iustitia.bg
Zrinko Ogresta, višestruko nagrađivani filmski redatelj, prvi put režira u kazalištu. Njegov kazališni režijski debi premijerno će se izvesti 23. travnja u zagrebačkom Dramskom kazalištu Gavella. Na daske će postaviti jedan od najvažnijih romana hrvatske književnosti – ‘Mirisi, zlato i tamjan’ Slobodana Novaka
Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da višestruko nagrađivani filmski redatelj Zrinko Ogresta prvi put režira u kazalištu, a njegova prva kazališna režija premijerno će se izvesti 23. travnja u zagrebačkom Dramskom kazalištu Gavella. Ogresta će na kazališne daske postaviti jedan od najvažnijih romana hrvatske književnosti – ”Mirisi, zlato i tamjan” Slobodana Novaka koji se nije izvodio više od 30 godina. Osim što je redatelj, 67-godišnji Ogresta ujedno je i suradnik u dramatizaciji Tomislavu Zajecu te redatelj video isječaka. U predstavi igraju Filip Križan, Anja Šovagović Despot, Nela Kocsis, Ivana Roščić, Boris Svrtan, Lana Meniga, Ivan Grčić, Ivica Pucar i Siniša Ružić, a dječak u videu je Relja Banović Kurtela.
”Mirisi, zlato i tamjan” Slobodana Novaka objavljen je 1968., radi se o alegorijskoj slici jednog političkog sistema, no obrađuje i druge važne teme poput usamljenosti, prolaznosti, igara moći, odnosa urbanog i ruralnog, ali i propitivanja života. U novom čitanju redatelja Zrinka Ogreste i autora dramatizacije Tomislava Zajeca, u vremenu u kojem suvremeni modeli komunikacije predstavljaju novu normu društvene stvarnosti, čini se da je i jedna od temeljnih Novakovih teza o otoku kao mjestu potpune izolacije, u kontekstu novih paradigmi samoće i traganja za smislom, itekako živa i možda još aktualnija. Temeljna ideja ove predstave stoga je traganje za smislom i borba protiv svake vrste odustajanja u vremenu i prostoru obilježenom fenomenom nove samoće.
Zrinko Ogresta filmski je redatelj i scenarist rođen u Virovitici 1958., a diplomirao je 1982. filmsku i TV režiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju, danas Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je bio nastavnik filmske režije od 1990. do umirovljenja 2024. u zvanju redovitog profesora. Nakon nekoliko kratkometražnih filmova, 1991. režirao je dugometražni igrani prvijenac, političku dramu ”Krhotine – kronika jednog nestajanja”. Ogresta se u svom filmskom radu bavi aktualnom političkom, društvenom i psihološkom problematikom, odnosno emocionalnim i intimnim traumama kao posljedicama Domovinskoga rata i (post)tranzicijskoga društva; ističu se igrani filmovi ”Crvena prašina” 1999. koji je dobio Zlatne arene za režiju i scenarij na pulskom filmskom festivalu, prikazan u programu Cinema del Presente na Međunarodnoj filmskoj smotri u Veneciji, ”Tu” iz 2003., dobitnik Velike zlatne arene u Puli, nagrađen 2004. posebnom nagradom žirija na Međunarodnom filmskom festivalu Karlovy Vary, ”S one strane” iz 2016., dobitnik Velike zlatne arene i Zlatne arene za režiju i scenarij, uvršten u program Panorama na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu, te Ogrestin posljednji igrani film ”Plavi cvijet” iz 2021., dobitnik Velike zlatne arene i Zlatne arene za režiju. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2024. godine.
NACIONAL: U Gavelli pripremate predstavu ”Mirisi, zlato i tamjan”, što će biti vaša prva režija u kazalištu. Nevjerojatno to zvuči, kako se osjeća višestruko nagrađivani umjetnik koji debitira sa svojih 67 godina
Baš kako ste i potvrdili svojim pitanjem – debitantski. To znači uzbuđeno i s izvjesnim strahom u isti mah, ali maksimalno pripremljen i s osobitim poštovanjem prema Novakovu romanu, prema za mene novom umjetničkom području u kojemu stvaram baš kao i prema svim suradnicima, osobito glumicama i glumcima.
NACIONAL: Kakva su vam iskustva s ovim Novakovim tekstom, zašto ste odlučili da to bude baš taj roman i kako je došlo do suradnje s Gavellom?
Zanimljivo, izbor nije bio inicijalno moj premda, da me je itko pitao bih li želio u kazalištu postaviti dramatizaciju nekog hrvatskog romana, ”Mirisi” bi nedvojbeno bili među tri prva. Prije dvije godine obilježavala se stota godišnjica rođenja Slobodana Novaka i tog je listopada u Teatru &TD održan dvodnevni skup s programom posvećenim djelu našega klasika. Tad su me nazvali Novakovi sinovi Javor i Ranko i potaknuti godišnjicom izrazili želju da upravo ja režiram ”Mirise” koji su posljednji put u Zagrebu izvedeni prije više od 30 godina, 1994. u onoj slavnoj predstavi Božidara Violića koja se izvodila od 1974. Dakako da me je to dirnulo, a i laskalo mi je na izvjestan način jer ja nisam kazališni već filmski redatelj, k tomu redatelj koji nisam imao ni jedan ”izlet” u područje kazališne režije. Takvih je prilika, doduše, bilo, pamtim pozive kazališnih ravnateljica, recimo Mani Gotovac ili Dubravke Vrgoč, ali do tih suradnji nije došlo, uvijek se ispriječio neki film koji sam baš stvarao ili ga pripremao. Činjenica da su Novakovi sinovi željeli da se režije ”Mirisa” prihvatim baš ja koji nisam izvorno kazališni redatelj, iako spadam u posljednju generaciju studenata koja je studirala obje režije – i kazališnu i filmsku, imponirala mi je jer je to pretpostavljalo da poznaju moj filmski rad, moje filmove, i da o njima imaju dovoljno dobro mišljenje da upravo mene pozovu režirati remek-djelo svojega oca. Kazalište Gavella je bio moj izbor. Naime, učinilo mi se da upravo u ansamblu tog kazališta prepoznajem glumačku podjelu u baš svakoj ulozi na onakvoj razini kakvu Novakovo djelo pretpostavlja i zavrjeđuje.
NACIONAL: Kad ste shvatili da prvi put režirate u kazalištu, kad je krenuo čitav proces proba, kako ste se osjećali? Imate li tremu, veću odgovornost nego inače? Što vam je bilo najzabavnije tijekom procesa
Imam jedno prokletstvo – uvijek izgovaram ono što mislim. Pitate li one koji me dobro znaju, to će vam potvrditi. Tako i na ovo vaše pitanje ne mogu dati uvijen ili diplomatski odgovor već – zabavno mi nije ništa. Silno mi je stvaralački uzbudljivo, ali zabavno baš ništa. Naime, sudar s radom u kazalištu u prvih mjesec dana proba za mene je nerijetko bio upravo to – sudar. Često i bolan. Za razliku od filma u kome je redatelj alfa i omega svega te o njegovoj pripremljenosti, razini profesionalnosti i koncentracije uvelike ovisi i produkcija filma, uredan tijek njegova nastajanja pa i trošenje novca sukladno financijskom planu, u kazalištu sam doživio da takav pristup nije nužno nešto što je poželjno i pohvalno po sebi. Iz kontakata s glumcima i suradnicima doživio sam i to da poneki zapravo priželjkuju ili očekuju izvjesnu razinu kaosa, oni bi vjerojatno rekli kreativnoga kaosa iz kojega onda, metodom uplitanja svih u sve, na koncu nastaje predstava kao neka vrsta kreativnog kolektivnog čina. To nedvojbeno ima i svoju povijest i neku svoju logiku, a vjerojatno i izvjestan šarm u životu kazališta. Ja se, međutim, i kao autor i kao osoba takvom sustavu nikada ne bih mogao prilagoditi. Čovjek sam pripreme, studioznosti. Kolega Tomislav Zajec, koji je autor dramatizacije Novakova romana, uz moju prisutnost i suradnju na dramatizaciji je radio više od pola godine. Nakon gotovo svake ispisane scene bismo se nalazili, razgovarali i, naravno, približavali je i nekoj mojoj viziji, i estetskoj i svjetonazorskoj, ali koja istodobno mora biti apsolutno kompatibilna i njegovima. Dakle, već ta ishodišna faza rada ne trpi ikakvu proizvoljnost, ikakav kaos. Kad je tekst nakon desetak verzija napokon dobio oblik i strukturu kakvom smo obojica bili zadovoljni, prionuo sam vrlo preciznom i jasnom redateljskom oblikovanju predstave koju sam glumcima izložio mahom na prvoj čitaćoj probi. Da bih ih animirao upravo za takvu, jasnu i pripremljenu viziju, trebao sam uložiti doista velik trud. Nailazio sam i na otpore u ponekih. Ali apsolutno ne zbog toga što bi oni suštinski imali išta protiv takve vizije već iz nekog, vjerojatno uvriježenog dosadašnjeg iskustva, da se zapravo ”s vizijom” ne dolazi pred glumce, već da se vizija stvara ”u hodu”. Ne kažem da takvo što nije moguće te da i na takav način može nastati kvalitetno djelo, ali ja sigurno nisam redatelj koji bih se takvom pristupu ikada mogao prilagoditi. Kazalište nedvojbeno jest kolektivan čin, ali misao i vizija iz koje predstava nastaje, za mene nikako ne mogu biti kolektivni. Kad je ta pretpostavka napokon zaživjela, probe su prodisale, svi ti talenti procvali, a ja doživio ono bez čega ne mogu – slobodu i užitak u stvaranju. Nadam se samo da ću u takvom ozračju predstavu dovesti i do njezine premijere.
Foto: Saša Zinaja/NFOTO
NACIONAL: Na koji način ćete prikazati roman? Hoćete li u potpunosti slijediti original ili ste ga prilagodili? Što vam je u fokusu?
Dakako da je roman zahtijevao prilagodbu, u konačnici radi se o romanu koji dobiva svoj scenski oblik. Tomislav Zajec, koji je bio moj izbor kad sam razmišljao o najrelevantnijem stvaraocu odnosno dramatičaru čiji se duh najefikasnije može približiti Novakovu, učinio je, čini mi se, neobično lijepu, točnu, inteligentnu i toplu dramatizaciju. Usto protočnu i lišenu hermetičnosti. Posve je zadržao Novakov duh. Tekstu smo udahnuli elemente i alate da u svojoj inscenaciji ni u čemu ne iznevjeri Novaka. Rekao bih kako nam je to bio i jedan od temeljnih ciljeva. Ono što je u Novakovu romanu predivno, a što nastojimo pretočiti u predstavu, jest mogućnost da se u njoj prepoznaju, da se s njom sužive gledatelji različitih svjetonazora i osjetljivosti. To prije svega omogućuje osobito Novakovo poznavanje i prepoznavanje čovjeka i njegove duše.
NACIONAL: Jedna od ideja romana je da se snagom volje i nekom ekstremnom, radikalnom promjenom možemo i moramo odmaknuti od prošlosti u kojoj smo zapeli i početi živjeti u budućnosti. Hoće li i predstava koju režirate ići u tom smjeru? Tema je aktualna jer u Hrvatskoj smo u prošlosti zapeli već desetljećima.
Da, svakako ima i toga. U početku drame, središnji lik Mali upravo izgovara kako bi on, kad bi mogao, uzeo neku staru kartu ovoga otoka i onda je umnožio skroz obrnuto, u negativu: pa da otok bude slano jezero, primjerice. A more da bude kopno. Nećemo mi, kaže on, više tumačiti svijet, našu stvarnost, mi ćemo je mijenjati. ”Mirisi” se gotovo u pravilu definiraju kao egzistencijalistički roman, svojim tumačenjem i vi to potvrđujete. I predstavu će netko posve moći čitati i doživjeti u tom rakursu. Međutim, taj rakurs tek je djelomično i moj. Naime, ono najuzbudljivije za mene u Novakovu ”egzistencijalističkom” romanu jest njegova duboka kršćanska misao. ”Egzistencijalist” Novak, odnosno njegov protagonist, možda i svojevrstan alter ego, središnji lik Mali, kroz osobna propadanja, sumnje i lomove zbog patnje kakvom je prožet njegov život i život njegove žene dolazi u finalu romana, a sad i drame, do spoznaje kako upravo ta patnja daje temeljni i puni smisao njegovu životu. Dolazi do spoznaje da je križ koji nosi, zapravo križ koji nosi njega. Da samo s tim križem, u vremenu, prostoru i okruženju kakvom živi, njegov život dobiva puni smisao.
NACIONAL: ”Mirisi, zlato i tamjan” ima jedan sjetan, intimistički ton, atmosferičan je roman i smirujući, unatoč turbulencija u psihologiji likova. Likovi su, iako nisam stručnjak, pomalo kao i oni koje volite portretirati u svojim filmovima. Je li vas to privuklo ovoj režiji?
Svakako i to. Impresioniran sam kako ste to primijetili. Nerijetko se osjetim u procesu stvaranja predstave kako tragam za kazališnim alatima, sredstvima kojima bih se približio svom filmskom rukopisu. Mislim kako je to prirodno, ne mogu protiv sebe.
NACIONAL: Kakva je dinamika vas kao redatelja s glumcima i glumicama u kazalištu, za razliku od dinamike na filmu? Koliko to zahtijeva drugačije vještine od vas?
Tu, čini mi se, nema i ne bi smjelo biti dramatične razlike. Glumcu u svojim filmovima pristupam temeljito, s jasnim uputama. Moje filmske probe, kada je riječ o glumcima, suštinski se ne razlikuju od kazališnih. Redovito ustrajavam u tome da glumac posve razumije lik koji tumači, njegove ili njezine postupke. Da lik koji tumači oblikuje iz tog razumijevanja. Ako ima razumijevanja pojavit će se i uživljavanje. Dogodi li se uživljavanje, dogodit će se i interpretacija kojoj vjerujemo. Zazvučat će otrcano, ali doista nastojim približiti glumca tomu da ”živi” lik koji tumači. Ako to uspije, a to nije nimalo lako, prepoznat će i glumačke alate kojima će to ostvariti.
NACIONAL: Kako piše u najavi, ideja predstave bit će u traganju za smislom i borbi protiv svake vrste odustajanja u vremenu i prostoru obilježenom fenomenom nove samoće. O samoći se puno razgovara posljednjih godina i desetljeća, kao nuspojavi društvenih mreža i novih tehnologija općenito. Ona ostavlja sve dublje posljedice na ljudsku psihu, zašto vam je to zanimljiva tema
Ako se baviš čovjekom, ozbiljno i temeljito, kako sam se ja nastojao baviti u svojim filmovima, onda je samoća sadržaj s kojim se stalno susrećeš, koji ne možeš zaobići. Samoća je vjerojatno jedan od onih osjećaja koji ne dožive baš svi. Samoća nije usamljenost. Pamtim jednu divnu Cankarovu misao – čovjek mora biti sam da bi upoznao druge. I kad se osvrnemo prema tolikim veličinama svjetske književnosti, a razinom svojih djela tu apsolutno pripada i Novak, sve su to i kraljevi samoće. Izgleda da samoća katkad uopće nije loše društvo.
‘Osjećam se uzbuđeno i s izvjesnim strahom u isti mah, ali maksimalno pripremljen. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO
NACIONAL: Je li vam važna poruka koju ćete poslati publici Gavelle?
Jest.
NACIONAL: Dakle, nećete je otkriti, možda je i bolje da je publika otkrije. Koji su vam planovi, je li ovo tek početak kad je u pitanju kazalište, ili izlet nakon kojega se vraćate studentima na ADU?
Jako bih volio da ne bude kratkotrajan izlet već ”početak jednog divnog prijateljstva”, kako bi rekao Rick Blaine u ”Casablanci”. Studentima se vraćam, i to s osobitim veseljem, ali ne onima na Akademiji dramske umjetnosti. Ja sam vam u tom smislu nešto poput Luke Modrića. Zbog svoje dobi u jednom je trenutku morao iz najvećega Reala prijeći u veliki Milan. Tako sam i ja, posljedicom novoga zakona po kojemu sveučilišni profesori s navršenih 65 godina života više ne mogu biti u stalnom radnom odnosu na državnim fakultetima već moraju u mirovinu, pozivom VERN-a, ponajboljeg hrvatskog privatnog sveučilišta s područja filma i televizije, prešao tamo. I doista uživam, kako u vrsnim i zainteresiranim studentima tako i u ozbiljnom i vrhunski organiziranom fakultetu.
NACIONAL: Koliko se može vidjeti, posljednji film ”Plavi cvijet” režirali ste prije pet godina. Radite li na nekom filmu, što pripremate?
Da, niz godina se već ozbiljno bavim sadržajem koji mi se čini važnim i vrijednim filma. Osobito danas. U nekim medijskim istupima o tome sam ponešto i govorio. Međutim, niz godina ti se moji sadržaji, moji scenariji, odbijaju. Glup sam sam sebi o tome više i govoriti. Očito sam postao nezanimljiv onima koji odlučuju. Njih zanimaju neki drugi sadržaji. Koji mene ne zanimaju.
NACIONAL: Vaši su filmovi dobili jako puno nagrada, i to velikih i važnih nagrada, kako se osjećate znajući da ste ostavili trag u hrvatskoj kinematografiji i kulturi?
Ambivalentno. Vjerojatno bi zrela kulturna sredina, ona koja prepoznaje takvog autora, nastojala da taj autor toj sredini podari još poneko filmsko djelo koje će je afirmirati, i u inozemstvu i u domovini. Dok on to još može.
ZRINKO OGRESTA Dirnulo me je to što su Novakovi sinovi željeli da upravo ja režiram ‘Mirise’ 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-04-12 10:41:34 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo
