ANTOLOGIJSKA UTAKMICA ‘Shilton i Lineker bili su sumnjičavi, ali snimili smo film elegantan kao Maradonin gol’ 2026

Dvojica argentinskih redatelja Juan Cabral i Santiago Franco, na temelju knjige Andrésa Burga objavljene prije 10 godina, režirali su dokumentarni film ‘Utakmica’ (‘El Partido’) u kojem seciraju događaje prije, tijekom i nakon povijesne utakmice između Argentine i Engleske 1986. na SP-u u Meksiku

Teško da postoji ljubitelj nogometa koji ne pamti utakmicu četvrtzavršnice Svjetskog prvenstva u nogometu koje se održalo 1986. godine u Meksiku. Radi se o utakmici Argentine i Engleske, u kojoj je Argentina pobijedila 2:1 zahvaljujući dvama antologijskim golovima Diega Maradone. Prvi, postignut rukom, i drugi, kada je sa svoje polovice krenuo, predriblao nekoliko nogometaše Engleske, a na kraju i golmana Petera Shiltona. Ta se utakmica odigrala 22. lipnja i uskoro će biti 40 godina od te utakmice.

Upravo tim povodom dvojica argentinskih redatelja Juan Cabral i Santiago Franco, temeljem knjige Andrésa Bruga objavljene prije 10 godina, režirali su dokumentarni film „Utakmica“ (El Partido) u kojem detaljno seciraju što se događalo prije, za vrijeme i nakon te utakmice. Film je prepun nepoznatih i manje poznatih detalja, a u dokumentarcu sudjeluje nekoliko nogometaša koji su odigrali tu utakmicu: Gary Lineker, John Barnes i Peter Shilton s engleske strane te Jorge Burruchaga, Jorge Valdano, Oscar Ruggeri, Ricardo Giusti i Julio Olarticoechea s argentinske strane. Nije čudno da je filmski festival u Cannesu odabrao taj film za premijerno prikazivanje, a ovacije nakon projekcije pokazale su da se radi o jednom od najboljih dokumentaraca ikada snimljenih na temu nogometa.

„Santiago Franco i ja dogovorili smo se kako moramo napraviti dokumentarac koji izgleda spektakularno. Moraju ga voljeti Argentinci, ipak će ih podsjetiti na Falklandski rat, ali morali smo biti neutralni zbog Engleza. No pitanje je bilo kako privući publiku koja ne zna ništa o toj utakmici, primjerice žena iz Sjedinjenih Država, iz Iowe. Kako napraviti film za nju koji će biti napet? Jer zove se ‘Utakmica’, po najpoznatijoj utakmici na svijetu“, kazao nam je na početku ekskluzivnog razgovora za Nacional Juan Cabral.

Sve je počelo kada je Cabral poklonio Francu knjigu „El Partido“ Andrésa Burga. „Kad smo se ponovno susreli, rekao sam mu da je to sjajna knjiga s mnogo detalja i informacija koje nisam znao. Hajdemo napraviti dokumentarac“, objasnio je Franco. Cabral je dodao „Rekao sam mu da dokumentarac mora biti elegantan kao drugi Maradonin gol. A to smo svi vidjeli. To je vrlo dramatičan trenutak u kojem slažemo slojeve i izbjegavamo odmah pokazati gol, ali dodajemo težinu tom golu koji ste već vidjeli“.

Kapetan Engleske Peter Shilton i kapetan Argentine Diego Armando Maradona rukuju se pred početak utakmice. Glavni sudac u sredini je Ali Bennaceur, njegovi pomoćnici su Bogdan Dočev i Berny Ulloa Morera; Foto: Colorsport/Andrew Cowie

Filma ne bi bilo da u njega nisu uključili nekoliko tadašnjih reprezentativaca Argentine i Engleske. Bilo je lako očekivati da će argentinski reprezentativci pristati na sudjelovanje u snimanju, ali pitanje je kako su uspjeli nagovoriti neke od engleskih reprezentativaca.

„Poštenjem“, odmah nam odgovara Cabral koji je 10 godina živio u Engleskoj i stekao brojne prijatelje. „Sjećam se razgovora s Peterom Shiltonom. Bio je u društvu supruge, bio je skeptičan i reagirao je u stilu ‘Je li to neka šala’. Rekli smo mu da će sve biti napravljeno s potpunim poštovanjem i da zaista želimo razumjeti drugu stranu. Ako ne razgovaramo jedni s drugima, ako ne razumijemo obje strane priče, ništa neće imati smisla. Mislim da je u jednom trenutku shvatio da je to iskreno. Htio je ispričati svoju priču. I pristao je“. Slično je bilo i s Linekerom.

Međutim, smatrali su kako s obje strane moraju imati „glavne uloge“, a za to su odabrani Gary Lineker s engleske strane i Jorge Valdano s argentinske strane. „Obojica su na neki način filozofi. I fantastični pripovjedači, nevjerojatno su spretni s riječima. Bila je to čudesna slučajnost da su dvojica igrača s takvim talentom igrala baš tu utakmicu. Gary Lineker je televizijska i podcast zvijezda, Valdano je napisao knjige o nogometu. Kad pogledate film, jasno je da su upravo oni morali biti u filmu. Trebali smo nekoga tko može nositi priču“, smatra Franco i dodaje da su njih dvojica pomogli da film bude uravnotežen.

Film u prvom dijelu objašnjava brojne povijesne događaje koji su utjecali na važnost utakmice te se koristi poznati termin “iscjeljenje ranjene nacije”. Ponajviše se to odnosi na tromjesečni rat iz 1982. između Argentine i Engleske oko Falklandskog otočja. Argentinci su smatrali da ta britanska kolonija pripada njima, pregovori oko prijenosa suvereniteta tekli su sporo pa su Argentinci, tada pod vodstvom vojne hunte, krenuli u rat koji su izgubili. „Rat je ostao vrlo duboka rana u Argentini. Igrači su nam pričali koliko im je to bilo blisko. Jorge Burruchaga koji je igrao utakmicu, rekao je da je gotovo završio na ratištu i nogomet ga je spasio. Imao je mnogo prijatelja iste dobi koji nisu imali tu sreću“, ističe Cabral.

‘Nakon premijere u Cannesu ljudi su nam prilazili i govorili: Plakao sam, a nisam ni Argentinac ni Englez niti išta znam o nogometu’, rekao je za Nacional Santiago Franco

U tom uvodnom dijelu prikazuje se i kako je 1966., 20 godina prije slavne godine, Engleska postala svjetski prvak pobjedom nad Njemačkom 3:2, ali se godinama kasnije dokazalo kako lopta za treći gol i pobjedu Engleske nije prešla crtu. U filmu redatelji kažu kako u nogometu nema pravde, pa smo ih pitali žele li reći ako Engleska nije zaslužila osvojiti Svjetsko prvenstvo 1966., onda se nemaju pravi žaliti na način na koji su, Maradoninim golom postignut rukom, izgubili utakmicu od Argentine.

„U dokumentarcu ne kažemo da Engleska nije trebala osvojiti to prvenstvo 1966. To je zaključak do kojeg publika može doći. Mi smo prikazali da se to dogodilo. Engleski napadač je udario loptu i nije njegova krivnja što nije prešla crtu. To je odlučio sudac“, odgovorio nam je Cabral koji kaže da je opsjednut pravilima, ali uvijek postoji siva zona.

Engleski napadač Gary Lineker postigao je šest golova u pet utakimca i time postao najbolji strijelac SP-a u Meksiku 1986. godine.; Foto: Round 12

Najveći dio filma sastoji se od arhivskih snimaka kojima se na što precizniji način prikazuju okolnosti odigravanja utakmice. „Imali smo četvoricu arhivista i koristili smo snimke iz 70 različitih izvora. Primjerice, postoji poglavlje u filmu koje se zove ‘Dječak’. Htjeli smo fotografije svih igrača kad su bili dječaci, ali onda smo odlučili da nam treba i sudac. Sudac je bio Ali Ben Nasser pa smo razgovarali s veleposlanstvom Argentine u Tunisu da dobijemo fotografiju. Posjetili su suca kod kuće i dobili fotografiju, a to je bilo tri tjedna prije završetka finalne verzije filma“, rekao je.

U filmu postoji i snimka koncerta grupe Queen u Buenos Airesu iz 1981. kada se tada 20-godišnji Maradona popeo na binu i pjevao s njima. „Dobivanje prava od grupe Queen za korištenje te snimke činilo se nemogućim, ali mnogi su bili strastveni prema projektu poput gitarista Briana Maya. To je dio povijesti i postoji lekcija skrivena u toj utakmici. Mislim da su svi to osjetili i pridružili se projektu. Rekao sam mnogima: ‘Hej, ovo je važan film’. Ne samo zbog nogometa, nego zato što nadilazi nogomet“, tvrdi Cabral.

Film traje 91 minutu, onoliko koliko je trajala utakmica između Argentine i Engleske. „Imali smo čak i poglavlje o potresu u Meksiku 1985., ali smo ga izbacili jer smo htjeli ostati na 91 minuti. To prvenstvo zbog potresa nije se ni trebalo održati u Meksiku, ali su ipak nastavili s organizacijom“, ističe Cabral.

Izbornik Argentine bio je Carlos Bilardo koji je bio šokiran kada je tri dana prije utakmice protiv Engleske objavljeno da Argentina mora igrati u gostujućim, plavim dresovima. U filmu igrači opisuju Bilarda riječima „Postoje dvije vrste ljudi. Jedan je Bilardo, drugi su svi ostali“. Bilardo nije želio da njegovi reprezentativci igraju u gostujućim dresovima koje je smatrao teškim i neugodnim za igranje po paklenoj vrućini. Zato su njegovi suradnici u nekoj sporednoj ulici u Mexico Cityju pronašli generičke dresove kojima je Maradona bio zadovoljan, a dan prije utakmice krojačice su na njih ušile oznake Argentinskog nogometnog saveza (AFA), a zatim su skinuli brojeve s originalnih dresova i ušili ih na nove dresove. Cabral nam to opisuje riječima: „Epizoda s dresovima koje je Bilardo napravio večer prije utakmice naoko nema nikakvog smisla, a opet je prekrasna. To je bilo pravo čudo“.

Jorge Valdano 1986. godine igrao je za Real Madrid i bio je, pored Maradone, najbolji igrač argentinske reprezentacije; Foto: Round 12

Dva gola Maradone prikazana su kao nikada do sada. Prvi gol postignut rukom opisan je izrazom „Božja ruka“ jer se smatralo da je Maradona to rekao. Međutim, film jasno pokazuje da je izraz „Božja ruka“ izgovorio jedan talijanski novinar koji je na konferenciji za novinare nakon utakmice rekao Maradoni: „Ako vi niste igrali rukom, što je to onda bilo? Božja ruka“, na što je Maradona odgovorio „Da, valjda“.

Do tog gola je došlo nakon što je Steve Hodge krivo zahvatio loptu i u želji da je ispuca zapravo nabacio u vlastiti šesnaesterac. Hodge ne bi bio na terenu da se koji dan ranije nije ozlijedio Bryan Robson, tada kapetan Manchester Uniteda i jedan od najboljih igrača reprezentacije. Nastavak priče je poznat, Maradona je rukom postigao gol, ali kako tada nije bilo VAR-a, tako je on priznat. Linijski sudac koji je dobro vidio da je Maradona igrao rukom bio je Bogdan Dočev iz Bugarske. U filmu se čuje glas bugarskog suca koji je priznao kako je vidio da je Maradona igrao rukom i očekivao je da će glavni sudac Ali Bin Nasser doći do njega i pitati ga što je on vidio. „Glavni sudac nije došao do mene, već je odmah priznao gol“, kazao je Dočev koji je na kraju poštovao odluku glavnog suca.

Diego Maradona postiže gol rukom pored engleskog golmana Petera Shiltona, akciju gleda Jorge Valdano: Foto: AP Photo

Međutim, u filmu se jasno pokazuje kako Maradonino igranje rukom nije bilo instinktivna reakcija jer su iz arhive izvukli nekoliko njegovih sličnih pokušaja iz klupskih i reprezentativnih utakmica. Nakon završetka utakmice nitko sa sigurnošću nije mogao reći je li Maradona igrao rukom ili ne te se krenulo u potragu za fotografijama. Otkriveno je da je fotografiju koja najbolji prikazuje taj trenutak snimio meksički novinski fotograf Alejandro Ojeda Carbajal. Sutradan je ta fotografija objavljena na naslovnici njegovih novina. U redakciju je brzo došao engleski fotograf Bob Thomas i otkupio fotografiju za simboličan iznos. Nakon toga Bob Thomas se i danas pogrešno potpisuje kao autor fotografije koju se može kupiti od agencije Getty.

Na drugi gol Maradone utjecao je, prema izrečenom u filmu, njegov mlađi brat Hugo. Naime, šest godina ranije igrana je na Wembleyu prijateljska utakmica između Engleske i Argentine na kojoj je Maradona odigrao vrlo slično akciju, predriblao nekoliko engleskih igrača, došao pred golmana Raya Clemencea i pucao pored gola. U filmu se čuje glas Huga Maradone koji tvrdi kako je nakon te utakmice rekao bratu Diegu: „Zašto si odmah pucao? Trebao si predriblati i golmana i postići gol“. Upravo to je Diego Maradona napravio u akciji za drugi gol, predriblao je golmana Shiltona i postigao gol. Hugo Maradona na to je rekao: „Poslušao me i postigao gol“.

Na kraju utakmice, ogorčeni engleski reprezentativci napustili su teren bez uobičajene razmjene dresova. Samo jedan to nije napravio, a bio je to Hodge, igrač koji je greškom nabacio loptu za prvi gol Maradone. On je uzeo Maradonin dres i sakrio ga jer nije želio da suigrači vide što je napravio. Prije četiri godine Hodge je prodao na aukciji taj dres za 7,1 milijuna funti.

‘Argentincima je još uvijek teško prihvatiti da Maradona više nije živ. Svakoga dana na društvenim mrežama vidim novu Diegovu fotografiju. Na neki način je vječan’

Time smo došli na temu Maradone. „Argentincima je još uvijek teško prihvatiti da više nije živ. Svaki dan na društvenim mrežama vidim novu Diegovu fotografiju. Na neki način je vječan. Nemam osjećaj da više nije s nama. Teško nam je to prihvatiti. On je legenda, superjunak. I na neki način osjećam da je i film – Diego“, rekao je Franco. Cabral je dodao: „Zato smo u film ubacili riječi Maradonina brata Huga koji je rekao: ‘Tko je Maradona Moj najbolji prijatelj. Marsovac. Izvanzemaljac. Nije s ovog svijeta’”.

Pitali smo ih i kako će Englezi gledati na ovaj film. „Englezi imaju smisao za humor i vrlo su svjesni svih osvajanja koja su učinili kroz povijest. Imam britanske prijatelje i ne gledam ih kao ‘osvajače’. Ali postoje povijesna težina i predrasuda. Bilo mi je sasvim normalno čuti u pubu: Argentina, Maradona, Božja ruka. To nije problem. Ali kad spomenete Falklande, onda mnogi kažu: Oh, oprosti. Nitko zapravo ne razumije zašto. Nije krivnja ljudi što imamo luđačke političke vođe koji nas tjeraju da biramo strane“, objašnjava Cabral.

Film završava predivnom scenom kada Lineker i Barnes igraju stolni nogomet protiv Valdana i Burruchage, a nakon toga se čvrsto zagrle. „Nakon premijere u Cannesu ljudi su nam prilazili i govorili: ‘Plakao sam, a nisam ni Argentinac ni Englez niti išta znam o nogometu’“, rekao nam je na kraju Franco, vjerujući da je time svrha snimanja ovog filma ispunjena.