Prošloga tjedna završeno je snimanje kratkometražnog igranog filma ‘Jezik na smrt’ o dr. Ivanu Šreteru. Njime je scenarist i redatelj Dražen Bušić, nakon dokumentarca koji je snimio 2009., ponovno u fokus stavio životnu priču ravnatelja lipičke bolnice kojeg su 1991. oteli, mučili i ubili. Glavnu ulogu ima Boris Svrtan
Kao ravnatelj lipičke bolnice i predsjednik Kriznog stožera za zapadnoslavonsku regiju, dr. Ivan Šreter najviše je rangirani poginuli civil u Domovinskom ratu. Njega su 18. kolovoza 1991. oteli, a zatim u logoru mučili i kasnije ubili srpski rezervisti u Pakracu.
Ivan Šreter je kao bolnički liječnik u Lipiku 3. listopada 1984. pregledao pacijenta Stevu Majstorovića i u njegov zdravstveni karton, u rubriku zanimanje, upisao „umirovljeni časnik“ umjesto „penzionirani oficir“. U Vjesniku od 15. listopada 1984. – dakle, ni dva tjedna kasnije – u rubrici „Pisma čitalaca“ objavljeno je pismo oficira JNA s pritužbom zbog tog čina. Režimski novinari to su pismo iskoristili kako bi Šretera optužili za zlonamjernost i navodne veze s ustašama te na kraju implicirali kako bi ga trebalo mučiti i ubiti. Dr. Šreter potom je optužen da je „na javnom mjestu pisanjem vrijeđao i omalovažavao socijalističke patriotske i nacionalne osjećaje građana“ te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pedeset dana.
Nakon izbijanja balvan-revolucije 1991. godine zalagao se za nenasilje te je pozivao Srbe na mir i prestanak terora koji su počeli provoditi. Istaknuo se razboritošću, dobrotom i kao pobornik rješavanja razmirica mirnim putem. Poznat je njegov govor u rodnom Pakracu kad je Srbima poručio: „Osudite četništvo. Budimo zajedno pod hrvatskom, talijanskom, čehoslovačkom i srpskom zastavom.“
Tog 18. kolovoza 1991. pobunjeni Srbi u odorama pričuvnika JNA postavili su barikadu na cesti u Kukunjevcu i oteli dr. Šretera te ga zatočili nedaleko od Bučja u napuštenoj kući u selu Branešci. Zna se da je bio psihički i tjelesno zlostavljan i otada mu se gubi svaki trag. Posljednji put viđen je živ 29. kolovoza 1991. godine. Bio je zatočen s dr. Vladimirom Solarom, ravnateljem pakračke bolnice otetim dan nakon dr. Šretera, koji je preživio mučenja u logoru.
Dražen Bušić snimio je prije 17 godina dokumentarni film o dr. Ivanu Šreteru „Časnik mirotvorac“, a prošloga tjedna završio je snimanje i kratkometražnog igranog filma o njemu „Jezik na smrt“. Kao hrvatski branitelj, koji je u Gromovima proveo 20 mjeseci, dobro se sjeća kada je prvi put čuo za Ivana Šretera. Ime mu je ostalo u pamćenju, no tek je godinama poslije, istražujući njegov život i sudbinu, shvatio koliko se malo o njemu zapravo zna.
„Kad gledam iz današnje perspektive, čini mi se da smo taj dokumentarac snimili prije vremena pa je tako neko vrijeme prvo stajao u ladici da bismo ga kasnije prikazali po lokalnim televizijama. Vidjelo ga je oko 300.000 ljudi, ali igrani film mogao bi ‘dobaciti’ i dalje. Budući da sam dugo i u novinarstvu, počeo sam pisati jedan tekst i doživio nadahnuće, mogu slobodno to tako nazvati. Osvojila me je misao da napravim još jedan film o tom čovjeku, on je to zaslužio. Kada sam snimao dokumentarac, pomislio sam ‘sram me bilo’, ali sram može biti i sve one koji su mogli nešto napraviti o njemu, a nisu. Lako se moglo dogoditi da i ja kažem – ma, netko drugi će napraviti film. Međutim, to se nije dogodilo, a ni Crkva nije ništa poduzela. Prema svim standardima, Ivan Šreter ima karakteristike kršćanskog mučenika, tako da se na dva polja nije događalo ništa do mojih filmova. Čekali smo razne natječaje, ali nismo dočekali pa smo svojim novcem snimili ovaj film, osjećam da smo nešto dali tom pakračkom i lipičkom kraju, zapadnoj Slavoniji. To je psihološka ratna drama, mi smo plakali dok smo snimali, bili smo toliko ganuti, potreseni. Riječ se materijalizirala. Jedna stvar je imati knjigu snimanja, scenarij. No kad je riječ ‘oživjela’ pred našim očima, to je bilo nešto posebno. Ja sam još pod dojmom. Osjećam da je to moja misija i da je došlo vrijeme za to. Ovo što se sada pokreće oko Šretera više je od filma.“
Trenutačno je Bušić u fazi postprodukcije i montaže, a plan je da sve dovrši do 1. studenoga kako bi film poslao na Berlinale. Naime, kratkometražnim filmom smatra se svaki onaj koji traje do 29 minuta i 59 sekundi, a svaki jači festival ima neka svoja ograničenja po tom pitanju.
„Cannes prihvaća do 15 minuta trajanja filma, Venecija do 20, a meni je to nekako malo vremena da ispričam tu priču zato što želim dodati pravu filmsku glazbu, želim dočarati to vrijeme, a posebno te lokacije. Berlinale dozvoljava do 30 minuta pa sam film odlučio poslati na taj festival, ali plan je slati ga i na zagrebački, vukovarski, sarajevski te brojne druge festivale“, najavio je Bušić.
Glumac Boris Svrtan u kratkometražnom filmu „Jezik na smrt“ igra dr. Ivana Šretera, Robert Kurbaša igra dr. Ivana Solara, a Ivan Vukelić srpskog rezervista. Snimalo se šest dana na originalnim lokacijama oko Lipika i Pakraca, a prvi dan snimanja bio je 18. kolovoza, kad je Šreter i otet, čime su i simbolički obilježili 35 godina od tog događaja. Boris Svrtan kaže da je znao za Šretera, ali tek je tijekom pripreme uloge shvatio o kakvom se čovjeku radi i upoznao sve aspekte njegova života. Šreterov 15-minutni govor u Pakracu najviše mu je pomogao u stvaranju uloge.
„On nije bio naivan čovjek, ali je vjerovao da ako se već rat ne može spriječiti, mogu se smanjiti tenzije. Poslije se, nažalost, razotkrilo o kakvom se zločinačkom planu radilo, a u logoru Bučje, gdje je bio zarobljen i mučen, pronađen je papirić na kojem je stajalo da se Šretera mora likvidirati. Srpski kapetan koji je to naložio kasnije je sve negirao, odnosno, rekao je da se toga ne sjeća, a sve je napisao na taj papirić. To je slično priči o svakom od oko 1500 nestalih osoba iz Domovinskog rata. Netko nešto zna, sigurno netko nešto zna, ali nitko ne govori, ne želi dati odgovore na ta važna pitanja. Dok ta generacija postoji, smatram da se to mora uvjetovati prije bilo kakvog daljnjeg koraka prema Srbiji – ne možeš očekivati ni da odnos između dvoje ljudi, a kamoli između dvaju naroda, bude normalan i zdrav ako tajiš takve stvari. Čovjek je nestao, a to je malo mjesto, svi o svima sve znaju. Dakle, netko nešto zna“, smatra Boris Svrtan.
Ističe sa su prilikom snimanja filma čuli svakakve nevjerojatne i strašne priče. Na lokacijama logora Bučje pričali su im kako je jednu učiteljicu silovao cijeli razred.
„Zamislite tu strahotu! Vodili su je od kuće do kuće, od jednog do drugog učenika. A ti ljudi, neki od njih, žive i dalje u istim tim kućama, obnovili su ih, ali ne želim otvarati Pandorinu kutiju. To je stvar politike, a mene je u filmu zanimala Šreterova osobna sudbina, nastojao sam dočarati njegov karakter. To je čovjek koji je bio obrazovan, civiliziran, treba znati i da je u Pakracu 1990-ih bilo s jedne strane srpsko stanovništvo, a s druge nesrpsko, dakle nisu to bili samo Hrvati, već je ondje živjelo i mnogo Čeha, Talijana, a svi ti ljudi su ga voljeli, zaista. On je pravi heroj za ljude toga kraja. Kad smo snimali u Pakracu, kad sam stavio naočale, prilazili su mi, poželjeli se sa mnom fotografirati, vidi se da je svima jako drago što se napokon radi priča o Šreteru, slika o njemu jako je živa. On se nije odvojio od ljudi, nije ostao u Zagrebu i gradio svoju karijeru, već je upravo iz Zagreba krenuo tog jutra prema Pakracu i nestao nakon ‘čeke.’ Hrlio je zvijeri u ralje i to je mene kao glumca zanimalo – ta njegova ljudska nepokolebljivost, nesebičnost. Majka ga je upozoravala i govorila mu da pazi na sebe, kardinal Franjo Kuharić u pismu mu je govorio da čuva svoje zdravlje zato što je Šreter u tom logoru i štrajkao glađu.“
Film „Jezik na smrt“ prati trenutak otmice – Šreterov dolazak iz Zagreba na taj improvizirani punkt – uz reminiscenciju na njegovu prošlost, prije svega na trenutak kad je proskribiran i osuđen zbog jedne riječi. Svrtan je objasnio da je Šreter upao u zamku, punkt je bio ‘uređen’ samo za tu priliku, uhitili su ga i odveli. Nakon toga je s dr. Solarom bio nekoliko dana u nekoj kući, baraci, jer tada su mnoge kuće služile za držanje zarobljenika.
Svrtan smatra da je ovo duboko tragična priča koja nije trebala tako završiti:
„Bio mi je zanimljiv taj Šreterov idealizam, ta vjera u čovjeka i ljudskost. Bio je liječnik, uvijek je išao iz humanističkih ideja da je svaki čovjek prije svega čovjek. Slično se dogodilo i u Drugom svjetskom ratu, kad je njemačka nacija odlučila da su svi drugi u odnosu na njih kukci, posebno južnoslavenski narodi. U ovom slučaju srpska politika odlučila je da svi koji nisu Srbi nemaju pravo živjeti i Šreter je uletio u tu vrstu stupice, da tako kažem. Monstruozno je to koliko ta situacija – i to je moje pitanje kao umjetnika – koliko takav jedan politički projekt uspije pronaći plodno tlo u malim ljudima koji postaju monstrumi. To je tako u svakom vremenu, evo, sada to imamo u SAD-u, gdje bi ponovno navalili ljudi s rogovima da Trump siđe s vlasti, nastupio bi građanski rat.“
Šreter je bio, tvrdi Boris Svrtan, onaj čovjek koji upozorava, koji poziva na ljudskost, on je tom čovjeku „na čeki“ rekao: „Sinko, pa ti me sigurno poznaješ, sigurno sam liječio nekog iz tvoje obitelji ili tebe.“ Međutim, ništa nije urodilo plodom, presudio mu je prije svega politički plan, a njegov je egzekutor bio takozvani mali čovjek.
„E sad, je li on bio nesvjestan svega, ili toliko zadojen, ili iskompleksiran, ili zaveden, tko će to znati. Takvih ljudi uvijek ima, nažalost. Pa evo, nekoliko ljudi imalo je plan paliti požare po Dalmaciji prije koji dan. Plan je postojao. Međutim, to ne znači da se svakog čovjeka srpske nacionalnosti treba vrijeđati ili, ne znam, zapaliti mu automobil ili što već. Zvjerski je to što jedna iskonstruirana politička situacija može u ljudima proizvesti. To je meni, zapravo, najzanimljivije“, rekao je Svrtan.
Kad je riječ o ulozi koju tumači, Svrtan kaže da se trudio – s obzirom na to da je Šreter ostao u sjećanju prije svega svom posvojenom sinu Vitu, pa onda i zaposlenicima bolnice – da njegova interpretacija što više podsjeća na njegov lik i djelo. Svrtan smatra da je Šreter, sudeći po spomenutom govoru u Pakracu, imao veliki potencijal:
„To je jedan od najrealnijih i najpomirljivijih, ali ujedno i najpolitičnijih govora u to vrijeme. On je u toj nekoj piramidi nestalih bio, rekao bih, u vrhu, bio je visokopozicioniran. I nevjerojatno je da se nije poduzelo ništa da bi se više saznalo o takvom čovjeku, to je i dalje misterij. On je bio jedan veliki politički potencijal, prije svega zato što nije bio političar. Bio je ‘uronjen’ u narod koji ga se i danas, nakon 35 godina, sjeća kao divnog čovjeka koji je svima pomagao. Tu svoju urođenu brigu za ljude pretočio je u politiku i kao takav je očito bio preopasan.“
Budući da je Boris Svrtan dugi niz godina izvodio monodramu „Moj slučaj“, o životu i djelu Vlade Gotovca, koju je sam adaptirao i režirao, može se reći da ga profesionalno zanimaju idealisti čvrstih moralnih temelja. Svrtan kaže da između Gotovca i Šretera svakako ima sličnosti, pogotovo zbog tog idealizma, iako je Šreter bio praktičniji političar od Gotovca.
„Da je Šreter poživio dulje, tek bismo vidjeli taj potencijal i značaj. Kod obojice me je privuklo to što su bili ljudi koji misle svojom glavom, koji su integritet sami po sebi. Šreter je u nekoliko ‘jakih’ rečenica u filmu rekao: ‘Vjerovao sam da se rat može izbjeći i opet bih to učinio.’ Dakle, učinio bi sve da može ljude pomiriti, ali sile zla bile su jače, bile su ponovljeni nacizam koji smjera pobiti sve druge i drugačije i ostaviti samo svoju ‘Übermensch’ hijerarhiju. I Gotovac i Šreter u tim su situacijama reagirali prije svega ljudski, ne toliko kao političari koji bi čuvali svoju sudbinu ili igrali šah mogućim opcijama, već kao ljudi koji su sebe izložili u najvećem mogućem smislu i kao primjer drugima“, rekao je Svrtan.
Šreter je za njega primjer kapetana koji ne napušta brod, nego ostaje do kraja. Prva rečenica Svrtanove monodrame o Gotovcu glasi: „Iznad svega, biti hrabar.“ Hrabrost je divna, nikad nije uzaludna i uvijek je stvaranje, istaknuo je Svrtan te zaključio:
„Ne privlače me takve stvari samo zato da bi se unedogled govorilo o povijesti, nego u smislu da povijest zaista jest učiteljica života i može biti putokaz današnjim dezorijentiranim ljudima, na neki način i apolitičnima. Politika je danas postala takav cirkus da nikome ne zamjeram ako kaže da ne želi kupovati ulaznicu za takav cirkus. To mi je, zapravo, dokaz pameti, da se ne žele petljati u politiku, da gotovo da ne žele o njoj ništa niti znati. Međutim, tu je i zamka. Jer tako zalazimo na teren na kojem mislim da politika danas i želi biti – da mladi ljudi budu potpuno rezignirani pa da oni u njihovo ime mogu raditi što hoće. Dakle, to je neki moj apel na odgovornost, na ljudsku ulogu politike koju smo svi zaboravili. Ova dva čovjeka zaista su, čini mi se, bili političari koji si nisu time stvarali neke koncesije, nego su politiku doživljavali u pravom smislu služenja narodu. Svojim djelima to su i posvjedočili, služili su narodu svakim svojim atomom. Danas toga više nema, ljudi samo okrenu očima kad se spomene politika. Zato Gospićani na skupu 5. rujna ne žele vidjeti političare. To je slična zamka jer politika uvijek nađe način da to instrumentalizira. Podijeljene su sve uloge u politici i smicalice u toj medijsko-političkoj režiji već su dugo providne. Idealisti su ismijani i nepoželjni, ali zapravo, znamo iz povijesti, jedino oni nose prave promjene.“
IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-09-03 18:55:12
Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo
