OZREN GRABARIĆ ‘Rade je velika figura hrvatskoga glumišta. Nije jedan od. On je jedan’ 2026

iustitia.bg

Glumac Ozren Grabarić igra bojnika Stevea Arnolda u predstavi ‘Na čijoj strani’ Ronalda Harwooda koja će se 31. srpnja premijerno izvesti na Malom Brijunu. Prva je to dramska premijera Teatra Ulysses ove 26. sezone, režira je Lenka Udovički, a riječ je o koprodukciji sa Sarajevskim ratnim teatrom SARTR

Drama „Na čijoj strani“ slavnog britanskog dramatičara i scenarista Ronalda Harwooda u režiji Lenke Udovički i koprodukciji sa Sarajevskim ratnim teatrom SARTR, prva je dramska premijera Teatra Ulysses. Ovo je 26. sezona teatra koji su 2001. godine osnovali Rade Šerbedžija i Borislav Vujčić, otkrivši prostor austrougarske tvrđave Minor na Malom Brijunu. Bogati program započeo je 11. srpnja predstavom Mate Balota „Dvi daske/putovanje kroz dušu Istre“ UO Max Teatra i monodramama Zijaha Sokolovića „Glumac je glumac je… glumac“ i „Lijevo-desno-glumac“ 17. i 18. srpnja, a završit će tradicionalnim koncertima Rade Šerbedžije i Zapadnog kolodvora 28. kolovoza te Vlatko Stefanovski trija 29. kolovoza. Za brojne obožavatelje Shakespeareova ‘’Kralja Leara’’, legendarne predstave koja igra već dvadeset i pet godina, ova sezona značajna je i po tome da će je Šerbedžija pred rasprodanim gledalištem igrati posljednji put od 7. do 13. kolovoza.

Britanski dramatičar Ronald Harwood veliki je uspjeh ostvario dramom „Garderobijer“, a svjetsku slavu donio mu je scenarij za film „Pijanist“, za koji je 2002. dobio Oscara. U predstavi „Na čijoj strani“, čiju dramaturgiju potpisuje Emina Kovačević-Podgorčević, kostimografiju Bjanka Adžić, scenografiju Lejla Hodžić, glazbu Nigel Osborne, a koreografiju Staša Zurovac, glavne uloge tumače Svetozar Cvetković kao dirigent Wilhelm Furtwängler i Ozren Grabarić kao bojnik Steve Arnold. Ostatak glumačkog ansambla čine Matea Mavrak, Džana Džanić, Alban Ukaj i Davor Sabo, a violončelistica je Belma Alić.

Radnja predstave „Na čijoj strani“ koju je Lenka Udovički prvi put režirala na sceni beogradskog Ateljea 212 u Beogradu, odvija se u Berlinu 1946. Nasuprot istražitelja u procesu denacifikacije je Wilhelm Furtwängler, jedan od najvećih dirigenata 20. stoljeća. U suvremenom kontekstu svijeta obilježenog povratkom fašizma, bitno je ponovo se zapitati: gdje prestaje preživljavanje, a počinje kolaboracija Je li moguće ostati neutralan i je li neutralnost uopće nedužna

Ulogu bojnika Steva Arnolda igra Ozren Grabarić koji je u teatru Ulysses ostvario mnoge značajne uloge u predstavama „Zadrživi uspon Arthura Uija“, „Odisej“, „Sprovod u Theresienburgu“ i „Shakespeare u Kremlju“. Nakon mature u Barceloni i diplome na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, Grabarić je prvi profesionalni angažman imao u Teatru u gostima. Od 2006. do 2025. bio je prvak Dramskog kazališta Gavella, u kojem je igrao u nizu značajnih predstava, od predstave „Majstor i Margarita“ 2006., preko predstava „Tartuffe“, „Leda“, „Ženidba“ „Peer Gynt“, „Antigona“, „Zločin i kazna“, „Tri sestre“, do „Malene“, „Kao na nebu“ i „Rikard III.“. Posljednja naslovna uloga koju je ostvario bila je u predstavi „Cyrano de Bergerac“ 2025.

Dobitnik je niza domaćih i međunarodnih nagrada, a za ulogu u predstavi ‘’Hinkemann’’, koju mnogi smatraju njegovim najboljim umjetničkim ostvarenjem, dobio je niz nagrada, među kojima su i Nagrada na međunarodnom Festivalu malih scena u Rijeci i Nagrada za najboljeg glumca na 31. Gavellinim večerima. U posljednje vrijeme angažiran je u Beogradskom dramskom pozorištu, gdje je igrao u hit predstavi ‘’(Pra)faust’’ u režiji Borisa Liješevića i predstavama ‘’Švejk’’ i ‘’Čovek slon’’.

Šira javnost poznaje ga po ulogama u filmovima ‘’Koko i duhovi’’, ‘’Ljudožder vegetarijanac’’, ‘’Sve najbolje’’ i ‘’Moj dida je pao s Marsa’’. Na televiziji s Jadrankom Đokić igrao je fiktivnu verziju sebe u seriji ‘’Moja 3 zida’’ i pojavio se u sporednim ulogama u popularnim serijama ‘’Bitange i princeze’’, ‘’Stipe u gostima’’, ‘’Ko te šiša’’, ‘’Crno-bijeli svijet’’, Mrkomir 1.’’ i ‘’Oblak u službi zakona’’. Radi na Akademiji dramskih umjetnosti kao profesor scenskog govora. Uoči premijere predstave „Na čijoj strani“ dao je intervju tjedniku Nacional.

NACIONAL: Često se vraćate Teatru Ulysses, u kojem ste ostvarili neke od najboljih uloga. Što vas je privuklo tom teatru?

Imao sam dvadeset godina kada sam s glumačke radionice u Grožnjanu došao na premijeru ‘’Kralja Leara’’. Tada sam imao privilegiju prisustvovati velikom događaju jer se Rade tom predstavom na neki način vratio u hrvatski teatar. A Rade je velika figura hrvatskog, regionalnog i međunarodnog glumišta. On nije jedan od. On je jedan. Tada sam prvi put vidio Brijune i na sceni doživio i neka druga velika glumačka imena koja su Rade i Lenka okupili iz cijele regije, poput Radka Poliča, Josipa Pejakovića, Josipa Gende… Za mene je to bila posebna večer. A onda sam i ja počeo igrati u nekim predstavama, počeo sam manjom ulogom u ‘’Hamletu’’, a onda dobio glavnu ulogu u fenomenalnoj predstavi „Zadrživi uspon Arthura Uija“ koju smo igrali posvuda i jedna je od vrhunaca u mojoj karijeri.

‘Ili ste radili i preživjeli, kao mnogi umjetnici, ili ste se mogli pobuniti i izgubiti život. Neki su imali hrabrosti da istupe, a da ih je bilo više, možda bi takvi sistemi prije pali’

NACIONAL: Ova sezona je na neki način kraj jedne ere jer Šerbedžija posljednji put igra Leara ali, po svemu sudeći, entuzijazam nije splasnuo. Ima li Teatar Ulysses još uvijek isti čar?

Definitivno ima, zato što su Brijuni i Ulysses sve te godine ostali mjesto koje okuplja najbolje umjetnike i glumce iz cijele regije, od Srbije, preko Makedonije, BiH i Slovenije do Crne Gore. Ulysses je na umjetničkom i kulturnom planu počeo spajati širi prostor koji dijeli slične mitove, slične jezike i istu povijest. Za mene kao mladog umjetnika, ali i danas, to je veliko bogatstvo koje me inspirira i nadograđuje. Posljednjih mjesec dana bio sam u Sarajevu, gdje smo imali probe za predstavu „Na čijoj strani“ i doslovce sam se zaljubio u sve kolege koje sam upoznao i s kojima radim. Zaljubio sam se i u grad i tu energiju, toplinu, gostoprimstvo, šarm i duhovitost tih ljudi. Takve suradnje su me izgradile i još uvijek me grade kao glumca i osobu. Vjerujem da će se ta kemija između nas, starijih glumaca i mladih kolega, osjetiti i u predstavi. A tu je naravno ključna Lenka sa svojom srčanošću, energijom, strpljenjem i širinom. Odmah me privuklo kod nje da joj je stalo do ljudi, da ih promatra i ima pomalo zaštitnički stav prema glumcima. Rade i Lenka su mi ne samo profesionalno, već i u nekim privatnim situacijama, uvijek bili od velike pomoći, tako da to nije isključivo odnos kolege s kolegom, redatelja s glumcem, već smo postali i prijatelji. A s takvim ljudima i u takvoj atmosferi volim raditi. Ta ljudskost je kvaliteta zbog koje se umjetnici rado vraćaju Ulyssesu.

NACIONAL: Lenka Udovički izabrala je tekst koji je prvi put radila 1998. u Ateljeu 212 koji je tada, u postratnom razdoblju, bio bolno aktualan. No i opet je aktualan, s obzirom na fašizaciju kojoj svjedočimo u Hrvatskoj i diljem Europe. Svijet nije ništa naučio iz povijesti. Zašto je to tako?

To je valjda upisano u naš DNK, to je u ljudskoj prirodi, da ništa ne naučimo iz povijesti. Ljudi redovito zaboravljaju sve što smo kao čovječanstvo prošli i zato se povijest ponavlja u ciklusima. A povijest su uvijek pisali pobjednici, nikada se nije čula druga strana, nikada se nisu proučavale sive zone. Svaka nacija i nacionalizmi pjevali su ode svojim herojima, ali nisu progovarali o onima koji su griješili u tim ratovima. No, naravno, treba težiti utopijama i nadati se da će doći generacija koja će pametnije promišljati sadašnjost i prošlost. Na žalost, danas je jako puno ljudi neinformirano, bombardiraju ih lažne vijesti i ne znaju kome treba vjerovati, a znat će sve manje.

NACIONAL: To je tekst o denacifikaciji Njemačke 1946. No za razliku od Njemačke i to Zapadne koja je prošla proces denacifikacije, Hrvatska to nikada nije prošla. I zato se već 30 godina u javnom prostoru od gubitnika koji su bili ustaše i fašisti, rade žrtve. Hoće li biti natruha o toj temi u predstavi?

Komad je toliko jak i aktualan da je to nevjerojatno i bio sam oduševljen kada sam ga pročitao. I iako se zove „Na čijoj strani“, on ne nudi odgovor. Autor nije ni na čijoj strani i zapravo je publika ta koja postaje svojevrsna porota i odlučuje na čijoj je strani. Na strani dirigenta Furtwänglera koji je dirigirao za vrijeme nacizma, ili na strani ispitivača, bojnika Arnolda kojeg igram i koji pokušava dokazati njegovu krivnju, proglasiti ga nacistom, jer je podržavao zločinačku ideologiju. Hrvatska nije propitala vlastite pogreške u povijesti. Jer postoji opće mišljenje da, ako priznamo svoje greške i pogledamo se u ogledalo, pokazujemo slabost, iako je suprotno. A to je zabrinjavajuće za pojedinca i društvo.

NACIONAL: Što možete reći o svojoj ulozi bojnika, kako ste joj pristupili, igrate negativca

Zanimljivo je da mi mnogi kažu da igram negativca. Moj lik nije negativac, on je lik s kojim se u mnogim stavovima možete složiti, ali nisam ga htio intonirati ni previše pozitivno, on je pomalo nepristojan i grub tip s jako dobrim argumentima. To je čovjek koji je vidio koncentracijske logore, bio je na licu mjesta kada je oslobođen Bergen-Belsen i svjedočio tome kakva zvjerstva je nacizam počinio nad milijunima ljudi. Bojnik Arnold nije samo funkcija, on je osoba koja je prošla osobnu traumu zbog koje radi to što radi, zbog koje je neugodan i zbog koje je ponekad odvratan prema Furtwängleru. Zbog te traume on ga pod svaku cijenu želi osuditi bez da čuje drugu stranu. Zapravo, i ja bih iz mnogo razloga stao na njegovu stranu.

NACIONAL: Tu se postavlja pitanje neutralnosti. Imaju li umjetnici u totalitarnim i zločinačkim režimima pravo na neutralnost? Može li jedan umjetnik, u ovom slučaju dirigent, tvrditi da nije ništa znao, da nije ni u čemu sudjelovao, da nije nikoga podržavao i da je samo radio svoj posao? Jesu li se umjetnici svojom neutralnošću zapravo svrstali?

To je dobro pitanje na koje ne postoji jednostavan odgovor. No to je ključno pitanje ovog komada i ključno pitanje svakog društva. Teško je u takvom zločinačkom sustavu aktivno se boriti protiv sistema jer bi ljudima zbog toga otišla glava. Ili ste mogli držati glavu dolje, raditi svoj posao i preživjeti, a to su mnogi umjetnici učinili, ili ste se mogli pobuniti i izgubiti život. Neki su umjetnici imali dovoljno hrabrosti da istupe, a da ih je bilo više, možda bi takvi sistemi prije pali. Ne znam. No pitanje je kako bi se svatko od nas ponašao u takvoj situaciji. Ne mogu garantirati ni za sebe da bih bio u aktivnom otporu, čak mi se čini da bih prije učinio ono što su mnogi u takvim vremenima totalitarnog zla radili: emigrirao bih, pobjegao bih u neku drugu zemlju. Uostalom, mnogi umjetnici su 1933. pobjegli iz Njemačke, kada je zavladao nacizam. U današnje vrijeme, na sreću, ipak se ne nameću takvi izbori, još uvijek nećete izgubiti glavu jer do toga ipak još nije došlo, ali ako se javno pobunite protiv vlasti ili govorite ono što im se ne sviđa, mogu vas vrlo lako „ukinuti“, uskratiti vam posao, angažmane koji vam znače egzistenciju i dobivati vrlo ružne prijetnje po društvenim mrežama.

NACIONAL: U predstavi glumite s kolegama Svetozarom Cvetkovićem s kojim često igrate u Beogradu. Kako ste vas dvojica „kliknuli“?

Doista, često smo igrali zajedno i znamo se već 20 godina, a naše profesionalno partnerstvo razvilo se u jedno veliko i možda neočekivano i duboko prijateljstvo. Cvele je sjajan glumac i imam sreću da mogu igrati s takvim partnerom. Iako smo vrlo dobri, u ovoj smo predstavi u poziciji neprijatelja i nadam se da ćemo to zajedničkom igrom uvjerljivo dočarati na sceni.

NACIONAL: U posljednje vrijeme često igrate u Beogradu. Kako je došlo do vašeg angažmana i kako vas publika prihvaća

Moram reći sjajno, jer se između Beograda i mene, a osobito između mene i Beogradskog dramskog pozorišta, dogodila uzajamna ljubav. Tamo već preko šest godina radim kao njihov stalni vanjski suradnik. U Beograd me dovela Lenka s predstavom „Ružni, prljavi i zli“, a angažirao me direktor Jug Radivojević koji je od Beogradskog dramskog pozorišta, kada mu je došao na čelo, želio stvoriti širu, regionalnu priču. Tako je, osim glumaca, mladih i onih starije generacije, počeo dovoditi i zanimljive redatelje ne samo iz regije, već iz Njemačke, Španjolske i raznih drugih europskih zemalja. Na taj način je otvorio kazalište svijetu i do sada sam tamo ostvario pet velikih predstava. Odnos s publikom je fantastičan, čak je i mene iznenadio. Ljudi su me počeli zaustavljati na ulici i govoriti mi u kojim su me sve predstavama gledali. Uvidio sam da publika u Beogradu prati kazalište i tamo još uvijek postoji kult glumaca. Pa kada vas publika voli, to vam vrlo otvoreno i pokazuje. Beograd je veliki, multikulturni grad od 2 milijuna stanovnika, vibrantan je, a glumci su oduvijek tretirani kao glas naroda. U tom smislu danas su važna podrška studentima u otporu Vučićevu režimu. Ta beogradska kultura i mentalitet uzdigli su glumce na određeni pijedestal, a to smo mi u Hrvatskoj propustili učiniti s našim glumačkim velikanima.

‘Brijuni nisu luksuzni i nadam se da će tako i ostati, jer su oni svjedoci jednog vremena’, FOTO: Kazalište Ulysses

NACIONAL: Nakon 20 godina otišli ste iz stalnog angažmana u Gavelli nakon posljednje uspješnice ‘’Cyrana’’ u režiji Aleksandra Popovskog, za koji ste dobili godišnju nagradu. Zašto ste otišli?

Jedan od razloga bila je činjenica da sam osjetio da je suradnji s Gavellom došao prirodan kraj, a smatram da je neprirodno za glumca da ostane u istom ansamblu i ozračju do kraja karijere. Postalo mi je puno uzbudljivije da se okrenem vanjskim projektima i da se prebacim na Akademiju, gdje sam izvanredni profesor i predajem studentima prve godine. ‘’Cyrano’’ je bila moja oproštajna predstava i drago mi je da je to bila uspješna završnica kojom sam zaokružio prelijepi i plodonosan period svog profesionalnog života. Smatram da bi naše kazališne kuće trebale preispitati mogućnost miješanja ansambala, da ne budu zatvorene. Zato mi se ponekad čini da je naša kazališna scena u kreativnom smislu uspavana.

NACIONAL: Šira javnost poznaje vas po komičnim ulogama u TV serijama ‘’Mrkomir I.’’ i ‘’Oblak u službi zakona’’. Takve uloge donose popularnost, kako se to uklapa u vaš umjetnički angažman i profesuru na Akademiji?

Ne gledam na to s omalovažavanjem i to mi jednako vrijedno kao i svaki drugi posao, ja sam glumac i trebam glumiti. Intimno vjerujem u kazalište iznad svega, ali svaka prilika da snimam, da budem pred kamerom, da se usavršavam i na televiziji može koristiti mom radu i u kazalištu i mom radu kao pedagoga. To je novo iskustvo i sada znam što znači biti na setu dva mjeseca, 12 sati svaki dan, kako učiti tekst iz dana u dan, kako se pripremiti, znam svoje mane i prednosti u tom kontekstu. To je formativno iskustvo. Osim toga, radio sam s divnim ljudima, vrhunskim profesionalcima s kojima sam postao velika obitelj. Osim toga, kada naši pisci napišu dobar scenarij, to zaista zna biti i jako duhovito i zabavno. Jedini problem je da se sve jako brzo radi jer producenti žele što više smanjiti troškove, tako da su svim autorima i umjetnicima ograničene mogućnosti da stvore još kvalitetniji sadržaj. Uzrok svega toga je da institucije koje se bave audiovizualnom umjetnošću nisu stvorile sustav koji potiče kreativnost. Uloga političara i institucija upravo je da stvore okvir u kojem umjetnici bolje rastu.

‘Ulysses je na umjetničkom i kulturnom planu počeo spajati taj jedan širi prostor koji dijeli slične mitove, slične jezike i istu povijest. Za mene je to jedno veliko bogatstvo’

NACIONAL: Teatar Ulysses nastao je na entuzijazmu nekolicine ljudi, prvenstveno Šerbedžije, Vujčića i Lenke Udovički, a ne treba zaboraviti ni „pramenadžera u kulturi“ Duška Ljuštinu. No mnogi kritičari tvrde da provodite lagodna ljeta na Brijunima iako su uvjeti vrlo skromni.

Da, tako je već preko dva desetljeća, smješteni smo u prostorima koji nisu renovirani posljednjih 50 godina, hranimo se u menzi, a za predstave na Malom Brijunu potrebna je ogromna logistika. Tamo nas prevoze gumenjacima i gliserima, probe se održavaju po vrućini i sparini, borimo se s komarcima i raznim vremenskim neprilikama i često se radi do dva ili tri ujutro. To su prilično robinzonski uvjeti. Sve to ne bi bilo moguće bez Radeta, Lenke i naravno Duška koji svake godine uspijeva sve to organizirati. Možda mnogi ne bi sve to izdržali da Brijuni nisu tako čarobno mjesto. Doduše, ni hoteli na Brijunima u koje dolaze turisti nisu pretjerano luksuzni i nadam se da će to tako i ostati jer su mi oni svjedoci jednog vremena i sve to ima neopisivi šarm.

OZREN GRABARIĆ ‘Rade je velika figura hrvatskoga glumišta. Nije jedan od. On je jedan’ 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-08-02 17:11:28 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo