iustitia.bg
DANIEL MARTINOVIĆ, predsjednik Udruge Dugine obitelji, pojašnjava da je udruga istupila iz radne skupine jer većina njihovih prijedloga nije uvrštena u dokumente u obliku u kojem su predloženi i tvrde da su u brojnim slučajevima konkretne mjere zamijenjene općenitim formulacijama o edukacijama ili podizanju svijesti
Udruga Dugine obitelji s drugim udrugama civilnog društva sudjelovala je u radu Radne skupine za izradu Nacrta Akcijskog plana zaštite i promicanja ljudskih prava 2026. – 2027. i Nacrta Akcijskog plana suzbijanja diskriminacije 2026. – 2027. koju koordinira Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina hrvatske vlade. Međutim, na temelju analize nacrta akcijskih planova koji su nastajali tijekom rada zaključili su da većina njihovih prijedloga nije uvrštena u dokumente u obliku u kojem su predloženi i da su u brojnim slučajevima konkretne mjere zamijenjene općenitim formulacijama o edukacijama ili podizanju svijesti pa su istupili iz te radne skupine. S Duginim obiteljima istupila je i udruga Zagreb Pride, dok su ostale udruge civilnog društva koje su sudjelovale odlučile ostati u toj radnoj skupini iako se one ne bave LGBTIQ temama.
Dugine obitelji su organizacija koja okuplja LGBTIQ parove i pojedince koji imaju djecu, žele imati djecu ili se žele informirati o izazovima i aspektima planiranja obitelji. Inspirirane sličnim organizacijama diljem svijeta, Dugine obitelji su se okupile prvi put 2011. godine kao grupa za psihosocijalnu podršku pod vodstvom psihologinja Iskre Pejić i Matee Popov.
Kao jedan od razloga istupanja Dugine obitelji su navele da ih posebno zabrinjava činjenica da se Strategija Europske unije za LGBTIQ jednakost u nacrtima planova spominje gotovo isključivo u uvodnim dijelovima dokumenata, dok u operativnom dijelu planova nema mjera koje bi sustavno provodile njezine ciljeve. Pitali smo stoga predsjednika udruge Dugine obitelji Daniela Martinovića kako je moguće da je Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske odlučio ignorirati Strategiju Europske unije za LGBTIQ jednakost u nacrtima planova. „Ne bih rekao da je riječ o pukom ignoriranju u tehničkom smislu jer su prijedlozi formalno zaprimljeni i raspravljeni. Međutim, ono što vidimo kroz cijeli proces jest obrazac u kojem se konkretni i smisleni prijedlozi organizacija civilnog društva sustavno ublažavaju ili pretvaraju u općenite formulacije koje ne stvaraju nikakve stvarne obveze“, rekao je.
Martinovićev dojam nakon sudjelovanja u toj radnoj je taj da se takva tijela često osnivaju kako bi proces prema van izgledao uključivo i participativno, primjerice prema Europskoj uniji ili drugim međunarodnim akterima. „Na papiru to izgleda kao dobar primjer suradnje države i civilnog društva. No kada dođe do konkretnih mjera i stvarnih politika, tada se vidi da prevladavaju političke kalkulacije. U tom trenutku više nije pitanje što je potrebno učiniti kako bi se unaprijedila ljudska prava, nego kako ne otići ‘predaleko’ u očima vlastitog biračkog tijela, odnosno kako ne izazvati negativne reakcije desnog političkog spektra. Posljedica toga je da se konkretni prijedlozi razvodnjavaju do razine na kojoj više ne mijenjaju ništa“, rekao je Martinović. Također smatra da je to posebno problematično i istaknuo da „ljudska prava ne bi trebala biti pitanje političkog balansa između lijevog i desnog, nego temeljna obveza države. No u praksi vidimo da se često koriste upravo kao prostor političkog manevriranja, pogotovo kada nedostaje jasnih socioekonomskih politika. U tom kontekstu, teško se oteti dojmu da su organizacije civilnog društva u ovakvim procesima ponekad više dekor nego stvarni sudionici. Odluke o ključnim smjerovima politika donose se izvan radne skupine, a participativni proces služi kao formalna potvrda već donesenih odluka. Paradoks je u tome što Hrvatska prema van želi zadržati imidž umjerene, proeuropske države koja poštuje ljudska prava, slično nekim državama zapadne Europe. No u svakodnevnom životu vidimo posljedice politike koja često ide prema ublažavanju ili odgađanju konkretnih promjena, dijelom i zbog pokušaja balansiranja prema konzervativnijem dijelu političkog spektra.“
‘LJUDSKA PRAVA ne bi trebala biti pitanje političkog balansa između lijevog i desnog, nego temeljna obveza države. No vidimo da se koriste kao prostor političkog manevriranja’
U radu te radne skupine Dugine obitelji su između ostalog upozorile na te propuste i niz drugih propusta, poput činjenice da se LGBTIQ osobe u dokumentima najčešće pojavljuju tek kao jedna od skupina u širem popisu ranjivih skupina, bez posebnih aktivnosti koje bi adresirale specifične izazove s kojima se suočavaju. Stoga smo pitali Martinovića koje je bilo obrazloženje Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina da nisu htjeli prihvatiti njihove izmjene nacrta. „Obrazloženja koja smo dobivali od Ureda u pravilu su išla u nekoliko smjerova. Najčešće se navodilo da su određene mjere koje smo predlagali već obuhvaćene postojećim aktivnostima, da se već provode kroz druge politike ili da ih nije potrebno dodatno specificirati jer su uključene u šire mjere vezane uz ljudska prava i suzbijanje diskriminacije. Drugim riječima, umjesto da se uvedu ciljane i jasno definirane mjere za LGBTIQ osobe, prijedlozi su se integrirali u opće formulacije koje obuhvaćaju sve ‘ranjive skupine’. Na taj način se formalno može reći da su LGBTIQ osobe uključene, ali bez stvarnih mehanizama koji bi adresirali njihove specifične probleme. S tim pristupom imamo nekoliko problema. Prvo, ako se tvrdi da se određene mjere već provode, postavlja se pitanje zašto onda podaci i dalje pokazuju visoke razine diskriminacije, nasilja i nepovjerenja u institucije među LGBTIQ osobama. Drugo, ako se mjere ne specificiraju, onda ih nije moguće ni pratiti, ni evaluirati, niti utvrditi tko je za njih odgovoran. I konačno, tu dolazimo do jedne šire kontradikcije. S jedne strane, dokumenti se pozivaju na Strategiju Europske unije za LGBTIQ jednakost i niz međunarodnih izvora koji jasno navode da su LGBTIQ osobe među skupinama najizloženijima diskriminaciji i nasilju. S druge strane, kada se predlože konkretne mjere koje bi upravo na to odgovorile, dobivamo objašnjenje da za to nema potrebe jer su već obuhvaćene općim aktivnostima“, rekao je.
Martinović je istaknuo da takav pristup u praksi znači da se problem prepoznaje na deklarativnoj razini, ali se izbjegava njegovo konkretno rješavanje kroz javne politike te su zaključili da je upravo to razlog da ovakav nacrt ne predstavlja stvarni iskorak, nego održavanje postojećeg stanja. Njihovi prijedlozi odnosili su se na vrlo konkretne poteze. Između ostalog, na sustavno prikupljanje podataka o položaju LGBTIQ osoba, edukaciju javnih i državnih službenika o diskriminaciji prema LGBTIQ osobama, jačanje sustava besplatne pravne pomoći, edukaciju poslodavaca o zabrani diskriminacije, uklanjanje diskriminatornih praksi u zdravstvenom sustavu te osnivanje međuresornog tijela koje bi pratilo provedbu Strategije Europske unije za LGBTIQ jednakost. Pitali smo Martinovića kako je moguće da je ta radna skupina zanemarila praćenje provedbe Strategije Europske unije za LGBTIQ jednakost. „Naši prijedlozi nisu bili apstraktni niti teorijski, nego su direktno proizlazili iz onoga što svakodnevno vidimo u radu s korisnicima kroz naše pravno i psihološko savjetovalište i konzultacijama s drugim organizacijama koje rade s LGBTIQ osobama koje nisu bile uključene u rad te radne skupine. Drugim riječima, radilo se o vrlo osnovnim i nužnim mjerama koje bi svaka država koja ozbiljno pristupa ljudskim pravima trebala provoditi. U tom smislu, prijedlog da se uspostavi mehanizam za praćenje provedbe Strategije Europske unije za LGBTIQ jednakost nije bio nikakav ‘dodatni zahtjev’, nego logičan korak ako se već u dokumentima na tu strategiju poziva. Ako se pozivate na europske standarde, onda je minimalno očekivanje da postoji i sustav koji prati njihovu provedbu“, rekao je i komentirao pitanje kako je moguće da se to zanemari. „Iskreno, kada pogledamo kako je tekao cijeli proces i kako su se drugi prijedlozi tretirali, to nas ne iznenađuje. Postoji jasan obrazac u kojem se sve što je konkretno, mjerljivo i jasno vezano uz LGBTIQ teme pokušava ublažiti, poopćiti ili uklopiti u šire kategorije kako bi se izgubio fokus. To se vidi i u ovom slučaju. Umjesto da se uvede jasan mehanizam praćenja provedbe EU strategije, dobili smo općenite formulacije o koordinaciji i ljudskim pravima. Time se formalno može reći da se nešto radi, ali bez stvarne odgovornosti i bez mogućnosti da se prati napredak. U konačnici, ostaje dojam da se dokumenti žele napisati tako da dobro izgledaju prema van, uključujući i pozivanje na europske strategije, ali da se izbjegava uvođenje konkretnih mjera koje bi imale stvarni utjecaj u praksi. To je posebno problematično jer podaci i iskustva iz rada na terenu jasno pokazuju da su LGBTIQ osobe i dalje među skupinama koje su najizloženije diskriminaciji i nasilju u hrvatskom društvu“, rekao je.

‘Tražimo isto što i drugi: jednaka, neotuđiva ljudska prava i sigurnost u društvu’
Ne postoje izravne sankcije ako se strategija ne implementira u ovom obliku, jer se radi o političkom dokumentu, a ne obvezujućem zakonodavstvu i nema naputaka ili opomena Europske unije, ali Martinović je naglasio da Europska komisija prati provedbu kroz izvješća, preporuke i financijske instrumente i rekao da dugoročno nedostatak napretka može utjecati na poziciju države u EU politikama i dostupnost određenih sredstava i projekata. Jedan od vrlo konkretnih primjera koje su Dugine obitelji predložile bilo je i uvođenje specifičnih edukacija za suce, državne odvjetnike i policiju o prepoznavanju, kvalifikaciji i procesuiranju zločina iz mržnje i govora mržnje prema LGBTIQ osobama, ali ni to nije naišlo na plodno tlo iako takav pristup zanemaruje činjenicu da zločini iz mržnje zahtijevaju specifična znanja i pristup koji nadilazi opće razumijevanje diskriminacije. Pitali smo ga jesu li zločini iz mržnje u Hrvatskoj u usponu ili u padu. „Vrlo je teško dati jednoznačan odgovor na to pitanje jer imamo dva paralelna problema, a to su neprijavljivanje i neprepoznavanje zločina iz mržnje. Velik broj incidenata nikada ne dođe do policije, a i kada dođe, često se ne kvalificira kao zločin iz mržnje. Zbog toga službene statistike ne odražavaju stvarno stanje. Međutim, naš dojam iz rada na terenu, ali i širi europski trendovi, upućuju na to da su zločini iz mržnje i govor mržnje prema LGBTIQ osobama u porastu. To nije izoliran fenomen u Hrvatskoj, vidimo ga diljem Europe i svijeta, LGBTIQ osobe često su meta u političkim i ideološkim narativima i često su svojevrsni ‘krivci’ za šire društvene probleme“, rekao je.
Također je naglasio i da su LGBTIQ osobe danas vidljivije nego prije, napominjući da to ne znači da ih prije nije bilo. „Postojali smo oduvijek, samo smo desetljećima živjeli u strahu, nevidljivosti i pod pritiskom društvene stigme. Od prvih povorki ponosa krajem 60-ih godina pa do danas, riječ je o dugom procesu izlaska iz te nevidljivosti i borbe za jednaka prava. Ta veća vidljivost često izaziva i snažniji otpor. Zato danas imamo paradoks: s jedne strane veća prava i veća prisutnost u javnom prostoru, a s druge strane i snažnije reakcije dijela društva koji to doživljava kao prijetnju. Upravo zato je važno naglasiti da zločini iz mržnje nisu samo individualni incidenti, nego društveni fenomen koji zahtijeva sustavan odgovor. Bez specifične edukacije policije, pravosuđa i drugih institucija ti se slučajevi neće prepoznati, neće se adekvatno procesuirati i neće se poslati jasna poruka da je takvo ponašanje neprihvatljivo. Na kraju, važno je reći i nešto vrlo jednostavno: LGBTIQ osobe nisu nikakva ‘posebna skupina’ koja traži dodatna prava. Mi smo ljudi i tražimo isto što i svi drugi: jednaka, neotuđiva ljudska prava i sigurnost u društvu u kojem živimo“, rekao je.
Iako je suradnja s Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina korektna i profesionalna, postoji otvoren kanal komunikacije, sastanci se održavaju i komentari se zaprimaju i formalno razmatraju, rekao je što će biti sa spomenutim nacrtima nakon što su Dugine obitelji i Zagreb Pride istupili iz te radne skupine. „Planovi će se nastaviti dalje kroz proceduru i vrlo je izgledno da će u konačnici biti usvojeni, neovisno o izlasku organizacija civilnog društva iz radne skupine. Proces donošenja nije uvjetovan sudjelovanjem ili podrškom organizacija civilnog društva, što je i dio problema na koji upozoravamo. Istupanje organizacija ne zaustavlja proces, ali šalje jasnu poruku o kvaliteti dokumenata i načinu na koji su izrađeni. Ono ukazuje na to da participativni proces nije rezultirao uključivanjem prijedloga onih aktera koji su u njega bili uključeni upravo zbog svoje ekspertize i rada na terenu. U praksi to znači da će Hrvatska vjerojatno dobiti akcijske planove koji formalno pokrivaju područje ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije, ali bez stvarnog iskoraka u odnosu na postojeće stanje. Takvi dokumenti mogu zadovoljiti administrativne i međunarodne obveze, ali pitanje je koliko će imati konkretan učinak na živote ljudi koji se suočavaju s diskriminacijom. Zato smatramo da je važno da se o ovom procesu govori javno. Ako se participacija organizacija civilnog društva svede na formalnost, a njihovi prijedlozi se sustavno ublažavaju ili izostavljaju, tada se gubi smisao uključivanja i povjerenje u ovakve procese. Drugim riječima, planovi će biti doneseni, ali ostaje otvoreno pitanje njihove stvarne vrijednosti i učinka“, rekao je.
‘BEZ EDUKACIJE policije, pravosuđa i drugih institucija zločin iz mržnje neće se prepoznati niti procesuirati i neće se poslati jasna poruka da je takvo ponašanje neprihvatljivo’
Pitali smo ga kako bi ocijenio zaštitu ljudskih prava LGBTIQ osoba u Hrvatskoj u odnosu na takvu praksu u ostalim europskim državama. „Hrvatska je u sredini europskog prostora. Nismo među državama u kojima LGBTIQ osobe nemaju gotovo nikakvu zaštitu, ali nismo ni među državama koje sustavno i dosljedno razvijaju javne politike za stvarnu jednakost. Svake godine mreža ILGA-Europe radi analizu, tzv. Rainbow Mapu, gdje je Hrvatska 2025. ostvarila 49 posto zaštite prava LGBTIQ osoba i u sredini je europske ljestvice, daleko iza država poput Malte, Belgije ili Španjolske, ali ipak ispred niza zemalja u regiji i istočnoj Europi. Mi u Hrvatskoj imamo relativno pristojan dio zakonodavnog okvira i dosta toga ‘na papiru’. Imamo Zakon o životnom partnerstvu, antidiskriminacijske odredbe i sudsku praksu koja je u više navrata išla u smjeru zaštite ljudskih prava. To je važno i to treba priznati. Problem je što se u praksi i dalje stalno sudaramo s institucionalnim otporima, administrativnim preprekama i nedostatkom političke volje da se postojeća prava dosljedno provode. Zato često dolazimo u apsurdnu situaciju da prava koja bi država trebala osigurati moramo tražiti kroz sudske postupke protiv same države. I ‘Rainbow Mapa’ za Hrvatsku među preporukama ističe provedbu sudskih odluka o pristupu posvajanju za istospolne parove, reformu pravnog priznanja roda i politike protiv govora mržnje koje izrijekom spominju seksualnu orijentaciju, rodni identitet, rodni izraz i spolna obilježja. Kad gledamo iskustva ljudi, slika je još jasnija. Istraživanje za Hrvatsku Agencije EU-a za temeljna ljudska prava (FRA) pokazuje da je samo 28 posto ispitanih LGBTIQ osoba otvoreno o svom identitetu, dok je prosjek EU-a 51posto. Istodobno je 51 posto ispitanih u Hrvatskoj izjavilo da je u posljednjih pet godina doživjelo uznemiravanje, a 14 posto fizički ili seksualni napad u tom razdoblju. To govori da pravna zaštita nije dovoljna ako ljudi i dalje žive s visokim stupnjem opreza, skrivanja i straha. S druge strane, zabrinjava nas jačanje antirodnih pokreta, govora mržnje na internetu i sve otvorenijeg političkog targetiranja posebno trans osoba. To više nije samo pitanje ‘ružnog’ javnog diskursa. Vidimo kako se internetsko huškanje prelijeva u stvarni život, u osjećaj nesigurnosti, u javne kampanje dezinformiranja i u pokušaje da se trans osobe pretvore u dežurne krivce za šire društvene probleme. European Commission against Racism and Intolerance (ECRI) je upozorio da su LGBTIQ osobe među skupinama koje su u Hrvatskoj najčešće meta negativnih narativa i govora mržnje, uključujući politički govor, javni prostor i internet. Istovremeno, nije cijela slika crna. Postoje i pozitivni trendovi koje ne treba podcijeniti. U Hrvatskoj je javna rasprava o LGBTIQ temama danas vidljivija nego prije deset ili petnaest godina, medijski prikazi su u prosjeku ozbiljniji i cjelovitiji, a istraživanja javnog mnijenja na europskoj razini pokazuju postupan rast podrške nekim pravima, uključujući istospolne brakove. Primjerice, Eurobarometar iz 2023. pokazao je da 42 posto građana Hrvatske podržava da istospolni brak bude dopušten u cijeloj Europi, što je i dalje prenisko, ali više nego ranije. To govori da društvo nije statično i da prostor za napredak postoji. Zato je Hrvatska zemlja velikog raskoraka. Imamo pravne pomake, sudsku zaštitu i dio javnosti koji je sve otvoreniji. Ali istodobno imamo manjkavu provedbu, rast radikaliziranog antirodnog diskursa i državu koja često djeluje oprezno, sporo i kalkulantski. To znači da potencijal za napredak postoji, možda i veći nego što se ponekad čini, ali napredak neće doći sam od sebe. On i dalje u velikoj mjeri ovisi o pritisku civilnog društva, sudskoj zaštiti i spremnosti institucija da konačno počnu provoditi ono što već formalno priznaju“, rekao je.
ZAMIJENJENE KONKRETNE MJERE Dugine obitelji istupile iz Vladine radne skupine za suzbijanje diskriminacije 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-04-04 17:33:58 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo



