iustitia.bg
U sportu se više ne odgaja karakter, već socijalizira nepravda. Oazu discipline i poštene utakmice pretvorili smo u laboratorij društvene laži
„Ne trebamo vodu i ne trebamo zrak
Nama treba Isus jer Isus Krist je jak
Ne trebamo Jalu i ne trebamo Bubu
Nama treba Isus da izliječimo gubu“
Hrvoje Marjanović, Davor Miletić
Ponekad mi se čini da o mladima govorimo neprilično. Čudimo im se, zgražamo, dociramo. Ja isto. Čudim se odakle mladima Jure umjesto Chea, a Rafael umjesto zvijezde. Kao da nisu proizvod upravo našeg društva, onog koje ih je odgajalo, školovalo, varalo. Naposljetku i napustilo. Danas, kad dio mladih slavi „antiheroje“, kad radikalno desni simboli, klerikalni refleksi i povijesni falsifikati postaju znakovi identiteta, najlakše je reći da je riječ o neznanju ili političkoj modi. Mlade je lakše optužiti no razumjeti. I problem nije samo u tome što pogrešno biraju, već i u tome što im društvo nije dalo uvjerljive razloge da biraju bolje.
Mladima se budućnost ne nudi. Samo niz loših obećanja. To je ključna sramota našeg vremena. Govori se o društvu otvorenih mogućnosti, a stvarnost je hermetičan poredak nepotizma i klijentelizma. Navodno se vrijedi obrazovati, raditi, vjerovati institucijama. Ipak, oko sebe vide nešto posve drugo. Da je bliskost važnija od sposobnosti, veza bitnija od znanja, a poslušnost korisnija od izvrsnosti. U društvu u kojem oportunizam nadjačava stav i karakter, a podobnost potiskuje vrijednost, ponuđene kulise napretka, dekor perspektive i društvene parole jedino su što mladima preostaje. Tvrdnja da su mladi konzervativni i skloni revizionizmu, ne pomaže razumijevanju ni mladih ni društva.
Mladi su lakmus papir. Kad društvo prestane biti vjerodostojno, identitet postaje supstitut. Bez perspektive raste potreba za pripadanjem. Kada nestane povjerenje u institucije, prostor osvajaju simboli. Tad antiheroji prošlosti počinju sličiti odgovoru. Ne zato što nude rješenje, već stoga što nude jednostavnost. A potreba za jednostavnošću i jasnoćom, pa i kada su tek privid, u društvenom vakuumu politički jača.
Mlade smo prevarili. Prva se prijevara dogodila u obrazovanju. Desetljećima ponavljamo da je obrazovanje put k uspjehu, društvenoj pokretljivosti. Usporedo s tom gotovo evanđeoskom retorikom izvrsnosti, otvarali smo škole, veleučilišta, studije, širili tržište diploma. Umjesto vjerodostojnosti ozbiljnog sustava, danas imamo varljivu obrazovnu „ambalažu“ i lošiji sadržaj. Namjesto da znanje mladima otvara put prema životnoj sigurnosti, ono sve češće ostaje tek papir. A i javni se sustav „prilagodio“, počeo imitirati tržišnu logiku, proizvoditi privid znanja i prestiža. Kad smo obrazovanje pretvorili u industriju očekivanja bez ikakvog jamstva, mladima smo dali tek kulisu budućnosti.
Slično je i u sportu. Tu navodnu posljednju oazu discipline i poštene utakmice pretvorili smo u jedan od laboratorija društvene laži. Koliko god vjerovali u nacionalne mitove o sportskim čudima, istina je bitno manje romantična. U sportu se više ne odgaja karakter, nego se socijalizira nepravda. Trguje se terminima treninga, privatiziraju javni resursi, prazne roditeljski novčanici. A onda se sporadični uspjesi pojedinaca nude za dokaz zdravog sustava, uspješnog društva. Nije to pitanje tek jedne afere, jednog saveza ili sporta. To je obrazac. Temeljna je lekcija da uspjeh nije potvrda uređene zajednice, nego privatni pothvat ostvaren upravo toj zajednici unatoč.
Ni kultura očima mladih ne djeluje uvjerljivije. Zatvoren je to krug subvencionirane reputacije, povlađivanja i raspodjele pozornosti, statusa i sredstava unutar unaprijed zadanih krugova. Problem nije u tom što kultura dobiva javni novac, već što taj novac počesto ne služi društvenoj potrebi. Služi hijerarhiji, reprodukciji prestiža i održavanju režimskih gutača proračuna i nagrada. Ni kultura zato više ne djeluje kao prostor slobode, samo kao još jedan sustav raspodjele ugleda i sredstava. A kad obrazovanje, sport i kultura ne djeluju kao vjerodostojna polja otvorene javne utakmice, tad mladi ne gube samo nadu. Gube i poštovanje prema društvu i državi.
Tu dolazimo do dijagnoze hrvatskog posttranzicijskog mainstreama. Korupcija tu više nije slučajnost. U dobrom dijelu postala je model na kojem sustav počiva. Nije sve svedeno na kupovinu i trgovanje utjecajem. No sigurnost, položaj, pristup javnom novcu, društveni uspon i osjećaj zaštićenosti redovito se raspoređuju po logici blizine moći. Ne po logici doprinosa. To je politički ozbiljnije i dugoročno pogubnije. Mladi to ne čitaju u stručnim analizama. Žive to. Vide u zapošljavanju, politici, sportu, kulturnim institucijama. U svakodnevnom životu. Zato ih ne razara samo oskudica. Još više spoznaja da sustav nije nepravedan slučajno, već strukturno. Siromaštvo proizvodi frustraciju. Sustavna nepravda cinizam. A cinično društvo ne odgaja slobodne građane, nego oportuniste, kukavice i ogorčene ljude.
Sve vodi slabom povjerenju i u institucije socijalne države. One formalno postoje i neprestano se zazivaju u govorima. No iskustvo mladih govori da je riječ o institucionalnom prividu. Zdravstvo postoji, ali iskustvo pravodobne i dostojanstvene usluge sve je slabije. Mirovinski sustav je tu, ali umjesto dostojanstva starijima, sve više mladima isporučuje račun za obećanja koja se možda nikada neće ispuniti. Obrazovanje postoji, no ne jamči uspon. Država, dakle, ne nestaje. Samo služi kao duda varalica. Umiruje, no ne rješava. Jamči, ali ne ispunjava. Traži lojalnost, a ne uzvraća sigurnošću. To je gore no otvoreni slom. Lakše je graditi srušen sustav nego održavati ovaj koji opstaje kao kulisa. Bez sadržaja i smisla.
Na kraju, sve se lomi na mogućnosti života bez poniženja. Mladi ne traže luksuz. Samo perspektivu. Ne traže vile, nego mogućnost da radom dođu do vlastitog stambenog prostora i pristojne životne sigurnosti. Umjesto toga nudi im se ostanak kod roditelja, nasljedstvo kao stambena politika i kredit kao životna presuda. A „mogućnosti nikada nisu bile veće“. Navodno. I za koga
Politički akteri govore da je svijet otvoren, a mladi vide koliko je prag „normalnog“ života nedostižan. Društvo govori o uspjehu i poduzetnosti, oni vide da se stabilnost nasljeđuje, kupuje, dobiva vezom ili traži preko granice. Danas mladi ne baštine perspektivu, već tuđe dugove i promašaje, obavezu da za to budu i zahvalni.
Tri su načina na koja mladi reagiraju. Odlaze. Ne zato što mrze zemlju, već zato što ne žele plaćati tuđe greške. Drugi ostaju, ali se povlače u oportunizam i snishodljivo prilagođavanje. Ne vjeruju sustavu, ali ga ne diraju. Jer je cijena otpora visoka. Treći izlaz traže u identitetskom buntu. Kad nema povjerenja u javni moral, institucije, obrazovanje, socijalnu državu ni pravila, tad pripadnost postaje zamjena za perspektivu. Prošlost postaje politička roba. Jure, Boban, Thompson, cijeli repertoar revizionističke sentimentalnosti, djeluju kao paketi pripadanja, jasnoće i lažne snage. Antiheroji tako postaju heroji uvrnute stvarnosti. Ne misle svi mladi jednako. Nisu svi takvi. Ali društvo koje ne nudi budućnost ne bi se smjelo čuditi što se dio mladih okreće takvim simbolima.
Na putu od društvene nepravde do ideološke identifikacije mladi nisu samo žrtve. Tko god priziva ustaštvo ili romantizira asocijalni resantiman, ne može biti oslobođen odgovornosti. Ali to promašuje bitno. Pitanje nije jesu li mladi odgovorni za svoje izbore. Naravno, jesu. Pitanje je kakvo to društvo sustavno povećava vjerojatnost baš tih izbora. Analiza ne služi tome da abolira aktere, već da objasni kontekst. A on je porazan. Ne opravdava izbore. Ali ih čini razumljivijima. Što je opasnije od puke osude.
Društvo ipak nije osuđeno na svoje najgore reflekse. Ni mladi nisu izgubljeni. Ali za to je potreban raskid s mističnom prošlošću koja se danas prodaje kao zamjena za budućnost. Izlaz nije u sablazni ni u dociranju, nego u obnovi vjerodostojnosti zajednice: u obrazovanju koje nije tržište diploma, u sportu koji nije škola nepravde, u kulturi koja nije raspodjela unaprijed osiguranog ugleda, u socijalnoj državi koja ne glumi dostojanstvo i u politici koja identitet ne nudi kao opravdanje za neuspjeh. Ne treba mlade učiti što da misle. Treba im dati razloge da vjeruju kako se rad, znanje i karakter još isplate. Glavno pitanje nije zašto dio mladih bira pogrešno, nego kakvo je društvo koje im je ostavilo tako malo razloga da biraju bolje. Nismo im ostavili povjerenje u budućnost, nego tržište identiteta. Zato nas ne bi smjelo čuditi što dio njih budućnost više ne vidi ispred sebe, nego u prošlosti. To nije samo njihov promašaj. To je i optužnica nama. Društvo koje mladima oduzme budućnost ne proizvodi samo apatiju i iseljavanje. Proizvodi i potrebu za totemima i lažima. A to je znak dubokog poraza.
GOST KOLUMNIST Antiheroji i totemi – Mladi bez budućnosti, društvo bez srama 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-04-18 15:58:04 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo
