iustitia.bg
Nakon što je izašla monografija ‘Željko Jerkov – kolekcionar zlatnih medalja’ u izdanju Splitskog kluba olimpijaca, jedan od najuspješnijih splitskih sportaša za Nacional otkriva malo poznate detalje iz njegove bogate košarkaške karijere koju je obilježilo deset godina igranja za splitsku Jugoplastiku
Centar Jugoplastike Željko Jerkov sinonim je za veliko šampionsko razdoblje splitske košarke 70-ih godina prošlog stoljeća. Istovremeno, Jerkov je bio dio „zlatne generacije“ jugoslavenske košarke, član prve postave reprezentacije koja je osvajala europska i svjetska prvenstva i olimpijske igre. Nakon monografija o Damiru Šolmanu i Petru Skansiju, splitski novinar Tomislav Gabelić uspješno je priredio treću monografiju o velikanima splitske košarke „Željko Jerkov – kolekcionar zlatnih medalja“, u izdanju Splitskog kluba olimpijaca. Punih deset godina Jerkov je na Gripama punio koševe protivnika, a potom je još 15 godina volonterski bio potpredsjednik kluba i član Stručne komisije kluba u kojoj se „formirala sportska politika zahvaljujući kojoj su Toni Kukoč, Dino Rađa i društvo osvojili tri titule prvaka Europe i splitski klub učinili, po ocjeni FIBA-e najuspješnijim europskim košarkaškim klubom svih vremena“, istaknuo je Jerkov.
U razgovoru za Nacional Željko Jerkov se prisjetio svojih igračkih dana i nekih javnosti nepoznatih događaja iz svoje klupske i reprezentativne karijere, ali i svoga kratkog političkog i dugotrajnog poduzetničkog djelovanja. „Ponosan sam na svoju igračku karijeru jednako kao i na rad sportskog dužnosnika. U sportu uvijek treba imati i sreće“, naglasio je Jerkov.
NACIONAL: Kako je došlo do izdavanja Gabelićeve monografije o vama
Splitski klub olimpijaca i Hrvatski klub olimpijaca odlučili su pripremiti jednu seriju knjiga o igračima i trenerima. Tako smo napravili prvu monografiju o Damiru Šolmanu, potom i o Petru Skansiju. I sad sam ja došao na red. Tomislav Gabelić je odlično obradio ove prve dvije monografije. Pratio je i trenirao košarku, zna bilo našeg kluba pa je i ova treća na zavidnoj razini. Split je bogat olimpijcima. Htjeli smo naglasiti da je i prije stvaranja Republike Hrvatske bilo velikih sportaša i sportskih rezultata. Sport u Hrvatskoj nije počeo 1991. godine, nego i značajno prije Drugog svjetskog rata. U društvenom sustavu nastalom iza njega, hrvatski sportaši morali su igrati za reprezentaciju Jugoslavije jer je to bila jedina prilika gdje su mogli igrati i međunarodno se pokazati. To ne može biti opterećujući dio za bilo čiju karijeru jer i to treba valorizirati kao doprinos hrvatskom sportu. U pojedinačnim sportovima to se moglo, poput Mate Parlova u boksu ili četverca „Gusara“ u veslanju. Ali o karijerama u kolektivnim sportovima se ne govori. Mi u Hrvatskom i Splitskom klubu olimpijaca, kao dijelu HOO-a, želimo mijenjati tu praksu i podsjetiti da su se velike stvari u sportu događale i prije
Željko Jerkov (lijevo) u Jugoplastiku je došao 1972. godine za vrijeme Olimpijskih igara u Münchenu. FOTO: Privatna arhiva
NACIONAL: Rijetkost je da se monografija o velikoj sportskoj karijeri dobije za života.
E, problem je kad ti se podvuče crta. Nema više dopisivanja. S ovom knjigom podvučena mi je crta. Šalim se. Sigurno da je to čast. Zahvalan sam svima koji su u tome sudjelovali i podržali knjigu koja pokazuje presjek moje karijere, i kao igrača i kao sportskog rukovodioca. Više volim što sam sudjelovao u prezentaciji ove knjige negoli da mi netko drugi drži govore.
Mislim da bi to trebala biti praksa, a ne sjetiti se nekoga tek kad umre.
NACIONAL: Naslov monografije je „Kolekcionar zlatnih medalja“. Koliko ste zlatnih ili drugih medalja osvojili?
Lakše mi je reći što nisam. Igrao sam u velikom klubu i velikoj reprezentaciji. Jugoplastiku odnosno KK Split FIBA je 2000. godine proglasila najboljim klubom u Europi svih vremena. S klubom jedino nisam bio osvojio Kup prvaka Europe, sve ostalo jesam. Dakle, i titulu prvaka države, i kup bivše države, i Kup Koraća, ali i europski Kup kupova s talijanskim Scavolinijem. Naše najveće zvijezde i velika većina igrača svoje prve igračke korake učinili su u klubu: Rato Tvrdić, Petar Skansi, Zdenko Prug, Duje Krstulović, Mirko Grgin, sve do Tonija Kukoča, Dina Rađe, Velimira Perasovića, Gorana Sobina, Žana Tabaka. Zahvaljujući treneru Branku Radoviću koji je postavio temelje splitske košarke. Takvu vlastitu proizvodnju igrača osim nas imao je samo KK Zadar. I veliki klubovi, poput Cibone, Partizana ili Bosne, dovodili su, a ne proizvodili igrače. S reprezentacijom Jugoslavije bio sam prvak na trima europskim prvenstvima, jedanput sam bio olimpijski pobjednik i jedanput svjetski prvak. Jedan sam od devetorice igrača koji su na prostoru Jugoslavije osvojili sva tri državna odličja, ali i europsko, svjetsko i olimpijsko zlato, poneko balkansko prvenstvo i Mediteranske igre. Imao sam sreću igrati za reprezentaciju deset godina, od 1973. do 1983. godine. Dvaput smo bili treći. Jedanput na prvenstvu Europe u Italiji i jedanput smo bili treći na prvenstvu svijeta u Kolumbiji. Bilo nas je sram vratiti se iz Kolumbije, a osvojili smo broncu. Za sve medalje smo se mi borili s Rusima, zapravo s SSSR-om, u kojem je tada bila i Litva. Bili smo svjetski velika reprezentacija.
NACIONAL: Kada se dogodio ključni preokret za košarku?
Preokret se dogodio kada je na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani 1970. godine, reprezentacija Jugoslavije postala prvak svijeta. Prva postava na prvenstvu svijeta u Ljubljani bila je hrvatska: Ćosić, Skansi, Tvrdić, Šolman i Plećaš. Od toga tri igrača Jugoplastike. Mi smo 1970. otvorili knjigu jugoslavenske košarke u velikom stilu. Zatvorili smo knjigu jugoslavenske košarke 1991. godine utakmicom na Europskom prvenstvu u Rimu koju osvojenim zlatom završavaju Kukoč, Rađa, Perasović, Sretović i Savić. Pet igrača Jugoplastike. Ja nisam bio u prvoj generaciji koja je igrala finale Kupa prvaka Europe s Ignisom u Tel Avivu. Poslije toga dvaput smo igrali i finale Kupa kupova, ali i dobili dva Kupa Koraća. Onda je došla generacija Kukoča, Rađe, Perasovića. Triput prvaci Europe, četiri puta zaredom prvaci države, tri kupa i tako dalje. Klub je imao svoju fantastičnu bazu. Samo Damir Šolman i ja došli smo u klub sa strane. Nijedan klub nije od 1970. do 1991. godine dao toliko reprezentativaca. Ponosan sam što sam bio član tog kluba.
Željko Jerkov, Rato Tvrdić, Mirko Grgin, Duje Krstulović i Damir Šolman nakon što je Jugoplastika 1974. osvojila košarkaški Kup Jugoslavije. FOTO: Privatna arhiva
NACIONAL: Kako ste i kad postali član reprezentacije?
U Jugoplastiku sam došao 1972. godine za vrijeme Olimpijade u Münchenu. Već tada to je bio veliki klub. Ali moja generacija Kićanović, Delibašić, Macura, Žižić, Perinčić već je bila juniorski prvak Europe u Zadru. Trener nam je bio Mirko Novosel. Kako je A-reprezentacija „podbacila“ na Olimpijskim igrama u Münchenu jer je nepošteno izgubila i ispala od Portorika, svi su htjeli neku smjenu generacija. Kićanović i ja imali smo sreću da smo upali u tu smjenu čim je seniorsku reprezentaciju preuzeo Mirko Novosel. Bio sam juniorski prvak 1972. godine, a već 1973. bio sam seniorski prvak Europe u Barceloni. Tada nam se pridružio Dražen Dalipagić, koji nije bio u našoj generaciji, ali kao da je došao s neba. Nije igrao ni u kadetima ni u ikakvim juniorima, nego je došao iz Mostara. U tu promjenu upao je i Zoran Slavnić, kojeg prijašnji izbornik Ranko Žeravica nije volio, stigli su Mirza Delibašić i Rajko Žižić. Ali ima sam veliku sreću da već s 19 godina odem na Europsko prvenstvo. Kićo i ja igrali smo svaku utakmicu, čak i u zadnjem produžetku protiv Italije u finalu. Sudjelovali smo čak i u nekim odlučujućim akcijama – i pobijedili. Stvarno u sportu moraš imati i sreće. Bili smo strašno žgoljavi, nikakvi, očiti nedostatak kilograma, ali odmah smo u svojim klubovima upali u prve petorke. Nastupe za reprezentaciju završio sam 1982. godine u Kolumbiji, kad smo bili treći na svijetu. Deset godina nastupao sam za reprezentaciju i svake godine veliki trofej – triput prvaci Europe, jedanput prvaci svijeta, po jednom drugi i treći, jedna srebrna i jedna zlatna medalja na Olimpijadama u Montrealu i Moskvi.
NACIONAL: Je li netko od košarkaša sakupio više medalja i titula od vas?
Ispada da sam ja najtrofejniji košarkaš u Splitu. Ali više medalja od mene imaju Kićanović i Dalipagić jer sam jednu godinu bio u vojsci. Po nekoj tada novoj uredbi, dok sam bio u vojsci, godinu dana nisam mogao igrati za reprezentaciju. Nedostaje mi to jedno prvenstvo Europe koje oni imaju više od mene. Iako mi tada nismo mogli u profesionalce, uživao sam igrati fantastičnu košarku. Igrao sam s najboljim bekom amaterske košarke na svijetu Draganom Kićanovićem, s najboljim krilom na svijetu Draženom Dalipagićem, s najboljim centrom na svijetu Krešimirom Ćosićem i s drugim najboljim bekom na svijetu Mirzom Delibašićem. Ali bez mene i Moke Slavnića nisu mogli funkcionirati. Bili smo jedno vezivno tkivo. Bio sam u prvoj postavi toliko moćne reprezentacije da sam se često morao podrediti rezultatu, raditi više u obrani. Stalno ponavljam, morate imati sreće da upadnete u takvu reprezentaciju, da te odmah gurnu i da imate za trenere Petra Skansija, Mirka Novosela pa Acu Nikolića i Ranka Žeravicu. Nema boljih. Četiri najbolja trenera su me trenirala, plus moj prvi trener u Puli Joža Sever. On je stvorio Vinka Jelovca i mene. U Puli sam se bavio gimnastikom i vrlo uspješno tenisom. Joža Sever mi je rekao: „Mali, ostavi se tenisa, dođi na košarku!“ Svi smo igrali basket, zaluđeni uspjehom reprezentacije u Ljubljani. U rujnu 1970. godine došao sam Joži Severu, počeo sam trenirati košarku. Imao sam 192 centimetra visine. Za godinu dana narastao sam 16 centimetara, mršav i dalje, 1972. igrao za juniorsku reprezentaciju, 1973. godine već sam nastupio za seniorsku. Kako je to moguće u tri godine? Zato što sam bio motorički spreman i što me majstor Joža naučio detaljima igre.
‘Na poticaj supruge otvorena je u Otočcu tvornica za proizvodnju dušičnog gnojiva, a u skladu s uredbom EU-a, izumili smo i patentirali prvi sterilizator vune na svijetu ‘
NACIONAL: Tko je zaslužan za vaš prelazak iz Pule u Split?
Prvenstveno moja želja. Tijekom tog juniorskog europskog prvenstva u Zadru mi smo bili reprezentacija koju su činili igrači iz druge lige. Delibašić iz Slobode – Tuzla, Kićanović iz Željezničara – Čačak, ja Istragrađevno – Pula i drugi dečki iz Kvarnera, Sloge… Bili smo zanimljivi prvoligaškim klubovima. Imao sam i ponudu Cibone, tada Lokomotive, Bosne i Zadra. Ali ja sam se odlučio za Split. Tu je vrlo važan bio Branko Macura iz Jugoplastike, miran i stabilan čovjek koji je igrao sa mnom u juniorskoj reprezentaciji. Poznavao sam Grgina, Krstulovića i Tudora. Iako su i Novosel i drugi preporučivali Zadar, odabrao sam Split i ostao na moru. Nikada nisam požalio. Od 1972 do 1982. godine osvojeno državno prvenstvo, dva kupa i dva puta osvajač Kupa Radivoja Koraća. Ali osvojio sam s Jugoplastikom i titulu prvaka Druge lige! Po završetku Olimpijade u Moskvi 1980. godine saznao sam da moram otići u vojsku iako sam u Puli, kao klinac sa 17 godina i 76 kilograma, bio oslobođen služenja vojnog roka. Preko noći u vojsku su, uz mene, morala još dvojica prvotimaca, klub je već pustio Macuru u Šibenku – i ispali smo u Drugu ligu.
Ali nakon godinu dana vratili smo se u Prvu ligu. Iako sam nakon vojske mogao u inozemstvo, odlučio sam ostati još godinu dana i pomoći klubu da opet zaigra tamo gdje mu je bilo mjesto.
NACIONAL: Zvuči nevjerojatno, ali u reprezentaciji Jugoslavije odigrali ste više utakmica nego u klubu. Kako to?
Moj prelazak iz Pule u Split 1972. godine proglašen je neregularnim i kažnjen sam s godinu dana neigranja. Isto tako je Kićanović iz Čačka prešao u Partizan, a Delibašić iz Tuzle u Bosnu. Oni nisu bili kažnjeni. Ja sam godinu dana čekao nastup za Jugoplastiku, trenirao sam, nisam smio igrati. Dogodilo se nešto nevjerojatno: 1973. godine, na opraštaju Lovre Tvrdića od igranja, došla je reprezentacija Jugoslavije. Na toj utakmici imao sam pravo nastupa i igrao u paru s Perom Skansijem. To je njegova zadnja, a moja prva utakmica za Jugoplastiku. I to protiv Kreše Ćosića i Vinka Jelovca. I ja sam odigrao, svi su rekli fenomenalno, izbornik reprezentacije Mirko Novosel je to prepoznao. Na temelju te jedne utakmice i nakon stanke zbog zabrane, on me je uzeo u reprezentaciju. Stvarno moraš imati sreće i Novosela da to prepozna! Tako sam cijelu jednu godinu imao više nastupa za reprezentaciju, nego za klub. Poslije se to, jasno, promijenilo.
NACIONAL: Koja je najdramatičnija ili najvažnija utakmica u vašoj karijeri u žutom dresu?
Bilo ih je dosta. Ali dva polufinala kad smo prvi put 1976. godine uzeli Kup Koraća, znače puno. U Splitu smo igrali utakmicu protiv Sinudynea iz Bologne i izgubili je s osam razlike. Otišli smo u Bolognu bez Rate Tvrdića, koji je u međuvremenu slomio ruku. Mladen Tudor i ja praktički smo sami dobili utakmicu i pobijedili smo s 13 razlike i plasirali se u finale Kupa Korać, koji smo poslije osvojili. Na toj utakmici zabio sam 39 koševa uz 18 skokova. Druga isto takva važna utakmica bila je 1977. u Genovi, finale drugog Kupa Koraća. Igrali protiv Alcoa, također iz Bologne, u neregularnim uvjetima, na betonskom podu prekrivenom masnim linoleumom. Ni Rato ni Šolman nisu mogli ništa pogoditi. U jednom sasvim navijački neprijateljskom okruženju uzeo sam stvar u svoje ruke i tu smo utakmicu dobili. Te 1977. godine Jugoplastika je prvi put uzela državni Kup, prvenstvo i Kup Koraća. Dakle, na sva tri takmičenja na koja sam izašao, osvojio sam titulu. Plus tome, te godine bio sam prvak Europe s reprezentacijom u Liegeu. Na četiri takmičenja 1977. godine uzeo sam sve četiri zlatne medalje.
‘Jako sam ponosan na ono što je od 2005. napravila Lista Velog mista. Ističem, nitko u četiri godine nije napravio više od nas’. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL
NACIONAL: Je li za opravdan naziv „zlatna generacija“, kako se o vašoj generaciji obično govori?
U to doba bili smo apsolutno najbolji sportski kolektiv u Jugoslaviji. I vrlo prepoznatljivi. Tome je pridonio jedan čovjek, Nebojša Popović, koji je bio predsjednik KK-a Crvena Zvezda i glavni urednik televizije JRT. On je nakon SP-a u Ljubljani u programsku shemu uspio ugurati ideju da se svaki derbi prenosi na televiziji, subotom u 17 sati. Za razliku od nogometa, gdje si igrača na terenu mogao vidjeti samo izdaleka, mi smo ljudima prvi ušli u kuće u krupnom planu, na liniji slobodnog bacanja. Postojala su samo dva televizijska kanala. Znači, svi su gledali te utakmice, i koga košarka zanima i koga ne, od profesora i poljoprivrednika do radnika i domaćica. Bili smo odraz relativno dobrog života, a ljudima je godilo da je netko bez problema ravnopravno ulazio u borbu s SSSR-om i SAD-om. I ljudima izvan Jugoslavije. Prije desetak godina jedan Slovak koji je gradio kuću u Rogoznici, preko supruge Dragice molio me je da dođemo k njemu. Na ulazu u njegovo dvorište stanem, on me pogleda i kaže „Slavnić, Kićanović, Dalipagić, Ćosić, Jerkov“ i pobroji do kraja sve igrače reprezentacije. Gledam ga u čudu, a on kaže: “Nemate pojma koliko sam ja noktiju pojeo, navijao za vas dok ste pobjeđivali Ruse!“ Bili smo rivali osam mjeseci u prvenstvu, a onda tri mjeseca zajedničkih reprezentativnih priprema. Za prvenstvo svijeta u Manili 1978. godine imali smo 116 dana priprema. Trener nam je bio Aca Nikolić.
NACIONAL: Je li to ono svjetsko prvenstvo koje ste osvojili bez poraza
Da, postali smo prvaci svijeta bez poraza. Ali i prije smo europska prvenstva osvajali bez izgubljene utakmice, a poslije i Olimpijadu u Moskvi. U Manili smo igrali protiv Amerikanaca, protiv Brazila, protiv Talijana, protiv Španjolaca i dvaput protiv Rusa, u grupi i finalu. Na tome prvenstvu na kojem još nije bilo trice, s napadom koji je trajao 30 sekundi, kad nije postojao faul i dodatno slobodno bacanje, prosjek koševa po utakmici bio nam je 105. Bila je to „atomska košarka“.
NACIONAL: Kako je nakon takve atomske košarke pratiti ovo „hrvanje“ reprezentativne hrvatske košarke i rezultate kojih nema
Košarka je svjetski sport, tu nema dileme, ali je i neuređen sport s trima federacijama. Imamo FIBA-u koja je krovna institucija, imamo NBA koja je izvan svih gabarita i radi što hoće jer je najjača. I imamo ovu Europsku ligu.
Možemo zamisliti da u kvalifikacijama za Svjetsko nogometno moraju igrati igrači iz Rudeša jer Modrić i društvo ne smiju igrati zato što im klub to ne dozvoljava. To je nešto što ovi košarkaški savezi nisu uspjeli dogovoriti. Koliko god teško bilo, u tome neredu morali smo se bolje snaći. Igrači nisu vezani s klubovima kao što su u nogometu. Netko iz NBA uzme igrača, a ne plati za njega obeštećenje. To se ne može zaustaviti pa se proizvodnja igrača dosta obeshrabrila. Potpuno je oslabio interes za košarku. U sezoni 1990. godine naš klub KK Split imao je 4,5 milijuna maraka budžeta. Tada je Barcelona imala između 15 i 18 milijuna. Danas KK Split ima budžet 1,5 milijuna eura, a Barcelona, Panethinaikos, Real, Fenerbahče imaju 50 milijuna eura. U najbližem susjedstvu Partizan ima budžet 26 milijuna eura, Crvena Zvezda 30 milijuna eura. Kako? Netko je zainteresiran za sport. S budžetom od 1,5 milijuna eura godišnje ništa se ne može napraviti, nijedan pravi program, dovesti pravog trenera, kupiti nekog igrača… Naši kolektivni sportovi strašno su stradali jer su to veliki pogoni koji koštaju. Siromaštvo je doprinijelo slomu hrvatske košarke da više ne može uhvatiti priključak ni s regijom, ni Europom, ni svijetom.
‘Naši kolektivni sportovi strašno su stradali jer su to veliki pogoni koji koštaju. Siromaštvo je doprinijelo slomu hrvatske košarke da više ne može uhvatiti priključak sa svijetom’
NACIONAL: Prema tome, teško da ćemo oživjeti hrvatsku košarku?
Teško. Pogotovo zbog jedne novosti u cijeloj europskoj košarci. Od prošle godine sveučilišta u SAD-u plaćaju igračima da dođu k njima. Ne daju im samo gratis školovanje, ima igrača koji će po sezoni dobiti milijun dolara da studiraju na tom fakultetu. Sad je iz Hrvatske otišlo oko 60 igrača 18-godišnjaka, iz Srbije oko 120, a iz Grčke i iz Španjolske ne znam im broj. I to je neobranjivo, i za nas i za cijelu europsku košarku. Amerikanci su vidjeli da NBA-ovu košarku ne nose američki igrači, već Jokić i ostali.
To je neko drugo vrijeme od onoga kad sam bio potpredsjednik Jugoplastike i kad sam bio član Stručne komisije koja je pomogla da Jugoplastika triput bude prvak Europe, a budžet je bio 4,5 milijuna maraka. Tri ili četiri puta slabiji budžet od Barcelone. Ali imali smo talent koji si mogao zadržati. Sad imamo 15 puta manji proračun od najbližeg u Srbiji, a ne možemo zadržati ili dovesti nijednog talentiranog igrača.
NACIONAL: Je li točno da ste s olimpijskog postolja u Moskvi odvedeni u vojni pritvor?
Da, točno je. Oko Olimpijade u Moskvi naglo je došla uredba da svi sportaši moraju u vojsku. Svi papiri bili su mi u Puli. Dok sam otišao u Pulu i došao do Čačka, zakasnio sam u vojarnu. I zato su me stavili u pritvor. Iako sam dvadesetak dana prije osvojio zlatnu olimpijsku medalju, uzeli su mi opasač i vezice iz cipela i stavili me u pritvor u kojem sam ležao pet dana. Najsmješnije je što su se svaka četiri sata mijenjali stražari i svi su govorili: „Evo ga, Jerkov! Spava, Jerkov spava!“
NACIONAL: Jeste li zadovoljni svime što je u splitskoj politici napravila poduzetnička Lista Velog mista
Jako sam ponosan na ono što je od 2005. godine napravila Lista Velog mista. Ističem, nitko u četiri godine nije napravio više od nas, s HDZ-om. Gradonačelnik je bio pokojni Zvonimir Puljić, a ja sam bio predsjednik Gradskog vijeća. SDP nije bio zainteresiran za suradnju s nama. Naši mandati su bili „jezičak na vagi“. Za godinu dana napravili smo novu rivu, koju danas svi kritiziraju. Ali mi smo je dovršili. Potom smo donijeli GUP koji se nikako nije mogao donijeti. I još danas se po tom GUP-u živi jer se u Gradskom vijeću ne može donijeti novi. Dovršeno je i Gradsko kazalište lutaka, otvorene Galerija umjetnina i Galerija Emanuela Vidovića, izgrađena Spaladium Arena, što god netko mislio o tome. Nabavili smo 50 gradskih autobusa našim novcem, bez donacija iz Europe. Sve što smo dobivali kao naknade, darivali smo u dobrotvorne svrhe za invalide i izgradnju dječjih igrališta. U četiri godine udvostručili smo proračun. S nešto više od 500 milijuna, proračun je došao do milijardu i 80 milijuna kuna.
NACIONAL: Zašto ste supruga i vi krenuli u proizvodnju organskog gnojiva i kako se razvijala ta priča
To je zapravo Dragičina priča. Na njezin poticaj otvorena je u Otočcu tvornica za proizvodnju dušičnog gnojiva „Eko Lika Greenovation“. Dragica je bila predsjednica Hrvatske udruge poslovnih žena Krug, pri HGK-u, i vidjela je teoretski osmišljen taj pilot program koji se nije mogao realizirati. Uhvatila se s time ukoštac jer je po škrapama i šumama vidjela tone odbačene sirove vune u prirodi. Plitvička jezera mogla su zbog toga ostati bez statusa nacionalnog parka. Znalo se da se od vune može proizvoditi gnoj, ali mi smo u Otočcu tu tehnologiju razradili i inovacijama unaprijedili proizvodnju. U skladu s uredbom Europske unije, izumili smo i patentirali prvi sterilizator vune na svijetu. Sterilizator vune i postupak suhe sterilizacije najvažnije je što smo učinili, a globalna zajednica apsolutno je to prepoznala.
U Ženevi smo na najvećem sajmu u Europi dobili zlatnu medalju za inovaciju, u Saudijskoj Arabiji posebnu nagradu za najbolju inovaciju. Potom smo u Santa Ani Santani u Silicijskoj dolini u Americi, gdje je bio najveći američki sajam inovacija, opet dobili zlatnu medalju, pa na Tajvanu posebnu nagradu. U rujnu ove godine u Kini, na najvećem kineskom sajmu inovacija, dobili smo Grand Prix za najbolju tehnologiju među 1500 prijavljenih proizvoda. Prepoznati smo i na velikim smotrama, u Istanbulu, Beogradu, Katovicama…
Zadovoljni smo praćenjem hrvatskih, talijanskih i američkih medija, zadovoljni smo suradnjom s akademskom zajednicom i Agronomskim fakultetom. Proizvodnja „Wooleeja“ na novim strojevima je 400 do 500 tona godišnje. Očekujemo da nas iza Nove godine još bolje negoli dosad prepoznaju i poljoprivrednici, jer je to apsolutno „zelena“ proizvodnja. Samo vuna koja je pretvorena u pelet dušičnog gnojiva bez ikakvih dodataka. Ono izvrsno podržava sve povrtlarske kulture, čak i cvijeće ima još jaču boju i bolje uspijeva. Ali u proizvodnji limuna pravi čuda. Baš kao i u uzgoju jagoda, maslina i grožđa. Nakon sudjelovanja na najvećem svjetskom sajmu za ekološke proizvode u Dubaiju, okrećemo se kupcima, ozbiljnom interesu iz UAE, Njemačke, nadamo se i iz Hrvatske. Dragica sve to vodi uz pomoć našeg sina Ante i uz moju podršku.
ŽELJKO JERKOV ‘S olimpijskog postolja odveden sam u vojni pritvor jer sam zakasnio u vojarnu’ 2025 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2025 2025-12-20 19:05:11 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo
