iustitia.bg
O novom prepucavanju između premijera i predsjednika Republike oko sazivanja sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu, ugrozi Hrvatske od Srbije koja nabavlja ofenzivno oružje, uvođenju temeljne vojne obuke i koordinaciji rada Hrvatske vojske s vrhovnim zapovjednikom Oružanih snaga i ministrom obrane te kontradiktornim situacijama u kojima se našao kao načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, tjednik Nacional razgovarao je s admiralom Robertom Hranjem, koji je dužnost načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga obavljao od 2020. do ožujka 2024. Prije toga bio je zapovjednik Hrvatske ratne mornarice, od 2012. do 2015. Nakon umirovljenja postao je voditelj Savjeta za obranu SDP-a.
Rođeni Varaždinac, Robert Hranj završio je Vojnu akademiju, smjer pomorstvo, i Mornaričku ratnu školu u Newportu u SAD-u. Obnašao je dužnost vojnog izaslanika u SAD-u od 1994. do 1998. godine te niz dužnosti povezanih s NATO-ovim Partnerstvom za mir u MORH-u. Bio je zamjenik vojnog predstavnika za NATO u Vojnom predstavništvu RH pri NATO-u i EU-u u Bruxellesu od 2009. do 2012. godine. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog pletera, Redom hrvatskog trolista, Redom kneza Trpimira te američkog odličja Legion of Merit.
Voditelj Savjeta za obranu SDP–a iznosi vojnički pogled na prepirke državnog vrha oko (ne)sazivanja sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu te govori kako se Hrvatska treba postaviti s obzirom na kineske supersonične rakete koje je Srbija nabavila
NACIONAL: Nakon umirovljenja postali ste voditelj Savjeta za obranu SDP-a. Jesu li vam to zamjerili bivši kolege iz Oružanih snaga, iako su neki nakon umirovljenja postali državni tajnici ili savjetnici u Vladi HDZ-a i učlanili se u stranku?
Odazvao sam se pozivu predsjednika SDP-a da kao nestranačka osoba volontiram kao voditelj Savjeta za obranu i nacionalnu sigurnost. Moram priznati da mi je imponiralo što netko smatra da moje iskustvo i znanje iz područja obrane i nacionalne sigurnosti još uvijek mogu biti od pomoći. U svom djelovanju nastojim pružati savjete objektivno, profesionalno, vojnički, pri čemu prvenstveno želim zastupati interese države i Oružanih snaga. A jesu li mi bivše kolege zamjerile na tom angažmanu – ne vidim razloge za to i ne želim to komentirati. To ćete morati njih pitati. Mogao bih ipak napomenuti da se u ponekim neslužbenim komentarima i ocjenama mog angažmana, naziru elementi dvostrukih standarda.
NACIONAL: Vojska se ne smije miješati u politiku, ali ni politika u vojsku. Kao načelnik glavnog stožera često ste bili između čekića i nakovnja kada su u pitanju odluke premijera i predsjednika Republike. Je li istina da ste sami željeli dati ostavku zbog nemoguće situacije u kojoj ste se našli i je li vaša smjena bila politička, a ne nužnost zbog godina
Mala ispravka: vojska se ne smije miješati u politiku, ali politika se smije miješati u vojsku. Pod tim podrazumijevam angažman i utjecaj legalno izabranih političkih predstavnika u smislu upravljanja vojnim sustavom, donošenjem strategija, planova i politika kojima se djelovanje vojske usmjerava, oblikuje i ograničava. To „miješanje“ mora biti u skladu sa zakonskim odredbama i ne bi smjelo podrazumijevati „politiziranje“ vojske prema stranačkim preferencijama. Što se tiče mog iskustva kao načelnika GS-a, mogu reći da je bilo zanimljivo, rijetko zabavno i često opterećujuće i napeto. Bio sam u situacijama kada su zapovijedi, naredbe i odluke dolazile gotovo istovremeno od predsjednika RH i ministra obrane, a da nisu bile usklađene, već često i suprotstavljene. S time sam se suočavao kako sam najbolje mogao, prije svega pazeći da ne kršim zakon. Takve situacije nisu ugodne i često je bilo izuzetno izazovno i ponekad nemoguće pomiriti suprotstavljene naloge. Međutim, nisam poželio dati ostavku, želio sam odraditi svoj mandat do kraja. Nisam smijenjen, već je moj četverogodišnji mandat jednostavno završio. Treba razumjeti da vojnici ne mogu ni dati ostavku. Oni to mogu zatražiti, a država, odnosno ministar, ima ih pravo zadržati u službi i do godinu dana. Vojnici se razrješuju s dužnosti, dobivaju otkaz ili odlaze u mirovinu, a o tome odlučuju predsjednik RH i ministar, u skladu sa zakonskim odredbama. Dakle, ministri su me uvijek mogli umiroviti, a predsjednik me je uvijek mogao razriješiti dužnosti. Iako to zakonom nije propisano ni u jednoj državi, već je više dio vojnog kodeksa, mnogi politolozi smatraju da u društvima gdje se poštuje načelo civilne kontrole nad vojskom, vojnici ne smiju nuditi ili zahtijevati vlastitu smjenu ili otkaz, posebno ako bi se to interpretiralo kao znak protesta. Vojnici nemaju pravo na političko djelovanje u službi, a takav bi se potez mogao interpretirati kao politički čin.
NACIONAL: Krajem prošle godine donesene su izmjene i dopune Zakona o obrani. Je li se nešto promijenilo u odnosu na načelnika Glavnog stožera HV-a Koga treba slušati načelnik glavnog stožera – ministra obrane ili predsjednika Republike?
Mislim da su nedavne izmjene Zakona o obrani bile usmjerene prvenstveno na reguliranje obaveznog vojnog osposobljavanja ili kako se službeno naziva, Temeljnog vojnog osposobljavanja. Ostale odredbe nisu se mijenjale pa tako ni one koje određuju odnose u zapovjednoj crti. Naravno da načelnik Glavnog stožera mora izvršavati zapovijedi, naredbe i odluke predsjednika RH i njegova ministra obrane. Zakonske odredbe i dalje ostavljaju mogućnost da NGS istovremeno dobije suprotstavljene zapovijedi. U takvim, uvijek neugodnim situacijama, ako ne uspijete pomiriti suprotstavljene zahtjeve, jedino vam preostaje poštovati činjenicu da je predsjednik RH vrhovni zapovjednik OSRH, dakle, najviše pozicionirana osoba s izbornim političkim legitimitetom u smislu zapovijedanja Oružanim snagama.
NACIONAL: Nakon pet godina trebalo bi se konačno sastati Vijeće za nacionalnu sigurnost, ali i Vijeće za obranu. S obzirom na sigurnosnu situaciju u svijetu i rat u Ukrajini koji traje već četiri godine, koliko se trebamo brinuti što se dugo nisu sastajali i koliko je bitno da ti sastanci budu redoviti?
Trebamo se podsjetiti da Vijeće za nacionalnu sigurnost i Vijeće za obranu nisu tijela s izvršnim ovlastima, već tijela za raspravu i dogovore najviših razina izvršne i zakonodavne vlasti. Vijeća donose zaključke, savjete i preporuke. To ni u kom slučaju ne znači da su sastanci tih tijela nebitni. Štoviše, sastanci takve razine, na kojima se raspravlja o bitnim pitanjima nacionalne sigurnosti i obrane, neprocjenjivi su zbog same činjenice da su jedini format u kojem najviši politički autoriteti mogu raspravljati o važnim pitanjima obrane i sigurnosti. Možemo samo pretpostaviti koliko su redoviti sastanci tih tijela mogli pomoći u rješavanju određenih pitanja obrane i sigurnosti. Stoga mi je izuzetno drago da se dogovara takav sastanak u nadi da će on ipak donijeti određene pomake po pitanjima koja se već dulje ne mogu riješiti.
NACIONAL: Predsjednik Republike složio se da se sjednice trebaju održati, ali ne tako brzo, jer ih treba pripremiti. Dodao je i da se premijer jogunio četiri godine, a sada bi želio da sve bude po njegovom. Ipak, građanima se čini da se njih dvojica jogune na račun sigurnosti države. Jesu li te sjednice sada hitne?
Ne mogu komentirati konkretne izjave ni jednog od čelnika naše države. Mogu samo reći da i jedna i druga strana koriste argumente koji mogu otežati dogovor oko organizacije sastanka. Mislim kako je puno važnije da se o tome raspravlja u dobroj vjeri s ciljem postizanja dogovora oko sastanka što prije. Naime, kako sam i rekao, smatram da su takvi sastanci važni i potrebni, osobito u ovom trenutku i u ovakvoj situaciji. Neću reći da je hitno, no, u svakom slučaju oni se moraju sastati. Ovo što gledamo po medijima ponekad ne zvuči obećavajuće, no usprkos tome, nadam se da će se sastanci Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu dogoditi radije prije nego kasnije.
‘Odazvao sam se pozivu predsjednika SDP-a da kao nestranačka osoba volontiram kao voditelj Savjeta za obranu. Imponiralo mi je što netko smatra da moje znanje i iskustvo još mogu biti od pomoći’
NACIONAL: Je li situacija postala ozbiljna nakon što je Srbija kupila kineske hipersonične rakete s dometom do 400 km, što je oružje za napad, a ne obranu?
Takav borbeni sustav, a radi se o kineskom sustavu CM-400, iako s vrlo impresivnim karakteristikama, sam po sebi neće riješiti nijedan rat. Vidimo iz brojnih primjera modernih sukoba da zaraćene strane, često bez neposrednog fizičkog kontakta na bojištu, razmjenjuju brutalne napade stotinama, pa i tisućama većih i manjih dronova, krstarećih i balističkih raketa, vođenim bombama i slično. Pritom jedni drugima nanose veliku štetu i razaranja, gdje najčešće stradavaju civili. Vojni dometi takvih napada, bez kopnene sile, ipak su ograničenih efekata. Smatram da ne trebamo trošiti previše vremena na komentare o situaciji u Srbiji i njezinim eventualnim namjerama i planovima. To je njihov problem, a pomalo zapaljiva, nervozna i često nelogična retorika vjerujem služi njihovoj unutarnjoj političkoj dinamici. Smatram da mi tu ne trebamo pretjerano i emotivno reagirati, posebno ne dizanjem tenzija u javnom prostoru. Međutim, ako se procjenjuje da se radi o sustavnom naoružavanju ofenzivnim sustavima, uz agresivne izjave usmjerene prema susjedima, to svakako zahtijeva dužnu dozu, rekao bih, profesionalne pažnje i praćenje situacije. To je pitanje za obavještajne, obrambene i političke analize i slijedne odgovarajuće korake. Naglasio bih da se Hrvatska prvenstveno treba fokusirati na jačanje svojih obrambenih sposobnosti u ovim nepredvidivim i turbulentnim vremenima i nastojati da naše ponašanje i postupci ne ostavljaju prostora spekulacijama o našim namjerama.
NACIONAL: Hrvatska se naoružava i u okviru europskog programa Readiness 2030 i operativnog programa SAFE, kroz koje je financirala nabavu njemačkih tenkova i francuskih borbenih aviona Rafale, no nema protuzračnu obranu. Je li trebalo drugačije posložiti prioritete?
Podsjećam da su naše Oružane snage dulji niz godina bile financirane znatno ispod optimalne razine, što je neminovno dovelo do usporenog razvoja potrebnih sposobnosti. Posljednjih desetak godina trend se promijenio i država je kontinuirano povećavala izdvajanja za obranu. Sada bi, zaboravljajući da su potrebe Oružanih snaga za vojnim sposobnostima godinama bile velike, bilo lako analizirati, u maniri generala poslije bitke, jesu li svi naš koraci u nabavi vojne opreme bili optimalno prioritizirani. Ali vremena za takve rasprave nemamo. Procesi nabave koji su pokrenuti moraju se završiti, sustavi se moraju što prije staviti u operativnu uporabu, a vojna organizacija mora im se prilagoditi organizacijskim i doktrinarnim rješenjima i obukom poslužitelja. Posebno bih skrenuo pažnju na potrebu kontinuirane revizije obrambenih planova i planova za strukturiranje naših snaga, što bi moglo rezultirati revizijom liste sposobnosti koje nam kritično nedostaju. Radi se, prije svega, o sustavima za cjelovitu, slojevitu protuzračnu obranu, tako i obranu protiv dronova, te razvoj jedinstvenog, modernog i žilavog zapovjedno-informacijskog sustava. Trebamo nabaviti sustave koji obilježavaju moderne sukobe, dronove svih vrsta i sposobnosti, te se za te sustave trebamo pripremiti, također organizacijski, doktrinarno i personalno. Tu su i pomorske sposobnosti za nadzor mora i odvraćanja, kao što su radari, senzori, raketni sustavi, višenamjenski brodovi… Potrebno je ojačati otpornost i žilavost sustava izgradnjom potpornih sposobnosti kao što su logistički kapaciteti, streljivo, vojna mobilnost, infrastruktura… Svakako se ne smije zaboraviti ni potencijalno najveći problem, a to je osiguranje potrebnog ljudskog potencijala. To podrazumijeva razradu politika i planova za efikasnije privlačenje mladih ljudi, prvenstveno unaprjeđenjem životnih i radnih uvjeta. Vojska neće biti jača ako nabavljamo nove sustave, a zanemarujemo ljude koji će ih koristiti. To je važno razumjeti jer to znači i odgovarajuću strukturu vojnog proračuna. Naprimjer, u NATO-u se kao optimalni model navodi struktura troškova u približnim odnosima 50-30-20 posto, a odnose se na razmjere između troškova za osoblje – operativnih troškova i održavanja – opremanja i modernizaciju. Naravno, to je iskustveni, okvirni model, a konkretna rješenja ovise o strateškim ciljevima i planovima pojedinih država u NATO-u.
NACIONAL: Koliko se u protuzračnoj obrani možemo osloniti na saveznike iz NATO-a s obzirom na to da je projektil koji se zabio blizu Jaruna prošao „ispod radara“ i nitko nije reagirao?
Na saveznike se moramo oslanjati. Hrvatska temelji svoj koncept obrane prvenstveno na savezništvu u NATO-u i EU-u. Naravno, moramo se pripremati i za neželjeni, najgori scenarij – da se moramo braniti sami. Zasad, što je i u skladu s konceptima obrane u NATO-u, moramo biti sposobni „preživjeti“ i odbiti inicijalni napad dok ne dobijemo pomoć članica NATO-a i EU-a. Taj nesretni događaj koji ste spomenuli bio je, uvjeren sam, splet okolnosti, a ne svjesna provokacija s nekom mračnom namjerom. Također nam pokazuje koliko je pitanje protuzračne obrane složeno i teško, da se takav incident može dogoditi posve iznenada i bez ikakvih znakova upozorenja. A ukazuje i na ozbiljne nedostatke u našem sustavu PZO-a, ali i nekih drugih članica NATO-a. Hrvatska, kao što sam već spomenuo, mora relativno brzo unaprijediti vlastiti sustav PZO-a te ga, uz postojeće Rafale, nadopuniti sustavima kratkog i srednjeg dometa, sustavima za obranu od dronova, a sve to mora biti integrirano s ostalim borbenim sustavima i s našim saveznicama. Treba biti svjestan da su takvi moderni sustavi izuzetno skupi i da bi cjelovito rješenje protuzračne obrane za Hrvatsku višestruko nadmašilo dosad najskuplje borbene sustave koje smo nabavili.
NACIONAL; Predsjednik Republike upozorio je da je Srbija nabavila i izraelske ofenzivne sustave, koji su još opasniji. O kakvim se sustavima radi i postoji li opasnost da će ih Srbija upotrijebiti protiv Hrvatske?
Vjerojatno o raketnom sustavu PULS, višecijevnom lanseru raketa s preciznim navođenjem i dometima do 300 km. Sličan je sustavu HIMARS koji Hrvatska nabavlja od SAD-a. Ne želim spekulirati o namjerama Srbije po pitanju ovog ili bilo kojeg drugog borbenog sustava. Prepustimo njima da se bave time. A mi se trebamo posvetiti izgradnji vlastitih obrambenih sposobnosti, uz stalno ponavljanje da mi stvarno ne želimo nikoga percipirati kao neprijatelja, ali i ne želimo da se nas doživljava kao nekoga tko bi imao neprijateljske namjere prema susjedima.
NACIONAL: Predsjednik je ponovio da Hrvatskoj nedostaje nekoliko tisuća vojnika u odnosu na planirani ustroj od oko 17.500 profesionalnih pripadnika Oružanih snaga. Je li to točno i je li taj podatak vojna tajna, kako tvrdi ministar obrane?
Ne želim komentirati izjave o konkretnim brojkama o veličini Oružanih snaga i o broju vojnika koji nam nedostaju. Sigurno je da se mnogi takvi podaci mogu naći u brojnim javnim izvorima kao što su i citirano Godišnje izvješće o obrani ili DPR, strategija obrane itd. Što je danas tajna Gledano formalistički, tajna je sve ono što ovlašteno nadležno tijelo odredi kao tajnu, u skladu s propisima i zakonima koji uređuju to pitanje. Pojednostavljeno, tajna je ono što ovlašteni autor dokumenta odredi kao tajnu. Međutim, u posljednjih tridesetak godina pojam vojne tajne značajno se promijenio u smislu relativizacije što je tajna, a što nije. Već odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata pokušavalo se razviti mjere za jačanje povjerenja u cilju smanjenja napetosti između dvaju blokova, što je podrazumijevalo razmjenu informacija o vlastitim snagama, posebno nuklearnim. Također, podsjetimo se i na Helsinški završni akt, koji je rezultirao i stvaranjem OESS-a, tijela koje je, između ostalog, zaslužno za procese nadzora naoružanja. Sve donedavno postojao je i mehanizam uzajamnog izvješćivanja između NATO-a i Varšavskog pakta, tzv. CFE Treaty, kasnije između NATO-a i država SSSR-a. Kroz CFE prijavljivale su se i nadzirale kvote u pet kategorija oružja: tenkovi, borbeni avioni, borbena vozila pješaštva, topnička oružja, borbeni helikopteri. Na načelima tog sporazuma države iz našeg dijela svijeta, Hrvatska, Srbija, BiH i kasnije Crna Gora, prihvatile su sporazum o razoružanju i kontroli naoružanja, Agreement on Sub-regional Arms Control, preko kojeg su brojne inspekcije nadzirale dogovorene kvote, preko 1700 inspekcija i verifikacija od 1997. do danas. U sličnom tonu, donedavno je postojao i ugovor Open Skies na temelju kojeg su se države međusobno nadzirale snimanjem iz zraka. A sve to s idejom da će dodatna transparentnost podataka o vojnim kapacitetima smanjiti tenzije i jačati uzajamno povjerenje. Zaključio bih da danas, uz određene iznimke, tajna nije broj vojnika, već njihova spremnost, uvježbanost, motivacija. Tajni su planovi uporabe OS-a svih razina. Također, tajna nije koliko borbenih sustava imamo, već jesu li operativno spremni i jesu li i koliko dobro posade uvježbane za njihovo korištenje. Tajna su i metode rada i izvori obavještajnog prikupljanja informacija, oprema za elektroničko ratovanje i elektroničko izviđanje i slično.
Admiral Robert Hranj je dužnost načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga obavljao od 2020. do ožujka 2024. godine, Foto: Saša Zinaja/NFoto
NACIONAL: Kako komentirate povlačenje hrvatskih vojnika iz međunarodnih misija u Libanonu i Iraku, koje je naredio predsjednik Republike?
Povratak naših vojnika iz Iraka izgleda da je apsolviran jer su se naši vojnici vratili. I to je dobra vijest. Nažalost, i to je pitanje bilo predmet političkih rasprava. Smatram da smo svoje vojnike trebali povući na prvi znak rasplamsavanja krize. Iskustva iz sličnih situacija, kao što su Afganistan i Libija, pokazuju da ako se procijeni da naše građane, vojnike ili civile, treba izvući iz opasnih situacija, a mi nemamo sposobnosti za tzv. strateško prevoženje zrakom ili morem, moramo za to moliti druge, pri čemu su naši zahtjevi uvijek sekundarni.
‘Mislim da je povratak obavezne vojne obuke ipak dobra stvar, ne zato što, kako neki govore, vojska odgaja mlade ljude, nego zato što taj korak doprinosi nacionalnoj sigurnosti’
NACIONAL: Svojedobno je došlo do velikog sukoba između premijera i predsjednika zato što predsjednik nije dopustio sudjelovanje naših vojnika u NATO-ovoj misiji sigurnosne pomoći i obuke Ukrajini (NSATU), ne želeći uvlačiti Hrvatsku dublje u taj rat. Je li to bila ispravna odluka
Ponovo, ne mogu eksplicitno odgovoriti jesu li predsjednik Republike ili premijer donijeli ispravne odluke. No smatram da Hrvatska mora nastaviti podržavati Ukrajinu i pomagati joj najbolje što može. Sigurno je da ne trebamo slati vojnike u opasne zone, iako to, doduše, od nas nitko nije ni tražio. No sve druge oblike pomoći uvijek bih podržao. Smatram da se tu radi o nekim načelnim pitanjima – pitanjima pravde, jer jedna država brutalno je napadnuta od druge, puno veće države. Nažalost, vidimo da se to nastavlja i u nekim drugim područjima. Razumijem da je teško biti principijelan i istovremeno pragmatičan političar. No nekada principijelnost mora imati prednost.
NACIONAL: Slažete li se s tezom da Ukrajina sada zapravo brani cijelu Europu?
Možda ima nešto u tome. Neki kažu da nam je upravo Ukrajina, koja se brani već četiri godine, dala vremena da se pripremimo. Nažalost, čini se da mi to vrijeme nismo najbolje iskoristili. Naravno, kako to obično biva, ništa nije crno-bijelo i nas su neki drugi natjerali da se počnemo pripremati brže, poput američkog predsjednika Trumpa. On je praktički prisilio EU da poveća izdvajanja za obranu. Iako takvi potezi obično nisu popularni u široj javnosti, u ovom trenutku to je nužno. Sada svi kupuju oružje, zbog čega cijene odlaze u nebo. Naravno da na tome najviše profitiraju proizvođači oružja. No situacija je takva, moramo se prilagoditi okolnostima jer ih ne možemo mijenjati.
NACIONAL: Nakon 18 godina prva generacija ročnika stigla je u vojarne. Je li obavezni vojni rok od dva mjeseca dovoljan da se svladaju osnovne vojničke vještine?
Mislim da je povratak obavezne vojne obuke ipak dobra stvar, ne zato što, kako neki govore, vojska odgaja mlade ljude, nego zato što takav korak doprinosi nacionalnoj sigurnosti. To treba biti prvi korak u jačanju naše pričuve. Hrvatska u ovim turbulentnim vremenima, kada su i tradicionalna savezništva upitna, treba veće vojne sposobnosti, što uključuje i veći broj uvježbanih vojnika, djelatnih i pričuvnih. Kad bi promatrali obuku vojnika u samo dva mjeseca TVO-a, vjerojatno se mnogi ne bi složili da je to dovoljno. Međutim, to mora biti samo početak vojne obuke koja se mora nastaviti kroz pričuvu. Bitno je da smo počeli s tim procesom. Također, jednako je važno da taj proces kontinuirano analiziramo i poboljšavamo. Greške i nemaran odnos prema tom pitanju mogli bi ugroziti cijeli projekt te se svima nama vratiti kao bumerang. Dodatno, iako nije baš uvijek i svugdje popularno, smatram da smo propustili priliku uvesti obaveznu vojnu obuku i za žene. Uz mehanizam prigovora savjesti, taj bi se mehanizam primjenjivao, iskreno, kao i kod muškaraca, samo na one koji to žele. Ali smatram da bi to bio dodatni poticaj naporima u cilju unaprjeđenja rodne ravnopravnosti u društvu. Ne treba zanemariti da žene čine nešto više od 50 posto ukupne populacije i ogroman su potencijal znanja, sposobnosti i motivacije. Iskustva iz vojnog školovanja govore da su žene, barem u početku karijere, dok ne zasnuju obitelj, ambicioznije i uspješnije nego njihove muške kolege. Stoga bi bilo prilično racionalno koristiti takav potencijal populacije. Ponovo ukazujem na izvanredan primjer rješenja tog pitanja u Norveškoj.
‘Hrvatska temelji svoj koncept obrane prvenstveno na savezništvu u NATO-u i EU-u. Naravno, moramo se pripremati i za neželjeni, najgori scenarij – da se moramo braniti sami’
NACIONAL: Generacije mladih ljudi nisu prošle temeljnu vojnu obuku. Je li bilo mudro ukidati vojni rok ako znamo da ga neke od najdemokratskijih zemalja, poput Švicarske ili skandinavskih zemalja, oduvijek imaju, neke i za žene, kao i obvezne vježbe za rezerviste, što znači da je cijelo društvo spremno za obranu?
Opet, lako je sada kritizirati odluke otprije 18 godina. Podsjetio bih da je tadašnja odluka o ukidanju vojnog roka donesena u atmosferi kada su mnogi bili za to, uključujući političare kojima to podiže popularnost i donosi glasove, vojsku s nedovoljno resursa čak i za osnovne stvari, a vojni rok provodio se u lošim uvjetima i bez prave potpore. I mnogi roditelji sinova u dobi za vojni rok nisu htjeli da im djeca odlaze u vojsku. U godini kada se ukidao vojni rok, broj uloženih prigovora savjesti bio je veći 50 posto od broja novaka potencijalnih ročnika te godine. Iskustva s obaveznom vojnom obukom su različita: neke države nisu nikad napuštale to rješenje – Norveška, Finska, Danska, Cipar, Grčka, Austrija, Švicarska, neke vraćaju obaveznu vojnu obuku – Srbija, Hrvatska, Španjolska, Portugal, Belgija, Italija, Švedska, Latvija, Litva, a neke još razmišljaju o tome, među ostalima, Njemačka, Francuska ili Poljska.
NACIONAL: Atomska skloništa diljem Hrvatske zapuštena su, uništena ili se koriste kao skladišta. Bi li ih trebalo urediti?
Načelno, svakako! To nije vojno pitanje ili barem nije samo vojno pitanje. Nego se njime trebaju pozabaviti institucije za civilnu zaštitu, uključujući i lokalnu samoupravu. Procjenjujući prioritetnost i važnost tog problema, otvara se pitanje imamo li mi, kao društvo, volju i sredstva za sustavno uređivanje skloništa.
ROBERT HRANJ ‘Kad načelnik Glavnog stožera dobije oprečne zapovijedi od predsjednika i ministra koje ne može pomiriti, preostaje mu poštovati da je predsjednik RH vrhovni zapovjednik OSRH’ 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-03-29 17:14:38 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo
