SANDRINE KIBERLAIN ‘Sarah Bernhardt bila je prva feministica, ničeg se nije bojala, a ljudi su bili ludi za njom’ 2026

Sarah Bernhardt je potkraj 19. stoljeća smatrana najvećom dramskom umjetnicom svog vremena. Proslavila se nastupima u francuskim kazalištima, kasnije i nastupima diljem svijeta. Victor Hugo zvao ju je Zlatnim glasom, Mark Twain za nju je rekao: „Postoji pet vrsta glumica: loša, prolazna, dobra, odlična i Sarah Bernhardt“, dok ju je Jean Cocteau nazvao Nedodirljivim čudovištem. Privatno, bila je feministica, borac za ljudska prava, a njen nekonvencionalan život, pri čemu je bila često drska, stvarao joj je probleme.

Stoga nije čudno da su se Francuzi odlučili na snimanje biografskog filma „Božanstvena Sarah Bernhardt“ koji će se 30. travnja početi premijerno prikazivati na HBO kanalima te streaming platformi HBO Max. Radi se o filmu redatelja Guillaumea Niclouxa u kojem Sarah Bernhardt glumi 57-godišnja Sandrine Kiberlain. Ova ugledna glumica čak je devet puta bila nominirana za nagradu Cesar (francuski Oscar), a dva puta ju je i osvojila. S njom smo, ekskluzivno za Nacional, razgovarali o njenom viđenju života Sarah Bernhardt.

Ujedno, Hrvatska televizija će u četvrtak, 23. travnja, prikazati dokumentarni film „Sarah Bernhardt: Pionirka show businessa“, što je vrlo dobar uvod u gledanje igranog biografskog filma.

NACIONAL: Sarah Bernhardt bila je prva filmska zvijezda, bila je slavna osoba, davala je autograme. Kako ste se vi nosili s tim u svom životu, s time da vas ljudi zaustavljaju na ulici, da dijelite dio svog života s nepoznatim ljudima

To nije isto razdoblje. Ona je proživjela nešto što je u njezino vrijeme doživjelo vrlo malo ljudi. Bila je prva koja je iskusila takav odnos s publikom, njezin uspjeh bio je neupitan, dok su drugi glumci u njezino vrijeme polako padali u zaborav. Ljudi su bili ludi za njom. Sve je to izgradila sama, na onome što je davala na pozornici. Bez medija, bez društvenih mreža. Misterij je zašto ljudi odjednom počnu maštati o vama. To je nešto što se prvo njoj dogodilo i to u stoljeću u kojem se to nije događalo. U mom slučaju taj odnos s obožavateljima razvijao se vrlo sporo, prvo sam to vidjela kod drugih glumaca kada sam i sama bila fascinirana drugim glumcima. Tako sam saznala što znači uspjeh. Nikada nisam tražila autogram, niti sam ikoga progonila ili obožavala. Nisam bila obožavateljica nekih glumaca, ali su me glumci inspirirali. Nisam u tome pretjerivala. Kada sam se suočila s vlastitim uspjehom, primijetila sam da mi se ljudi obraćaju s puno poštovanja, ali se nitko nije onesvijestio kada sam prošla pored njih. Uvijek su vrlo ljubazni, ovisno o filmovima koje sam snimila. To su ljudi koji su sa mnom od početka, tako da nikada nisam imala problema s tim. Dapače, to me često jako veseli jer nikada nije napadno. Također, srećom, često zaboravim da sam glumica. Ljudi me na to podsjete kad mi priđu, ali imam potpuno normalan život u kojem jednako dajem sebe u svakodnevici koju živim s ljudima koje volim kao i u svom poslu, svojoj strasti.

Sandrine Kiberlain kao Sarah Bernhardt u filmu “Božanstvena Sarah Bernhardt” koji se od 30 travnja prikazuje na streaming platformi HBO Max; Foto: Press

NACIONAL: U ovom filmu glumite osobu koja nije samo slavna, nego je imala i reputaciju glumačkog genija. Kako ispuniti ono što ljudi očekuju da je to Sarah Bernhardt?

Nisam dopustila da me zastraši sve ono što se o njoj govorilo. A govorilo je da je bila najveća, jedina. Nevjerojatno. Da je bila drugačija. Da sam se na tome zaustavila, ne bih je mogla glumiti. Bila bih zastrašena. Pristupila sam joj kao energičnoj, slobodnoj, jedinstvenoj, autoritativnoj, ponekad zahtjevnoj ženi. Na kraju sam je igrala kao i mnoge druge likove koje sam tumačila. Nisam dopustila da me preplavi činjenica da je ona najveća, da morate igrati najbolju glumicu. Kako se to uopće glumi? Ne znam. Glumila sam ženu od koje sam puno naučila. Uz pomoć scenarija, biografija i izložbe o njoj koju sam vidjela. Ali prije svega uz ono što sam sama zamišljala o njoj, o njezinoj modernosti, njezinim uvjerenjima, njezinoj hrabrosti. To je više proces prepuštanja. Svako jutro snimala sam svoje scene kao da sam u kazalištu. Kao da idem igrati nešto vrlo snažno i pritom se jako zabavljati u tom vremenu, u tom višku emocija.

‘Sarah Bernhardt je bila Židovka i osobno je doživljavala nepravdu. Bila je fizički napadana i često kritizirana zbog svog podrijetla’

NACIONAL: Sarah Bernhardt bila je feministica i ispred svog vremena. U filmu vidimo da je pomicala mnoge granice koje su tada postojale, a neke postoje i danas. Kako biste opisali njezino nasljeđe u glumi i scenskoj umjetnosti?

Često imamo dojam, barem danas, da smo tek sada uspjeli govoriti o oslobođenju žena, o seksualnosti bez ograničenja, da možemo voljeti jedni druge kao žene, kao muškarci, pa i ženu i muškarca istovremeno. Ona je prije više od 100 godina već tako živjela, već je bila slobodna. Imam dojam da je kao dijete puno patila i da je kao odrasla osoba odlučila da nema što izgubiti, da sve može dobiti i da se više ničega ne boji. Bila je potpuno financijski neovisna žena, bila je majka, živjela je svoju strast i voljela upravljati svime. Radila je mnogo stvari odjednom. Bila je vrlo hrabra, primjerice u borbi protiv antisemitizma. Preuzimala je mnogo rizika, ali joj je bilo nemoguće podnositi nepravdu. Imam dojam da za nju nepravde nisu bile nešto s čime se može živjeti. Kao da joj je bilo potpuno nemoguće mirno stajati pred nepravdom. Dok sam je glumila, imala sam osjećaj da se ničega ne boji, ni na pozornici, ni s muškarcima, ni seksualno, ni intelektualno, kao da je sve moguće. Dopuštala si je sve, kao da je svoju mladost proživjela u vlastitom ritmu. Sve je bilo dopušteno. Čak se usuđivala vjerovati u bezuvjetnu ljubav. Jedino što je ostajalo kao rana u njezinu životu bili su neuspjesi u ljubavi. Upravo su je ljubavne priče vraćale osjećaju napuštenosti iz djetinjstva i toj teškoj sudbini koju je imala kao dijete. Jedini neuspjeh bio je taj da se nije mogla suočiti s prevarama koje je doživljavala u ljubavnom životu. Ali mislim da se usudila napraviti mnogo toga, da je imala hrabrosti za sve to, upravo zato što se nije ničega bojala.

NACIONAL: Potkraj 19. stoljeća stala je na stranu Alfreda Dreyfusa u čuvenoj aferi. Ona je vjerovala da je riječ o nepravdi i antisemitizmu jer je Dreyfus bio Židov. Je li to zato što je bila Židovka i sama se susretala s antisemitizmom ili je jednostavno reagirala na nepravdu koju je vidjela

Mislim da je to prije svega bilo pitanje pravde i nepravde, ali je bila vrlo pogođena i zato što je bila Židovka. No isto je govorila i o smrtnoj kazni, bila je protiv smrtne kazne. Prvi put je netko rekao „ne” smrtnoj kazni. U filmu govori o trenutku kada je prvi put vidjela čovjeka osuđenog na smrt i opisuje taj užas. Rekla je da ne želi ni slušati o tome. Naravno, bila je Židovka i osobno je doživljavala nepravdu. Nazivali su je Židovkom, bila je fizički napadana i često kritizirana zbog svog podrijetla. Ali mislim da je, iznad svega toga, bila duboko zaokupljena pitanjem što je ispravno, a što nije. I kada bi smatrala da nešto nije ispravno, mogla je čak i udariti svog sina, kojeg je bezuvjetno voljela. No postajalo joj je nemoguće podnijeti da se nekome oduzme život, čak i zločincu. Za nju je to bilo nezamislivo. Dakle, nadilazilo je osobni slučaj. Ali da, bila je napadana i zato što je bila Židovka.

Redatelj ‘Božanstvene Sarah Bernhardt’ Guillaume Nicloux i Sandrine Kiberlain; Foto: Marechal Aurore/ABACA/PIXSELL

NACIONAL: Film započinje scenom iz koje se vidi da Sarah Bernhardt glumi nekog tko umire. Je li bilo teško glumiti nekoga tko glumi nekoga tko umire?

Zapravo, to sam radila bez osobnog iskustva koje bi mi bilo referenca za smrt. Način na koji sam snimala te scene, kao i sve ostale, oslanjao se na moju maštu. Pokušala sam se potpuno prepustiti i zamisliti kako je to biti na kraju života. Ne umirem kao neka druga osoba. Vezana sam uz čin umiranja. Ne znamo je li u tom trenutku to ona ili Marguerite Gautier, lik iz „Dame s kamelijama“, ali u svakom slučaju to je Sarah Bernhardt koju glumim, tako da ne glumim ni vlastiti način umiranja.

NACIONAL: Poznato je da ste pet godina bili u braku s glumcem Vincentom Lindonom, ujedno ste glumili zajedno u nekoliko filmova. Bez obzira na razvod, nastavili ste glumiti zajedno te ste rekli kako je vaša povezanost i dalje vrlo jaka. Kako to funkcionira između vas dvoje?

Ni sama ne znam. To je misterij. Kao da smo djeca koja se igraju. To je nešto što se uči. I bolje je tako, bolje je da ostane misterij. U filmu smo likovi koje glumimo, a onda odlazimo kako bismo bili Sandrine i Vincent. No nemam osjećaj da lažem kada glumim. Kada glumim, ne lažem. Imam osjećaj da želim biti iskrena u filmskoj priči koju pričam ljudima. Ali to nije moja osobna istina. To je istina lika. To je vrlo suptilno.