iustitia.bg
Često se može čuti kako mnogi umjetnici ni uz puno truda i rada ne mogu dobiti angažmane u javnim kulturnim institucijama, a posebno se to odnosi na umjetnike s nezavisne scene. To je jedan od razloga zašto umjetnici, mahom glumci i redatelji, ali i druge vrste umjetnika, jednostavno više ni ne pokušavaju, već se uglavnom posvete radu u umjetničkim organizacijama na nezavisnoj sceni. Jedan od takvih umjetnika je i redatelj Christian Jalžečić, osnivač Divan teatra koji osim svog primarnog posla, uspjeha ima i u poduci. Divan Teatar profilirao se kao mjesto u kojem budući studenti glume mogu dobiti pravu pripremu, pa je stoga ove godine čak šest polaznika priprema Divan Teatra upisalo glumu, pet na ADU u Zagrebu, a jedan je glumu upisao na Akademiji u Osijeku. Istovremeno, ta akademija nije ga zvala za suradnju.
Christian Jean-Michel Jalžečić rođen je u Francuskoj 1993. godine. Prije studija kazališne režije i radiofonije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu studirao je povijest i filozofiju. Jedan je od osnivača Divan Teatra u kojem se bavi dramsko-pedagoškim radom.
‘Shvatio sam da postoji prostor za mjesto koje neće biti samo škola glume’, kaže Jalžečić
NACIONAL: Prošla sezona bila vam je iznimno uspješna, režirali ste dvije predstave izvan Divan Teatra – ‘’Bijeli klaun’’ u Žar ptici u Zagrebu i ‘’Gdje nestaju patke?’’ u Zorin domu u Karlovcu. Na objema surađujete s Doroteom Šušak, je li lakše oko sebe imati suradnike koje poznajete, s kojima često radite ili volite mijenjati ekipu?
Prošla sezona za mene je bila jedna od najintenzivnijih i najljepših u dosadašnjoj karijeri. Režirao sam tri potpuno različita projekta – ‘’Bijelog klauna’’, ‘’Gdje nestaju patke?’’ i ‘’Normu i Bell’’ u Divan Teatru. Svaka od tih predstava pripada potpuno drugom kazališnom svijetu i upravo me to kao redatelja najviše veseli. Ne želim ostati zarobljen u jednom rukopisu ili jednoj vrsti kazališta. Volim istraživati različite poetike, različitu publiku i različite načine kazališnog izraza.
Što se tiče Dorotee, mislim da smo kroz godine razvili odnos koji je daleko više od klasične suradnje. Kada s nekim prođete toliko proba, premijera, uspjeha, ali i trenutaka kada predstava ne ide onako kako ste zamislili, prirodno je da se među ljudima razvije veliko međusobno povjerenje. Mislim da je upravo to najveća vrijednost naše suradnje. Kazalište je kolektivna umjetnost. Redatelj može imati odličnu ideju, ali ako oko sebe nema ljude koji će ga propitivati, nadopunjavati i ponekad mu reći da nije u pravu, predstava nikada neće biti najbolja verzija sebe. Kod nas nema potrebe dokazivati tko je u pravu. Raspravljamo, često se i ne slažemo, ali oboje znamo da nam je jedini cilj napraviti što bolju predstavu. Kada nestane potreba da štitite vlastiti ego, ostane isključivo iskonska i čista umjetnost.
Readatelj i osnivač nezavisnog divan teatra naglašava da ta ustanova više nije samo kazalište, već je postala jedno od najvećih i najuspješnijih dramskih učilišta u Zagrebu
NACIONAL: Osim predstava koje ste režirali, još ste veći uspjeh imali s vašim Divan teatrom, kako je protekla sezona i koji su planovi za iduću koja počinje u rujnu?
Mislim da je Divan Teatar danas prerastao ono što je bio na početku. Danas više nismo samo kazalište. Postali smo jedno od najvećih i najuspješnijih dramskih učilišta u Zagrebu i na to sam iskreno ponosan. To nije došlo preko noći. Iza toga stoje godine rada, stotine polaznika, deseci predstava i tisuće sati provedenih u dvorani.
Ova sezona bila je uvjerljivo najuspješnija od osnutka Divan Teatra. Interes za upise bio je veći nego ikad, ostvarili smo rekordne rezultate na prijemnim ispitima za Akademiju, a broj polaznika nastavio je rasti iz godine u godinu. Posebno me veseli što danas naši polaznici više nisu samo budući glumci.
Ove jeseni ulazimo u najveću razvojnu fazu od osnutka. U procesu smo preseljenja u novi, znatno veći prostor koji će nam omogućiti paralelan rad više grupa, razvoj novih programa i još ozbiljniju produkciju vlastitih predstava. Ne želim da Divan Teatar bude mjesto na kojem ljudi dolaze samo jednom tjedno na radionicu. Želim da bude mjesto koje odgaja nove glumce, redatelje, autore, ali i novu kazališnu publiku.
Upravo zato očekujem da Grad Zagreb, ali i svi koji sudjeluju u kreiranju kulturnih politika u Hrvatskoj, prepoznaju koliko su ovakvim projektima potrebni adekvatni prostori za rad. Kada imate stotine djece, mladih i odraslih koji svaki tjedan dolaze stvarati, učiti i razvijati se kroz kazalište, prostor više nije pitanje komfora, nego osnovni preduvjet kvalitetnog rada. Mislim da je nezavisna scena godinama dokazivala koliko može napraviti s vrlo malo, ali isto tako vjerujem da je došlo vrijeme da se takvi projekti počnu ozbiljnije prepoznavati i sustavno podržavati. Ako želimo stvarati nove generacije hrvatskih umjetnika, ne možemo očekivati da će oni nastajati isključivo unutar institucija. Moramo stvarati uvjete da rastu i izvan njih.
‘Gluma nije proizvod koji se može raditi serijski. Ne možete petnaest ili dvadeset potpuno različitih ljudi pripremati po istom modelu i očekivati vrhunske rezultate’
NACIONAL: Ono po čemu je Divan teatar jako uspješan su pripreme za studij glume, ove godine čak je šest vaših polaznika upisalo glumu, kako izgledaju te pripreme?
Studij glume na Akademiji dramske umjetnosti jedan je od najtežih studija za upis u Hrvatskoj. Svake godine prijavi se višestruko više kandidata nego što ima mjesta i zato je svaki upis veliki uspjeh. Ove godine pet naših polaznika upisalo je Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, a jedna djevojka Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku. Posebno me veseli što to nije iznimka. Gotovo svake godine naši polaznici upisuju glumačke akademije u različitim gradovima. Danas među bivšim polaznicima imamo studente u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Splitu, Sarajevu i Beogradu. To mi govori da način na koji radimo, kao i intenzivne pripreme koje organiziramo prije prijemnih ispita, imaju smisla i daju rezultate.
Kod nas polaznici ne dolaze samo pripremiti prijemni ispit. Oni prolaze ozbiljan umjetnički proces. Radimo glumu, glas, scenski pokret, improvizaciju, analizu teksta, partnersku igru, javni nastup i ono što smatram jednako važnim – učimo ih razmišljati kao umjetnike. Ne pripremamo ih samo za jedan prijemni ispit, nego za studij glume i profesionalni život koji dolazi nakon njega. Mislim da je upravo u tome najveća razlika.
Model priprema kakav godinama dominira na našem tržištu jednostavno je zastario. Godinama se kandidatima prodaje ideja da je dovoljno pronaći jednog starijeg kolegu ili platiti mjesto u velikoj grupi i da će ih to pripremiti za jedan od najtežih prijemnih ispita u Hrvatskoj. Ja u to ne vjerujem. Štoviše, mislim da se na taj način mladim ljudima uzima ozbiljan novac, a da pritom vrlo često ne dobiju ono što im je najpotrebnije – vrijeme, individualnu pažnju i istinsko mentorstvo. Gluma nije proizvod koji se može raditi serijski. Ne možete petnaest ili dvadeset potpuno različitih ljudi pripremati po istom modelu i očekivati vrhunske rezultate. To nije pedagogija. To je kompromis.
NACIONAL: Ono što je zanimljivo jest to da unatoč tom uspjehu, Akademija vas nije zvala na suradnju i zapravo vas ne cijeni. Kako to objašnjavate?
To je pitanje koje biste možda trebali postaviti Akademiji. Ja ne mogu govoriti u njihovo ime. Mogu govoriti samo o onome što sam radio posljednjih godina i o rezultatima koji su iza mene. Više od dvadeset mojih polaznika upisalo je glumačke akademije, ove godine njih šest. Režirao sam profesionalne predstave, vodim Divan Teatar koji iz godine u godinu raste i svakodnevno radim s mladim ljudima koji sutra postaju dio hrvatskog kazališta. To su činjenice. Bilo je tijekom godina razgovora, bilo je i pokušaja da dođe do suradnje, ali iz različitih razloga oni se nikada nisu ostvarili. Sjećam se da me prije godinu dana na ulici zaustavila jedna profesorica glume s Akademije. Pogledala me, nasmiješila se i rekla: ‘’Kako ti još uvijek nisi kod nas?’’ Iskreno, to me iznenadilo jer to nije bilo pitanje koje sam očekivao. Zahvalio sam joj i nastavio dalje, ali ta mi je rečenica ostala u mislima. Upravo zato danas još manje osjećam potrebu tražiti odgovore ili donositi zaključke. Ako isto pitanje postavljaju i ljudi unutar samog sustava, onda mislim da odgovor ne trebam davati ja.
Ne tražim privilegije niti očekujem da mi netko nešto pokloni. Mislim samo da bi u kulturi rezultati trebali imati veću težinu nego što je danas često imaju. Ako netko godinama ostvaruje konkretne rezultate, prirodno je očekivati da će jednog dana dobiti priliku pokazati što može i u institucionalnom sustavu. Ne želim da me vrednuju po godinama, poznanstvima ili dojmovima. Želim da me vrednuju po predstavama koje sam režirao i ljudima koje sam pomogao oblikovati.
Ne osjećam gorčinu. Iskreno, da sam energiju posljednjih godina trošio na razmišljanje tko me nije pozvao, danas vjerojatno ne bih imao ni Divan Teatar, ni predstave, ni više od dvadeset upisanih studenata glume. Tu energiju radije ulažem u stvaranje. Ako se neka vrata ne otvore, pokušam napraviti nova. Tako je nastao Divan Teatar.
Ali isto tako mislim da je legitimno postaviti jedno pitanje: što još jedan mladi redatelj u Hrvatskoj treba napraviti da bi ga institucije ozbiljnije primijetile? Koliko rezultata je dovoljno? To nije pitanje samo za mene. To je pitanje za cijelu moju generaciju. Pitanje nije zašto mene nisu pozvali. Pitanje je što još jedan mladi redatelj mora napraviti da bi ga sustav ozbiljno shvatio. Volio bih da živimo u sustavu u kojem nije neobično da netko tko ostvaruje rezultate dobije priliku raditi. Ne zato što ga netko voli ili poznaje, nego zato što je svojim radom pokazao da može. Mislim da bi to bilo dobro za cijelu hrvatsku kulturu.
Fotografije Saša Zinaja/NFoto
NACIONAL: Godinama ostvarujete konkretne rezultate, stvarate nove generacije glumaca i uspješno vodite vlastito kazalište, a istovremeno se i dalje teško probijate kroz institucionalni sustav, koji su vaši razlozi za to?
Iskreno, mislim da u Hrvatskoj još uvijek postoji prilično izražena podjela između nezavisne scene i institucionalne kulture. Kao da su to dva odvojena svijeta, dva otoka, a ne dva dijela istog kulturnog prostora. Kada svoj profesionalni put gradite izvan institucija, često vas se i dalje promatra prvenstveno kroz tu prizmu, bez obzira na ono što ste u međuvremenu ostvarili. Lagao bih kada bih rekao da nije teško. Naravno da je teško. Svaki čovjek koji godinama ulaže sebe u svoj posao želi vjerovati da će njegov rad s vremenom otvoriti nova vrata. Kada se to ne događa, normalno je da se zapitate zašto. I ja sam si to pitanje postavio mnogo puta.
Možda griješim, ali ponekad imam dojam da se u Hrvatskoj još uvijek više vrednuje odakle dolazite nego ono što stvarate. Vjerujem da bi u umjetnosti trebalo biti upravo obrnuto. Umjetnost bi trebala biti jedno od rijetkih područja u kojem rad govori glasnije od pripadnosti bilo kojem krugu.
Ne govorim ovo zato što mislim da mi netko nešto duguje. Govorim zato što iskreno volim hrvatsko kazalište i želim biti njegov dio u punom smislu te riječi. Upravo zato mi je teško prihvatiti da između nezavisne scene i institucija još uvijek postoje tako visoki zidovi. Mislim da svi zbog toga gubimo – institucije, nezavisna scena, publika, a na kraju i budućnost hrvatskog kazališta.
‘U hrvatskoj postoji izražena podjela između nezavisne scene i institucionalne kulture. Kao da su to dva odvojena svijeta, dva otoka, a ne dva dijela istog kulturnog prostora’
NACIONAL: Kako se uopće dobiva režija u nekom javnom kazalištu? Postoje li audicije za redatelje kao što postoje ponekad za glumce, ili je riječ o prijateljstvima ravnatelja s redateljima
Ne postoje audicije za redatelje i mislim da je upravo zato puno važnije razgovarati o transparentnosti, nego o pojedinačnim imenima. Kazališta imaju pravo birati suradnike kojima vjeruju i to nitko ne dovodi u pitanje. Režija je posao koji počiva na povjerenju između ravnatelja, umjetničkog vodstva i redatelja. Ali problem nastaje kada izvana više nije jasno po kojim kriterijima netko dobiva priliku, a netko drugi godinama ne dolazi ni u razmatranje. Mislim da smo kao struka polako izgubili vjeru u sustav. Ne zato što netko nije dobio jednu režiju, nego zato što mnogi više ni ne vjeruju da postoji put kojim do nje mogu doći. Kada mladi redatelj nema osjećaj da postoji jasan i pošten proces, prestaje vjerovati da će o njegovoj budućnosti odlučivati kvaliteta rada. Počinje vjerovati da će odlučiti nešto drugo.
Ne zagovaram da se umjetnost birokratizira niti da se režije dodjeljuju po tablicama. Umjetnost će uvijek biti subjektivna i to je njezina ljepota. Ali subjektivnost ne smije biti izgovor za potpunu netransparentnost. Ta dva pojma nisu isto. Upravo zato mislim da hrvatskom kazalištu nedostaju otvoreni pozivi, razvojni programi i modeli kroz koje bi novi redatelji mogli predstaviti svoj rad, svoju poetiku i svoje ideje. Ne zato da bi svi dobili režiju, nego da svi imaju priliku biti viđeni.
Ako takvi mehanizmi ne postoje, sustav se prirodno zatvara. Ne zato što su ljudi zlonamjerni, nego zato što je uvijek lakše birati ono što već poznajete. Tako se s vremenom počinje vrtjeti relativno uzak krug autora, dok nove generacije sve teže dolaze do prostora u kojem mogu pokazati što znaju. Dugoročno, najveću cijenu ne plaćaju mladi redatelji. Najveću cijenu plaća hrvatsko kazalište jer ostaje bez novih poetika, novih pogleda i umjetničkog rizika bez kojeg nema razvoja.
NACIONAL: Divan Teatar proširio je svoje poslovanje upravo tim pripremama za studij, kako prepoznajete potrebe na tržištu, u vašoj branši i koliko je to važno?
Kada sam osnivao Divan Teatar, nisam razmišljao o tržištu u klasičnom poslovnom smislu. Razmišljao sam o ljudima i o tome što meni samome nedostaje u hrvatskom kazališnom prostoru. Slušao sam što traže mladi ljudi, roditelji, budući studenti glume, ali i odrasli koji su željeli ozbiljno raditi kazalište. Shvatio sam da postoji prostor za mjesto koje neće biti samo škola glume, ali ni samo kazališna produkcija. Htio sam stvoriti mjesto koje će spojiti umjetničku edukaciju, stvaranje predstava i razvoj novih generacija kazališnih umjetnika. Iz te ideje nastao je Divan Teatar.
Divan Teatar nikada nisam želio graditi kao tvrtku. Želio sam ga graditi kao mjesto koje će jednog dana postati važan dio hrvatskog kazališta. Zato nikada nismo uvodili nove programe zato što je nešto bilo popularno ili komercijalno isplativo. Svaki novi program nastao je zato što su ga ljudi svojim potrebama zapravo sami oblikovali. Tako su nastale pripreme za Akademiju, radionice za različite dobne skupine, napredni ansambli i novi edukacijski programi. Sve je raslo organski, korak po korak, zajedno s ljudima koji su nam poklonili svoje povjerenje.
Mislim da je danas najveća vrijednost Divan Teatra upravo to što kod nas ljudi mogu proći cijeli umjetnički put. Netko nam dođe kao potpuni početnik, ostane godinama, odigra nekoliko predstava, upiše Akademiju ili jednostavno otkrije ljubav prema kazalištu i ostane dio našeg ansambla. Takav kontinuitet ne može se izgraditi preko noći. On nastaje godinama rada, povjerenja i zajedničkog rasta.
NACIONAL: Nakon svega ovoga što govorite, osjećate li se marginalizirano, ignorirano?
Ne volim te riječi jer čovjeka odmah stave u poziciju da se brani. A ja se nemam potrebu braniti. Mislim da je puno zanimljivije pitanje zašto u Hrvatskoj često čekamo da netko uspije izvan sustava da bismo ga počeli ozbiljno shvaćati. To nije problem samo kazališta. Mislim da je to problem našeg društva općenito. Imamo neku čudnu potrebu da priznanje često dolazi tek kada ga potvrdi neka institucija ili autoritet. Kao da vlastiti rad i rezultati nisu dovoljni dok ih netko službeno ne ovjeri. Ja u to nikada nisam vjerovao. Vjerujem da predstava, publika i ljudi s kojima radite puno iskrenije govore o vašem radu nego bilo koja titula ili funkcija.
Cijeli svoj profesionalni put proveo sam radeći, a ne čekajući potvrdu da smijem raditi. Možda sam upravo zato i osnovao vlastito kazalište.
Vrijeme uvijek napravi selekciju. Nekoga možete ignorirati godinu ili dvije. Možete ga zaobići i pet godina. Ali ako iza njega iz godine u godinu ostaju predstave, umjetnici, publika i rezultati, onda će se prije ili kasnije morati postaviti pitanje koje je, po meni, jedino važno – jesmo li na vrijeme prepoznali ljude koji stvaraju vrijednost ili ih primjećujemo tek kada ih više nije moguće ignorirati.
CHRISTIAN JALŽEČIĆ ‘Šestero polaznika Divan teatra upisalo je ove sezone studij glume’ 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-08-15 17:20:41 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo
