iustitia.bg
Knjiga o Jagodi Buić Wuttke koja će se predstaviti u Zagrebu 14. ožujka otvorila je pitanje o ostavštini te velike umjetnice. Njome, u okviru Zaklade ‘Dr. Hans Wuttke’, raspolažu dvojica njemačkih odvjetnika protivno njenim željama – umjetnički opus trebao bi pripasti Splitu i biti smješten u muzej na njenom zemljištu
Polovicom ožujka, točnije 14. ožujka, na rođendan Jagode Buić koja je preminula 2022. godine, u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu će biti promovirana knjiga “Život i po – Jagoda Buić – privatno i javno” autorice Svjetlane Hribar, u izdanju crnogorske Nove knjige iz Podgorice. Ta bogata biografija na više od 300 stranica, uz mnoštvo još neobjavljenih fotografija, donosi portret ne samo jedne od najvažnijih umjetnica svoga vremena, nego i cijele jedne epohe. Knjiga je u prosincu 2025. promovirana u Rijeci, a četiri godine nakon smrti Jagode Buić, u krugovima njenih prijatelja, suradnika i poštovatelja, potaknula je i pitanje njene umjetničke ostavštine kojom, u okviru Zaklade ‘’Dr. Hans Wuttke’’, raspolažu dvojica njemačkih odvjetnika Nikolaus Hensel i Daniel Schuetze, protivno onome što je ona za života željela. Oni su čak napravili skandal na njenom pogrebu u Dubrovniku, kada nisu dopustili Moritzu Wuttkeu, sinu drugog njena muža i njegovu nasljedniku, da položi cvijeće na njen grob i potjerali ga s karmina u dubrovačkom hotelu Excelsior.
Rođena Splićanka, Jagoda Buić (Split, 1930. – Venecija, 2022.), najprepoznatljivija je po svojim osebujnim tapiserijama, u kojima je kombinirala slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu i izlagala ih u najpoznatijim galerijama svijeta. Živjela je i stvarala po cijeloj Europi, a u njenim ateljeu na Kaptolu okupljala se krema zagrebačkog intelektualnog života i umjetničke produkcije koja je išla ukorak s tadašnjom Europom i svijetom.
Rođena je u obitelji intelektualaca i političkih aktivista, za fašističke okupacije Splita u Drugom svjetskom ratu izbačena je iz škole jer nije pozdravljala fašističkim pozdravom, a onda opet i po oslobođenju jer se nije htjela učlaniti u Omladinski savez. Godine 1949. upisuje Akademiju za primijenjenu umjetnost i povijest umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu, a već 1952. odlazi na studij filmske scenografije u studiju Cinecitta u Rimu. U Veneciji je studirala povijest i kostimografiju. U Beču je 1954. dobila rektorovu nagradu za diplomski rad napravljen na Akademiji za primijenjenu umjetnost, odjelima za unutarnju arhitekturu i tekstil. Iste godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu kreirala je kostime i scenografiju, a od 1955. radi i za kazališta u Osijeku i Zagrebu, za izvedbe Splitskog ljeta i od 1956. za Dubrovačke ljetne igre. Izradila je više od 150 kostima i scenografija. Od 1959. odlučuje se posvetiti tapiseriji i postati samostalna umjetnica. Već 1961. stvara monumentalnu tapiseriju u povodu proslave Dana mladosti i rođendana Josipa Broza Tita u Beogradu, a 1963. izrađuje drugu monumentalnu tapiseriju za predsjedničku rezidenciju. Od 1972. ima atelijer u Parizu, u kojem povremeno boravi i nakon preseljenja u Washington 1982., kada se udaje za Hansa Wuttkea, potpredsjednika Svjetske banke. Imala je dom u Provansi, Veneciji i Dubrovniku. Njene su tapiserije izlagane na bijenalu u Veneciji i svjetskim izložbama u New Yorku, Amsterdamu i Madridu. Imala je velike izložbe u mnogim svjetskim metropolama, a od osamdesetih godina prošlog stoljeća izrađuje monumentalne instalacije od čelika. Kazalište je bilo njena velika ljubav te je u kazalištu Gavella 1997. režirala predstavu ‘’Richard III.’’ U poznim godinama radi s papirom, kartonom i komadićima vune. Radila je i družila se s najvećim umjetnicima i intelektualcima svoga vremena, od Koste Angellija Radovanija, preko Branka Gavelle, do Miljenka Smoje, Predraga Matvejevića, Tonka Maroevića, Rade Šerbedžije i Budimira Lončara, s kojim je bila nerazdvojna sve do smrti. Svog drugog supruga Hansa Wuttkea i upoznala je preko Lončara, koji je tada bio veleposlanik u Washingtonu. S njim je obišla cijeli svijet, a nakon njegove smrti utjehu je pronalazila u umjetnosti.
Ubrzo nakon njena pogreba u Jutarnjem listu objavljen je članak u kojem Zaklada ‘’Dr. Hans Wuttke’’ optužuje Wuttkeovu djecu za prisvajanje dijela opusa Jagode Buić. Naime, Wuttkeovi potomci koji su tužili Zakladu, tvrde da je njihov otac Hans Wuttke imenovao suprugu Jagodu Buić svojom nasljednicom, a svoje potomke “naknadnim nasljednicima”, što znači da nakon njezine smrti upravo oni nasljeđuju njegovo bogatstvo u nekretninama, na koje je ona imala pravo doživotnog uživanja. A to su stanovi u Parizu, Bonnieuxu u Provansi i u Veneciji.
Umjetnica je bila Wuttkeova nasljednica “u imovini koju je on stekao prije braka, dijelom i kasnije, a koju je Jagoda Buić Wuttke, po njegovoj želji, uživala do smrti”. S druge strane, kompletna umjetnička ostavština Jagode Buić po njenoj želji, izraženoj u pismu namjere, s njenim potpisom i popisom predsjednika Zaklade Nikolausa Hensela, trebala bi pripasti Splitu i biti smještena u muzej na njenom zemljištu, dok je Kolorina, dubrovačko ljetno utočište Jagode Buić, u kojoj je bio i njen atelje, u međuvremenu potpuno devastiran, trebala postati rezidencija za mlade umjetnike koji bi tamo stvarali.
Njena želja bila je da u upravnom odboru Zaklade pored jednog odvjetnika budu umjetnici, intelektualci, povjesničari umjetnosti i stručnjaci iz Hrvatske i regije kojima je vjerovala. Spominjali su se Rade Šerbedžija, Miroslav Gašparović, dugogodišnji ravnatelj MUO-a u Zagrebu, Irina Subotić, povjesničarka umjetnosti iz Novog Sada i pokojni diplomat Lončar, s kojim je prijateljevala cijeli život.
„Jagoda je bila prilično, rekao bih, ležerna prema pitanju svoje umjetničke ostavštine i o tome nije previše željela govoriti, iako je uskom krugu njenih prijatelja i stručnjaka koji su dobro poznavali njeno djelo bilo itekako stalo da se to sačuva i ostane u Hrvatskoj. Zbog toga smo se znali povremeno i svađati jer smo smatrali da za života mora registrirati svoju zbirku i odlučiti što će točno u njoj biti. No kako je počela shvaćati da ni ona nije vječna, pred kraj života ti su se razgovori konkretizirali, a razgovaralo se i o njenoj umjetničkoj monografiji, čiji su autori trebali biti Irina Subotić i Miroslav Gašparović, kao i o biografiji. Tada su se prvi put pojavio jedan od odvjetnika Daniel Schultze. Njega je Jagoda spojila s Miroslavom Gašparovićem koji je, prema njenoj želji, kao povjesničar umjetnosti te autor i kustos velikog broja njezinih izložbi, trebao biti uključen u proces i trebao biti predstavnik Zaklade u Hrvatskoj“, prisjeća se jedan od njenih dugogodišnjih prijatelja. Međutim, ništa se od toga nije dogodilo. Umjesto navedenih prijatelja, umjetnika i povjesničara umjetnosti, u upravnom odboru Zaklade koja je osnovana u Švicarskoj su spomenuti odvjetnici iz Njemačke Nikolaus Hensel i Daniel Schuetze i njegova supruga. Oni sudskim putem dokazuju da je Jagoda Buić sav svoj imetak oporučno ostavila Zakladi, čime isključuju Wuttkeove nasljednike.
„Oni tvrde da je to sve njihovo, odnosno vlasništvo Zaklade, a Zaklada su njih dvojica i supruga jednog od njih. Što oni namjeravaju s tom ostavštinom, nitko ne zna. Oni se šepire i na Kolorini i u Veneciji koju koriste za privatne boravke i renoviraju novcem Zaklade, a to je novac Hansa Wuttkea“, kaže autorica biografije Svjetlana Hribar.
U intervjuu sarajevskom Oslobođenju 8. studenoga 2025. potpredsjednik Zaklade Daniel Schuetze je izjavio:
„Dan 9. listopada 2025. zasigurno je najznačajniji dan za Zakladu u novije vrijeme jer se taj dan smatra danom njezina konačnog oslobođenja. Od Jagodine smrti 17. listopada 2022. godine, Zaklada brani njezino životno djelo od najmasovnijih napada neprijatelja sa svih strana. Najpoznatiji masovni napad na Jagodino životno djelo napad je njezinih pastoraka. Od prvog dana nakon Jagodine smrti njezini su pastorci, tj. djeca iz prvog braka dr. Hansa Wuttkea, navodno podnijeli zahtjeve protiv Zaklade u osmeroznamenkastom iznosu u eurima. Ti su zahtjevi bili neosnovani, ali oni su ih unatoč tome podnijeli iz zle namjere, a cijeli je slučaj završio na Zemaljskom sudu u Aschaffenburgu u Njemačkoj. Kada su shvatili da nemaju šanse u tom pravnom sporu, zaprijetili su Zakladi, odnosno njezinom predsjedniku Nikolausu Henselu i meni kao potpredsjedniku da će nas javno ocrniti ako im ne isplatimo osmeroznamenkasti iznos u eurima od Zaklade. Nismo se dali smesti niti tom prijetnjom niti klevetničkim novinskim člancima koji su uslijedili nakon toga. Sada je presudom od 9. listopada 2025. Zemaljski sud u Aschaffenburgu za svakoga pri zdravoj pameti, a nadamo se i za pastorke, jasno utvrdio da oni nemaju nikakva prava na Jagodinu ostavštinu, a samim time i nikakva prava prema Zakladi. Sada, kada je oslobođena od tih apsurdnih potraživanja, Zaklada konačno može nastaviti s radom za koji je osnovana i za koji ju je Jagoda odredila kao svog jedinog nasljednika.“
Na upit Nacionala od 12. veljače Gradu Splitu o tome što poduzimaju da preuzmu vlasništvo nad baštinom Jagode Buić i što će biti s muzejom, nikakav odgovor nisu poslali
Koncept Zaklade, onako kako ju je zamislila Jagoda Buić, uključivao je centralni objekt u Splitu te rezidencijalnu lokaciju za boravak i rad umjetnika u Dubrovniku, gdje je provodila ljeta i stvarala. Kolorina u Dubrovniku, na stijenama, jedno je od najljepših mjesta na svijetu, po mišljenju njenih prijatelja.
Nina Obuljen Koržinek i Tomislav Šuta, gradonačelnik Splita, kojem je Jagoda Buić ostavila djela, FOTO: Ivana Ivanovic/PIXSELL
Tada se ozbiljno razgovaralo i o gradnji muzeja, odnosno multikulturnog centra Jagode Buić na njenoj zemlji u Splitu. Na tom tragu Jagoda Buić poslala je i pismo namjere Gradu Splitu, no pojavio se problem jer to zemljište prema splitskom GUP-u nije bilo građevno. Zato su i su počeli pregovori o zamjeni zemljišta s Gradom za neku drugu lokaciju. O tome Svjetlana Hribar svjedoči:
„Jagodi je bilo jako stalo do tog Muzeja u Splitu, doduše možda prekasno. Čekala je godinama, a onda kada je shvatila da se kraj bliži, konačno je i poduzela neke korake. Znam da je imala zemljište koje je mijenjala s Gradom Splitom za ono koje je postalo građevinsko i nadala se da će se tu raditi muzej koji je trebala izgraditi Zaklada, jer novca je bilo i još uvijek ga ima. Nasljednici su se dijela novca odrekli, a nečeg se ne žele odreći, no svakako podržavaju ideju da se muzej izgradi i oni to ni na koji način ne opstruiraju.„
Muzej u Splitu trebao je biti, odnosno studijsko-upravni dio Zaklade, s jedne strane očuvanje memorije na Jagodu Buić i njena djela, a s druge stvaranje uvjeta za rad i prezentaciju mladih umjetnika Hrvatske i cijele regije, od zemalja bivše Jugoslavije, do Albanije, Bugarske i Grčke. Muzej u Splitu trebao je imati i reprezentativni izložbeni prostor od 1200 kvadrata, u kojem bi trećinu zauzimao stalni postav njenih djela, dok bi ostalo bio izložbeni prostor za mlade autore. Njena želja bila je da taj muzej bude prepoznatljiva i originalna građevina koja bi upisala Split na svjetsku kartu moderne arhitekture. I zato je razmišljala o tome da ga projektira neki od uglednih svjetskih ili hrvatskih arhitekata, pa su se spominjala imena poput Zahe Hadid ili Franka Gehryja. No na koncu se odlučila za hrvatskog arhitekta Nikolu Bašića koji se proslavio projektima Pozdrav suncu i Morske orgulje u Zadru i spomen obilježjem poginulim vatrogascima na Kornatima. Pismo namjere o donaciji svojih umjetničkih djela Splitu Jagoda Buić poslala je još dok je gradonačelnik bio Ivica Puljak. No pomaka na tom planu u njegovu mandatu nije bilo.
U prosincu 2025. na to je u svom pismu novog gradonačelnika Splita Tomislava Šutu u ime obitelji Wuttke podsjetio Moritz Wuttke, sin Hansa Wuttkea, tražeći sastanak s gradonačelnikom i predstavnicima Ministarstva kulture i medija, kako bi se dogovorio način prijenosa umjetničkih djela Jagode Buić u Split. Međutim, još uvijek čeka odgovor. Na upit tjednika Nacional poslan 12. veljače 2026. Poglavarstvu Grada Splita o tome što Grad poduzima da preuzme vlasništvo nad umjetničkom baštinom Jagode Buić i što će biti s muzejom, nismo dobili nikakav odgovor.
Na pitanje gdje se nalazi njena umjetnička ostavština, osim po muzejima koji su je otkupili, jedan od Nacionalovih sugovornika odgovara kako je ona dugo bila pohranjena u krajnje neadekvatnim uvjetima u skladištu u blizini Zagreba. No odvjetnici koji vode Zakladu iz nekog su je razloga odlučili premjestiti na još goru lokaciju u blizini Đakova, gdje ne postoje adekvatni uvjeti za čuvanje tekstila, tapiserija i papira. „Moram priznati da sam time bio izuzetno zbunjen jer Zaklada raspolaže velikim kapitalom i nije mi jasno zašto je odabrano Đakovo, tko o tome brine, postoje li neki konzervatori ili restauratori? Inače, njene tapiserije koje su otkupljene još za njena života nalaze se u Muzeju za umjetnost i obrt i Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Arheološkom muzeju u Splitu, Cankarjevu domu u Ljubljani, Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, gdje je 2023. održana velika izložba, a jedna njena tapiserija nalazi se i u zagrebačkoj Kockici gdje je sada Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Naravno, Jagodinih djela ima i u privatnim zbirkama i na tržištu. No gro onoga što je bilo u njenom vlasništvu i ostalo deponirano nakon njezinih velikih izložbi, a posljednja je bila u Rimu, nalazilo se u skladištu blizu Velike Gorice. Što je sve bilo tamo, ja ne znam, vidio sam samo pakete po policama, a uvjetni su bili daleko od idealnog. Ali srećom, barem je bilo suho“, prisjeća se jedan od poznavatelja njene umjetničke baštine.
Svjetlana Hribar, autorica knjige ‘Život i po – Jagoda Buić – privatno i javno’, FOTO: Nacional
I Svjetlana Hribar kaže da su tapiserije uskladištene u Đakovu. „Predstavnici Zaklade tvrde da su sve tapiserije pohranjene, da su na sigurnom i da su u dobrom stanju. Međutim, te tapiserije su svjetska senzacija i njih treba izložiti. Naravno da ih nitko ne bi znao postaviti kao što bi bile postavljene da je Jagoda živa, ali neka budu profesionalno izložene, dobro osvijetljene i to bi već bilo nešto. No hoće li se to dogoditi ili će tapiserije u međuvremenu propasti, teško je reći. A posebno je osjetljiv njen papirnati opus koji treba redovito održavati.“
U posljednjoj fazi života Jagoda Buić puno je radila u papiru, vrlo osjetljivom materijalu koji lako propada. Time se najviše bavila u svojoj rezidenciji u Bonnieuxa u Provansi, kojom trenutačno upravlja Wuttkeov sin Moritz koji je više puta bezuspješno uputio poziv Gradu Splitu da dođe preuzeti taj dio njenog opusa.
Na pitanje što Zaklada radi s umjetničkim djelima Jagode Buić, jedan od sugovornika odgovara kako nitko od obitelji ni njenih najbližih prijatelja o tome ništa ne zna i s gorčinom dodaje:. „Ti su se njemački odvjetnici čak pojavili s intervjuima u nekim hrvatskim medijima, tvrdeći da su ‘spasili’ Jagodinu ostavštinu prvo od Srba, onda od ostatka svih Hrvata i valjda od svih nas koji smo joj bili prijatelji i poznavali njena djela, koja smo navodno željeli oteti. Među njima su valjda i pokojni Budo Lončar, Goranka Vrus Murtić ili Zdravko Zima. A svima nama je jedino u interesu da Jagodina umjetnička ostavština, po njenoj želji, postane vlasništvo Grada Splita i da tamo bude izgrađen muzej.“
‘Nažalost, prijepore oko nasljedstva može razriješiti samo sud. Ministarstvo kulture i medija će se po potrebi uključiti u razgovore o prezentaciji ostavštine’, kažu u Ministarstvu
Budući da se radi o ostavštini jedne od najvećih hrvatskih suvremenih umjetnica, logično se postavlja pitanje i što Ministarstvo kulture, kojem je u prosincu 2025. Moritz Wuttke također uputio pismo, namjerava poduzeti. Iz Ministarstva kulture tjednik Nacional dobio je odgovor:„Slijedom Vašeg upita, obavještavamo Vas da je tijekom posljednjih godina života, gospođa Jagoda Buić više puta s ministricom kulture i medija Ninom Obuljen Koržinek razgovarala o svojoj želji da se njena ostavština daruje gradu Splitu i primjereno izloži. Na žalost, prema našim saznanjima, postoje prijepori oko polaganja prava na nasljedstvo odnosno vlasništvo između nasljednika i predstavnika Fondacije. Riječ je o temi koju može razriješiti samo sud. Nakon okončanja postupka, Ministarstvo kulture i medija će se po potrebi i želji nasljednika, sigurno uključiti u razgovore o odgovarajućem zbrinjavanju odnosno prezentaciji ostavštine kao što to radimo u svim sličnim situacijama.’’
Komentirajući što bi Ministarstvo kulture i medija i Grad Split trebali poduzeti kako bi došli u posjed umjetničke ostavštine Jagode Buić koji im, prema njenoj jasno izraženoj želji, pripadaju, ali i nekretnina za koje je planirala da postanu rezidencije za mlade umjetnike, Svjetlana Hribar kaže: „Kolorina je nažalost već u vlasništvu Zaklade, oni su upisani u zemljišne knjige, a što će oni raditi s tim ne znam. Međutim, zemljište u Splitu je Jagodino i po meni bi Grad Split s Ministarstvom kulture i medija trebao potraživati ne samo zemljište, već i Jagodinu umjetničku ostavštinu. Naravno, ima jedan problem, a to je da oni to nemaju gdje staviti jer se radi o vrlo osjetljivoj građi. Tapiserije se moraju čuvati u posebnim uvjetima, ali oni imaju muzej u Splitu koji bi to mogao primiti. Međutim, ne znam koliko su i Grad i Ministarstvo za to doista zainteresirani. Jagoda ne bi bila prva umjetnica za čija se djela nitko ne brine. Mislim da je u ovoj konstelaciji snaga i vremena umjetnost na margini“, rekla je Svjetlana Hribar.
Na pitanje je li razlog pomanjkanju interesa činjenica da umjetnica ideološki nije bila „njihova“, odnosno nije podržavala HDZ, Svjetlana Hribar odgovara: „Teško je reći. U svakom slučaju, nije bila njihova, odnosno nije bila u sadašnjem trendu. Pritom je ona bila itekako zainteresirana za budućnost svoje zemlje, Hrvatska je bila njena domovina, ona je tu rođena, njeni preci su bili ugledni građani, gradonačelnici, a ona je cijelog života ostala fetiva Splićanka“, rekla je.
BITKA ZA NASLJEĐE ‘Ministarstvo kulture i Split trebali bi potraživati ostavštinu Jagode Buić’ 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-02-28 18:54:03 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo
