Pater Stanko Perica, ravnatelj ureda Isusovačke službe za izbjeglice za jugoistočnu Europu, govori za Nacional o svojoj novoj knjizi ‘Opasni Bog – migranti i izazov kršćanskog identiteta’, o kojoj će na promociji u srijedu u Zagrebu govoriti i riječki nadbiskup Mate Uzinić.
“Opasni Bog – migranti i izazov kršćanskog identiteta” naslov je knjige ravnatelja ureda za jugoistočnu Europu Isusovačke službe za izbjeglice (Jesuit refugee service, JRS) patera Stanka Perice, koju je upravo objavila Kršćanska sadašnjost. To važno izdanje u srijedu, 25. kolovoza, dan nakon izlaska ovog broja Nacionala, u zagrebačkoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića u 18 sati predstavit će, uz autora, riječki nadbiskup Mate Uzinić i donedavna voditeljica ureda Međunarodne katoličke misije za migracije u Istanbulu Linda Samardžić, a promociju će voditi urednica Redakcije religijskog programa Hrvatskog radija Blaženka Jančić. Izlazak knjige, koja je prilagođena doktorska disertacija, Nacional je iskoristio za intervju s autorom, svećenikom s velikim i neposrednim osobnim iskustvom u zbrinjavanju izbjeglica i migranata. Stanko Perica je isusovac, teolog i pravnik rođen u Rijeci 1983. Studirao je pravo i radio u odvjetništvu prije ulaska u Družbu Isusovu. Posljednjih šest godina je regionalni ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) za jugoistočnu Europu, pa na tom položaju koordinira rad ureda u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji. Ukupno četrdesetak zaposlenih u tim uredima provode razne projekte u korist izbjeglica, migranata i povratnika.
NACIONAL: Što vas je potaklo da istražite odnos migracija i katoličkog identiteta S tim u vezi, podnaslov knjige „Migranti i izazov kršćanskog identiteta“ mogao bi se čitati i kao sugestija da migranti ugrožavaju kršćanski identitet. Je li to čitanje ispravno?
Riječ je o temi koja je aktualna, globalnih je razmjera, a u budućnosti će zasigurno biti još važnija. Ako pogledamo demografsku sliku ekonomski razvijenih i manje razvijenih zemalja, pa tome nadodamo klimatske promjene, političke nestabilnosti i međunarodne konflikte, a uz to i sve snažniju potrebu suvremenog čovjeka za jasnim identitetima, nema sumnje da će ova tema biti jedno od ključnih pitanja budućnosti. Ja sam pak imao privilegij posljednjih šest godina koordinirati rad Isusovačke službe za izbjeglice u našoj regiji, biti u kontaktu s raznim kategorijama prisilno raseljenih, upravljati brojnim projektima, i to mi je dalo solidne temelje za pristup ovoj temi. Osim toga, isusovci su posljednjih desetljeća vrlo angažirani spram izbjeglica i migranata u gotovo svim krajevima svijeta, pa sam mogao učiti iz brojnih iskustava i praksi. To sve sam želio zaokružiti kroz akademski pristup pa sam upisao i obranio doktorat na ovu temu te pritom mnogo čitao i istraživao. Poseban poticaj mi je bio to što sam zamijetio da u javnosti prevladavaju narativi koji se baziraju na oportunizmu i pragmatičnosti, kao što je sigurnosna, ekonomska i sociološka perspektiva, dok je afirmativni pogled prilično siromašan i svodi se na moralni apel. No pogled na migrante koji kreće iz vjerske paradigme je daleko od plitkog moralizma i idealizma. Ne radi se samo o tome što smo mi pozvani činiti spram migranata, nego kakav svijet želimo i kako ga možemo stvarati. Dakle, radi se o identitetu, a sam podnaslov je namjerno dvosmislen. Migranti doista predstavljaju izazov kršćanskom identitetu, ali ne u smislu da ga samo ugrožavaju. Da, oni ga i ugrožavaju i testiraju jer ga adresiraju, ali ga i oblikuju, produbljuju i obogaćuju. Onaj kršćanski identitet koji je samo znak raspoznavanja, dio nacionalnog identiteta ili povijesno nasljeđe, ne polaže taj test, jer je za njega svaki dolazak drukčijega čovjeka percipiran kao prijetnja. Takav je identitet fragilan i defenzivan, teškom mukom se brani, ograđuje i stalno određuje prema onome tko mu ne pripada. Za identitet ukorijenjen u evanđelju susret sa strancem postaje pitanje vjernosti kršćanskom poslanju. Kršćanstvo nije nastalo kao religija zatvorene etničke skupine, već od samoga početka nosi univerzalističku dinamiku, biva namijenjeno svim narodima. U tom smislu migranti su izazov našoj slici kršćanstva jer nas prisiljavaju da se zapitamo u kakvog Boga vjerujemo i u što smo pretvorili našu vjeru.
NACIONAL: Opišite ukratko vašu knjigu. Je li ona povijesni pregled ili religiološka rasprava, i što ste htjeli njome opisati?
Knjiga pokušava dati jedan sustavan pogled na suvremene migracije. Da bi se ta sustavnost postigla, nužno je bilo krenuti iz povijesti, a kako je primarna perspektiva religijska kreće se od povijesti židovskog naroda. To je izvorno migrantski narod i taj identitet se njeguje kroz čitavu Bibliju. Crkva se kasnije formira kao zajednica koja nadilazi granice jezika, naroda i kultura, i knjiga prati razvoj i tog identiteta sve do naših dana. Drugi dio knjige pokušava pokazati kako autentično kršćanski pristupiti migrantskom fenomenu. Možda smo navikli da su takve rasprave uglavnom pune općih mjesta, moraliziranja i lamentiranja. No ovdje vjerujem da to nije slučaj. Prijedlozi koje knjiga donosi temelje se na empirijskom istraživanju provedenom na migrantskoj populaciji, odnosno na realnim mogućnostima koje Hrvatska i slične zemlje imaju pred sobom. Pristup je interdisciplinaran i temi prilazi iz mnogih uglova, ne bježeći od teških pitanja, pa i onih koja se učestalo ponavljaju u narativima koji oponiraju prihvaćanju migranata. S druge strane, knjiga ne govori samo o migrantima već i o dijalogu, sekularizaciji, politici identiteta, religijskom pluralizmu i ulozi religije u javnom prostoru. Migracije su u tom smislu mjesto na kojem se različiti procesi suvremenoga društva susreću i to ih čini važnima i zanimljivima.
‘Odbacivanje i prezir prema čovjeku se ne mogu prezentirati kao dio crkvene baštine. Moguće je raspravljati o migracijskoj politici, ali ne možemo dovoditi u pitanje dostojanstvo migranta’, kaže pater Stanko Perica. FOTO: Angela ŠĆEPANOVIĆ
NACIONAL: Zašto je naslov knjige „Opasni Bog“? Kako to Bog može biti „opasan“, pa još za svećenika poput vas? Je li on danas „opasan“, i prema kome?
Naslov dolazi iz jednog dokumenta pape Franje, pobudnice ”Evangelii gaudium”. On ondje upozorava na situaciju u kojoj apsolutiziramo svjetovne kategorije kao što su tržište, novac, ekonomsku učinkovitost, političku moć ili nacionalni interes. Kada nešto od toga postane apsolutno, Bog postaje „opasan“ jer dovodi u pitanje tu apsolutizaciju. Bog je, dakle, opasan zato što ga ne možemo potpuno staviti na svoju stranu. Ne možemo ga pretvoriti u potvrdu vlastitih interesa. Ne možemo reći: Bog je naš, pa prema tome automatski potvrđuje ono što mi mislimo, našu naciju, našu političku opciju, našu ekonomsku ideologiju ili naš način života. To je zapravo jedna od najvažnijih biblijskih poruka. Bog nije plemensko božanstvo koje služi interesima određene skupine. Čim ga pokušamo zatvoriti u vlastiti identitet, on nam izmiče. To naravno vrijedi i za svećenika. Svećenik nije imun na iskušenje da Boga koristi kako bi potvrdio vlastiti položaj, vlastitu skupinu ili vlastitu sliku svijeta. A upravo suprotno, svećenik bi trebao biti prvi koji dopušta da ga evanđelje uznemiri. Kršćanski Bog neprestano nas izbacuje iz zone komfora. On traži da bližnjega vidimo ondje gdje bismo ga najradije zaobišli, kako se to pokazuje u Isusovim prispodobama. Kada želi objasniti tko je naš bližnji, Isus ne bira primjer čovjeka koji nam je sličan. Bira upravo onoga kojega je društvo sklono promatrati kao drugotnog. Nekakav drugačiji bog bi sigurno bio korisniji za obranu naših ideologija. Religija takvog boga bi se mogla koristiti kao oznaka pripadnosti, moglo bi se polagati monopol na njega. Kršćanski Bog pak ne dopušta da se njegovo ime koristi kao pokriće za prezir prema drugome. Zato se autentičnost kršćanstva ne mjeri samo time koliko govorimo o Bogu, nego i načinom na koji postupamo prema čovjeku.
NACIONAL: Kakav je odnos Katoličke crkve prema migrantima u posljednjih tridesetak godina
Ako promatramo službeni nauk Crkve i djelovanje papa, postoji jasan kontinuitet. Od Ivana Pavla II., preko Benedikta XVI. do pape Franje i Lava XIV., naglasak je na dostojanstvu svake osobe, pravu ljudi da traže sigurnost i bolji život te na odgovornosti društava da štite najranjivije. Čak i ranije, primjerice u vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, Pio XII. se konkretnim porukama zalagao za otvorenije migrantske politike tradicionalno katoličkih država, dok je Pavao VI. iznosio konkretne prijedloge kako pomoći nerazvijenim zemljama: pravednijom trgovinom, poreznim prihodima od bogatih zemalja, slanjem mladih volontera, stipendiranjem i slično. Nama u sjećanju ipak najviše ostaje papa Franjo koji je bio aktivan u vrijeme migrantske krize 2015. godine te se u narednim godinama kao rijetko koja globalna ličnost zalagao za prava migranata. Kako je bilo i očekivano, aktualni papa nastavlja tu liniju i od migrantskog fenomena stvara jednu od temeljnih okosnica svoga nauka. Kad je riječ o našoj lokalnoj Crkvi, ona je posljednjih desetljeća proživjela tri snažna migrantska momenta. Prvi je bio posljedica ratova na području bivše Jugoslavije. Tada smo sami imali stotine tisuća prognanika i izbjeglica iz čitave regije. Crkvene organizacije, Caritas i brojne župe odigrale su važnu ulogu u pomoći ljudima koji su izgubili domove. Drugi moment je emigracija i odlazak brojnih naših sugrađana u ekonomski prosperitetnije zemlje. To je stoljetno iskustvo ovih prostora, ali je bilo ponovno intenzivirano ulaskom u EU. I tu se Crkva snažno zalagala za dobrobit ljudi, posebno kroz hrvatske katoličke misije. Konačno, treće i najnovije iskustvo je uslijedilo prvo s migrantskom krizom i tranzitom velikog broja migranata, a zadnjih godina Hrvatska postaje i odredišna zemlja za brojne strane radnike. U ovom trećem momentu naša Crkva nije imala iskustva kao druge, napose one na Zapadu. Ovaj je moment najzahtjevniji, ali je obećavajući jer vodi k oblikovanju jedne Crkve koja nije zauzeta samo sakramentaliziranjem i moraliziranjem, što je percepcija koju imaju i očekuju mnogi njeni članovi, ali i oni koji to nisu. Koncilska Crkva je ona kojoj su u središtu „radosti i nade, žalosti i tjeskobe današnjih ljudi, posebno siromašnih i svih koji trpe“, kako to kaže slavni početak konstitucije „Gaudium et spes“.
‘Ako se ne uspostavi zadovoljavajuća razina dijaloga između islama i zapadne civilizacije, migranti će ostati u kulturno procijepu koji će ih frustrirati i znatno otežavati integraciju’, rekao je pater Perica.
NACIONAL: Može li se odnos Katoličke crkve prema migrantima promatrati kao jedinstven?
Crkva ne može niti treba biti monolitna institucija u kojoj svi jednako misle. Ona okuplja ljude različitih iskustava, političkih stavova, društvenih okolnosti i kulturnih pozadina. Službeni crkveni nauk prilično je jasan, ali način na koji ga pojedini biskupi, svećenici i vjernici primjenjuju može biti vrlo različit. Neki snažnije naglašavaju gostoprimstvo i dijalog, a drugi sigurnost i zakonitost. Unutar određenih moralnih granica mora postojati legitiman prostor za različite procjene i mišljenja. No kako kaže poznata crkvena izreka: „u bitnome jedinstvo, u nevažnome sloboda, u svemu ljubav”, ipak postoje granice te različitosti. Odbacivanje i prezir prema čovjeku se ne mogu prezentirati kao dio crkvene baštine. Moguće je raspravljati o migracijskoj politici, ali ne možemo dovoditi u pitanje dostojanstvo migranta. Od vremena pape Franje u Crkvi se ponovno naglašava sinodalna metoda odlučivanja, a ona podrazumijeva slušanje i uvažavanje različitih glasova. Crkva je u tom smislu pozvana biti prostor susreta različitih ljudi, a takvih je prostora danas sve manje. No ujedno je ona prostor formacije, oblikovanja ljudi prema evanđelju i zajedničkog življenja na način koji je održiv, koji respektira druge, koji se trudi oblikovati svijet u bolje mjesto. Crkva živi u toj tenziji između slobode savjesti i potrebe za evanđeoskom formacijom.
NACIONAL: Hrvatska je na vanjskoj granici Schengena. Često stižu izvještaji o nasilju policije nad migrantima. Kakve su vaše informacije?
Budući da imamo urede u Bosni i Hercegovini i u Srbiji i ondje djelujemo u migrantskim kampovima, obično nas naši korisnici informiraju o tome što su doživjeli na granici i kakva su iskustva s policijom imali. Posljednjih godina su nam brojni ljudi svjedočili tim nasilnim vraćanjima, i ta su se iskustva ponavljala u različitim razdobljima i na različitim mjestima. Slična iskustva imaju i druge organizacije, a znamo da su neka nasilna postupanja zabilježena i na kamerama. Žalosno je da dio naših policajaca poseže za takvim mjerama. Šteta da Ministarstvo nije otpočetka zauzelo pravičan i zakonski stav prema tim izgrednicima, jer je to bila prilika jasno pokazati da snage reda ne mogu postupati izvan okvira zakona. Ovako ostajemo u krugu zemalja kod kojih vladavina prava i pravna država ostaju provizorne i selektivne. Jasno je da policajci rade u frustrirajućem sustavu u kojem su dužni čuvati granicu za koju ljudi koji traže sigurnost i egzistenciju nemaju legalnog načina da je prijeđu. Ako čovjeku zatvorimo sve legalne mogućnosti dolaska, a on i dalje ima snažan razlog da napusti svoju zemlju, on će tražiti ilegalni put i tada jačamo krijumčarske mreže. Zbog toga ozbiljna migracijska politika mora istodobno imati granice i stvarati legalne, kontrolirane i predvidljive načine ulaska za određene kategorije ljudi. Manjak tih putova nikako ne može biti opravdanje za primjenu sile i postupanje izvan zakona. Sigurnost i humanost nisu suprotnosti, a društvo koje napušta vladavinu prava u ime sigurnosti dugoročno ugrožava upravo vlastitu sigurnost.
Riječki nadbiskup Mate Uzinić i pater Stanko Perica snimljeni 2023. tijekom posjeta tranzitnom migrantskom centru u Rijeci u povodu Međunarodnog dana izbjeglica. FOTO: Arhiva Isusovačke službe za izbjeglice.
NACIONAL: U knjizi opisujete empirijsko istraživanje među migrantima u Bosni i Hercegovini. Koji su ključni nalazi?
Ljudi o migrantima, posebno onima u tranzitu, redovito saznaju samo iz medija i društvenih mreža. Stoga su slike migranata u javnosti često pojednostavljene i zato mi je bilo važno provesti istraživanje u kampovima u BiH, gdje sam kao ravnatelj JRS-a imao pristup. Provedeno je istraživanje na više od 600 migranata, a nastojao sam saznati više o razlozima migriranja, nadama i očekivanjima koje imaju, kao i o vjerskoj pripadnosti. Prije svega, što možda nije iznenađenje, istraživanje pokazuje njihovu ljudskost: migrantsko je iskustvo obilježeno neizvjesnošću i tegobama puta, ljudi mjesecima ili godinama žive u provizornim uvjetima, ali unatoč tome kod velike većine je prisutan životni optimizam i nada. Ono što je posebno zanimljivo je da religija ima vrlo važan utjecaj na život migranata, ali ne na način na koji se to često prikazuje u javnim raspravama. Ona je prije svega izvor smisla, nade i identiteta, a ne politički projekt. To je važno jer se religija migranata u europskom javnom prostoru redovito promatra kroz sigurnosnu prizmu. Pitanje „koje je religije?“ često odmah postaje pitanje „je li potencijalno opasan?“. Takva logika je i moralno i empirijski problematična. No istraživanje je pokazalo da je religioznost, a migranti na balkanskoj ruti su redovito muslimani, ključan dio njihova identiteta. Ako se ne uspostavi zadovoljavajuća razina dijaloga između islama i zapadne civilizacije, migranti će ostati u kulturnom procijepu koji će ih frustrirati i znatno otežavati integraciju. Važan rezultat istraživanja je također da migranti nisu homogena skupina. Razlikuju se po obrazovanju, dobi, obiteljskom statusu, motivima polaska na put i očekivanjima od zapadnih društava. Ipak, velika većina se ne planira vratiti, već štoviše planiraju dovesti i svoju rodbinu u Europu. Primjećuje se i da su oni sa slabijim obrazovanjem skloniji stereotipima i predrasudama o Zapadu, pa bi ulaganje u integraciju i obrazovanje trebalo biti jedan od temeljnih prioriteta država u koje migranti dolaze.
‘Ljudi o migrantima saznaju samo iz medija i društvenih mreža. Sigurnost i humanost nisu suprotnosti, a društvo koje napušta vladavinu prava uime sigurnosti dugoročno ugrožava upravo vlastitu sigurnost.’
NACIONAL: Pišete i o odnosu kršćanstva i islama, ali i o “islamskom shvaćanju mogućnosti dijaloga”. Desnica na Zapadu često tvrdi da je islam protuekumenska religija, nepristupačna dijalogu i suradnji. Je li to, po vama, točno?
O islamu je u tom smislu teže govoriti nego o Crkvi. Islam je skup raznolikih religijskih tradicija, s različitim pravnim školama, teološkim strujama i društvenim iskustvima. Ljudi se često fokusiraju na njegove najradikalnije interpretacije, što je metodološki pogrešno kao kad se neki drugi spram kršćana fokusiraju na fundamentalističke tumače Biblije. Važno je da se struje obje religije koje su otvorenije dijalogu međusobno legitimiziraju i potpomažu. Tu su važan primjer dali papa Franjo i šejh Ahmed el-Tayeb koji su 2019. potpisali Dokument o ljudskom bratstvu. To je jedan od najvažnijih i najljepših dokumenata o međureligijskom dijalogu u povijesti čovječanstva. Važno je i shvatiti da dijalog ne znači relativizam, niti da moramo odustati od vlastitih uvjerenja. On znači da se možemo susresti bez potrebe da drugoga najprije pretvorimo u neprijatelja. Istodobno, dijalog ne znači naivnost. Postoje pitanja oko kojih treba voditi ozbiljne razgovore: sloboda vjeroispovijesti, položaj žena, odnos religije i države, sloboda savjesti, nasilni ekstremizam i različita shvaćanja ljudskih prava. Ali upravo zato nam treba više dijaloga, a ne manje.
NACIONAL: Kako komentirate tvrdnje da su migranti teroristi i da zato treba poslati vojsku na granice?
Istraživanje koje u knjizi donosim i predstavljam jasno pokazuje da migranti nisu teroristi, ali to su već ranije dokazali svi oni koji su prethodnih godina prošli kroz naš teritorij bez da se dogodio ijedan teroristički čin. Ipak, teško se je istraživanjima i statistikama suprotstavljati onima koji ovoj temi pristupaju isključivo afektivno, a posebno onima koji je populistički žele iskoristiti za dobivanje političkih poena. Širom zapadnog svijeta se zadnjih godina pokazalo da je prokazivanje opasnosti od migranata politički vrlo oportuna taktika, a primjenjuju je i mnogi naši političari. To je pokazatelj zabrinjavajućeg manjka odgovornosti jer umjesto da kreiraju politike koje će adresirati ono čega se ljudi boje, mnogi političari samo pojačavaju te strahove. Naravno, to je njihovo pravo, no važno je da ostali društveni akteri ukazuju na te manipulacije, a i Crkva to treba činiti kada se populisti pozivaju na kršćanski identitet. A kad je riječ o vojsci, našu granicu čuva gotovo 7000 graničnih policajaca, pa takvi zahtjevi, prije svega, dovode u pitanje njihove kompetencije.
NACIONAL: Kada bi vas Vlada zamolila za stručni savjet, što biste joj preporučili?
Prije svega apelirao bih na odgovornost i suočavanje s problemom, a ne biranje neaktivnosti ili bijeg u populizam. O migracijama bi trebalo mnogo ozbiljnije komunicirati s građanima, ali i poboljšati suradnju s nevladinim sektorom i neovisnim institucijama kojima se migranti redovito obraćaju sa svojim problemima. Trebalo bi imati i razrađenu državnu strategiju o pitanju migracija i integracije stranaca, i poticati donošenje takvih strategija na lokalnom nivou. Hrvatska je zemlja na granici EU-a, čime je posebno izložena migrantskim pritiscima, ali je kao dio europske obitelji i sustava vrijednosti ujedno dužna poštovati pravne okvire i biti solidarna s drugim članicama. Žalosno je da već godinama ne sudjelujemo u europskom mehanizmu solidarnosti, unutar kojega gotovo sve europske zemlje godišnje primaju određenu kvotu izbjeglica, za koje EU snosi sve troškove. Iz iskustva drugih europskih zemalja bih pak preporučio puno veću suradnju s vjerskim institucijama, koje su vani redovito nositelji humanitarnih projekata i integracije. U Italiji već godinama izvrsno funkcioniraju tzv. humanitarni koridori, putem kojih kršćanske Crkve dovode iz stranih zemalja izbjeglice te se potom unutar župnih zajednica pobrinu za njihovo učenje jezika i pronalazak posla i smještaja.
Knjigu Stanka Perice “Opasni Bog – migranti i izazov kršćanskog identiteta’ upravo je objavila ‘Kršćanska sadašnjost’. FOTO: ‘Kršćanska sadašnjost’
IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-08-27 19:17:38
Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo
