Kakva je njegova uloga u cijeloj priči?
Emil je stvarno moj najbolji prijatelj i najbliži suradnik i na tome sam u životu najviše zahvalna, uz sve uspone i padove koje svaki brak ima. No mi imamo jednu poveznicu koja je zapravo moja najveća sreća – ja uz njega razumijevam i prihvaćam sebe, uz njega mi je život jasniji. I dok s kolegama koji su kazališni profesionalci radim na nekoj predstavi, shvatila sam da je on taj koji zna riješiti neku bitnu stvar oko moje uloge. No iako me često upravo on „otključa“ i puno puta mi je spasio neki projekt, uvijek ostane nevidljiv. Zato sam mu sada rekla – hajde da konačno dobiješ legitimitet u mom projektu, želim da budeš dio autorskog tima. I postao je.
NACIONAL: U predstavi plešete, dakle – i taj element koji vam je važan, stao je u ovu monodramu?
Predstava je namjerno postavljena na moj 50. rođendan jer je zamišljena kao projekt u kojem želim ispuniti sve svoje želje i staviti točku na ovu Dariju do sada. I zato u ovoj monodrami radim sve što sam oduvijek željela i plešem sve što sam željela otplesati. A u svemu tome posebno mi je važno pokazati ljudima koji su mi bliski, da ih sve volim. Možda im to zbog svoje pomalo kontradiktorne prirode – Tarik Filipović jednom mi je rekao, i u pravu je, da sam prznica – nisam uvijek znala pokazati.
NACIONAL: Koliko vam je u nastanku ove monodrame pomoglo iskustvo u nezavisnim kazalištima, poput Exita i ITD-a, u kojima ste neko vrijeme igrali?
Pomoglo mi je, naravno, jer na tim malim pozornicama, gdje je publika blizu, zapravo se najbolje osjećam. Međutim, ovo je monodrama, ja sam pisala tekst i zato me je uoči premijere bilo užasno strah. Kada glumac igra tuđi tekst, uvijek ima tu zadnju liniju obrane da kaže – ali to nisu moje riječi, to je pisao netko drugi. Sad prvi put u životu nemam tu vrstu obrane jer sam za sve sama odgovorna.
NACIONAL: Spomenuli ste svoje bosanske korijene. Koliko ste vezani za Sarajevo?
Užasno i sve više. To ne prestaje, zapravo, ta bolna ljubav prema mom rodnom gradu samo raste. Uvijek kada dođe 2. travnja, posebno mi je teško. Na taj sam datum 1992. došla u Zagreb, a Sarajevo je napadnuto 5. travnja, kada se obilježava početak rata. I ove sam godine ta tri dana preplakala. Puštala sam si stare pjesme i plakala, bila sam sva natečena od plača, jer me ta sjećanja još uvijek bole. Ali da me ne biste krivo shvatili – ja jako volim Zagreb, to je moj grad u koji sam došla prije 34 godine i puno mi je dao. Zaista sam zahvalna što sam tu iako mi je Sarajevo uvijek u srcu. I to sam htjela pokazati u predstavi.
NACIONAL: Je li današnje Sarajevo isto kao u vašoj mladosti ili je postalo podijeljeni grad, kako neki tvrde?
Poginulo je 11 tisuća ljudi, kako će biti isto? To su preduboke rane, tamo nema obitelji koja nije nekog izgubila. To ne može biti isto. A što se tiče podjela o kojima se priča, možda one postoje na van. Ali ljudi su ljudi, i Bosanci i Hercegovci, taj mentalitet se ne mijenja. Kad sjednu za stol, druže se uz burek i janjetinu isto kao prije i to je jedino stvarno. A što se politike tiče, smatram da je to sve reakcija na jednu suludu stvarnost koju su ljudi preživjeli. I tog mog Sarajeva ima u crticama u predstavi, ali ne previše, jer mi je cilj bio napraviti zabavnu predstavu. Prije svega želim da ljudima bude dobro kada je dođu gledati. Koncipirala sam projekt kao ritmizaciju neke pjesme, a pjesma mora biti takva da vas digne.
NACIONAL: Bili ste među potpisnicima otvorenog pisma koje je protiv tadašnjeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića uputio ansambl HNK-a. To je bio hrabar iskorak i imao je težinu u javnosti. Jeste li zbog toga kasnije imali problema u kazalištu, je li vam se netko osvećivao?
Ne. Nikada nisam imala ni najmanji osjećaj nekog pritiska. Ali u tom trenutku to mi se činilo ispravnim jer su sve stvari koje su se tada događale u kulturi, bile jako pogrešne. Međutim, bilo je i situacija u kojima nisam smatrala da se potrebno angažirati i nisam se zalijetala, jer čovjek mora imati neki svoj integritet. Znam da sigurno neću javno izreći stvari iza kojih ne mogu stati kao što i neću ulaziti u nepotrebne konflikte. No, iskreno, nikada nisam imala problema s intendantima. Koji god da intendant dođe i kojoj god da političkoj opciji pripada – a ja sam promijenila već tri intendantice, uvijek ću pokušati biti najbolji mogući suradnik. Mislim da je cijela drama takva i da svi kolege žele što više raditi u dobroj atmosferi i biti u dobrim odnosima.
‘Predstava je namjerno postavljena na moj 50. rođendan jer je zamišljena kao projekt u kojem želim ispuniti sve svoje želje i staviti točku na ovu Dariju do sada’
NACIONAL: Monodrama bi nakon praizvedbe trebala krenuti na turneju – jeste li već dogovorili neka gostovanja
To je zapravo bio tajni plan, da suprug i ja putujemo. Budući da mi s troje djece ne možemo putovati, osim poslovno, moja ideja je bila da zajedno idemo na turneju, da on vodi brigu o svjetlu i tonu, vozi me, brine se za produkciju i troškove i spava s glumicom u hotelu. Može li bolje? Šalu na stranu, da, u planu je turneja koju ću morati nekako uklopiti u sve svoje obaveze. Ali ako mogu uklopiti sve drugo, uklopit ću onda i svoju predstavu.
NACIONAL: Jedna ste od zvijezda serije „Kumovi“, u kojoj igraju neki od najboljih hrvatskih kazališnih glumaca. Pomaže li vam taj angažman ili odmaže?
Mislim da sada ulazimo u fazu kada će mi to početi pomagati. Čini mi se da mi je na početku odmagalo jer sam odmah bila stigmatizirana kao netko tko se prodao komercijalnoj televiziji. U našim kazališnim krugovima, pa i u našem svjetonazoru, prevladava prilično konzervativan stav, postoje stroge podjele na ozbiljne dramske i kazališne glumce, dakle, prave umjetnike i one koji snimaju telenovele. I u javnosti je to tako. Ili si art ili si komercijala, nikako ne možeš biti oboje. A zašto ne? Iskreno, kad sam dobila ponudu za „Kumove“, činilo mi se da je to neka izdaja. No tada sam prelomila, bilo je to nakon korone, kada se nije puno snimalo. Osim toga, jako volim snimati. I želim popularnost, a shvatila sam da je bez televizije ne mogu dobiti. Nažalost, ne snima se više deset serija paralelno, snimaju se telenovele, a u „Kumovima“ se puno toga posložilo. Osim sjajne glumačke postave, cijeli autorski i producentski tim, pisci scenarija, naprosto su sjajni. Odlično su nas sve spojili, a mi smo se međusobno našli i odlučili dati sve od sebe i napraviti najbolje što možemo. I očito nam je uspjelo. Gledanost ne pada i već smo šest godina svakoga dana zajedno, a svi paralelno radimo po kazalištima i sve ostale projekte. U kojem kolektivu ljudi provode zajedno toliko vremena i tako intenzivno? Naravno da smo već kao obitelj. Nama se nešto ludo dogodilo – kada dođem na set, ja doista postajem ta žena, Jadranka, i jako sam ponosna na tu svoju ulogu. Puno je mene u njoj, a s Vedranom Mlikotom odlično se zabavljam. Stvorili smo cijeli jedan svoj svijet i mnogi su nam rekli da bi nas trebalo snimati između replika. Sada već mislimo da ćemo s Kumovima otići u penziju jer će se serija očito emitirati dok bude toliko gledana.
NACIONAL: Dakle, niste se zamorili?
Priznajem da je posljednjih osam mjeseci, kada sam pisala monodramu i imala probe, bilo teško. Bilo je dana koji su stvarno bili naporni, nekada sam radila i po 16 sati. Slično je i s ostalim kolegama – Ecija Ojdanić isto tako ima svoje kazalište, znale smo se sa snimanja voziti kako bismo igrale „Brodolomke“ pa se vraćati na probe. Onda ona trči, ja radim jogu, no sve nekako stižemo. Djeca su nam sad već narasla, ne trebaju nas više toliko, a mi stvarno volimo to što radimo. I na kraju dana, kada sve prođe, jako sam sretna što sam sve to napravila.
DARIA LORENCI FLATZ ‘Monodrama je prijelomni trenutak, bilo mi je važno izbaciti svu svoju prtljagu’ 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-04-19 14:35:13 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo
