‘Obrt kupleraj’ Tomislava Zagode satirični je roman koji prati turbulentno 20. stoljeće u Zagrebu – 1901. dolazi prvi automobil, a u Kožarskoj ulici legalno djeluju kupleraji kao obrti za ‘uslužnu djelatnost osobnog zadovoljstva’. Kroz oči Pepice Octenjak prate se događaji, osobe i burni politički prevrati uz neizbježan humor
Na početku 20. stoljeća u Zagreb dolazi prvi automobil, a u Kožarskoj ulici legalno djeluju kupleraji kao obrti za ”uslužnu djelatnost osobnog zadovoljstva”. Pepica Octenjak živi s obitelji u suterenskom stanu jer ”sirotinja obično živi tak, na pol zakopana u zemlju”. Njezino djetinjstvo odvija se u sutonu Austro-Ugarske Monarhije, u vrijeme velikog tehnološkog napretka, novih društvenih ideja i velikih snova o boljem svijetu. Gavrilo Princip ispalit će metke u prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i vojvotkinju Sofiju Chotek. Pucnji u Sarajevu označit će kraj starog svijeta i pokrenuti krvavi niz događaja koji će Pepicu i njezine suvremenike provesti kroz dva svjetska rata i pet država. ”Obrt kupleraj” autora Tomislava Zagode satira je u kojoj stvarni događaji i ličnosti iz hrvatske povijesti dobivaju humornu interpretaciju, a velike ideologije postaju ironija. Roman je pisan prepoznatljivim zagrebačkim govorom – jezikom ulice, kavana i starih zagrebačkih dvorišta.
Roman je objavila Opus gradna, mala izdavačka kuća Tomislava Zagode, 56-godišnjeg zagrebačkog pisca, slikara, scenarista i prevoditelja. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Gjure Sedera. Studirao je religijsku kulturu i filozofiju na Filozofskom fakultetu družbe Isusove. Doktorirao je 2014. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu disertacijom ”Humor u slovenskom, bosanskohercegovačkom i hrvatskom romanu u razdoblju tranzicije”. Autor je nekoliko knjiga, brojnih scenarija za dječji program HTV-a i znanstvenih radova i sudjelovao je na znanstvenim skupovima. Dobitnik je Nagrade Grigor Vitez za tinejdžerski roman ”Balada o Buginim gaćicama” i Nagrade Anto Gardaš za roman ”Škola na rubu pameti”.
NACIONAL: Napisali ste roman ”Obrt kupleraj” u čijem je središtu žena koja u njemu radi. Početak je prošlog stoljeća u Zagrebu, 1901., a roman prati turbulentno vrijeme radnje sve do Drugog svjetskog rata… Otkud ideja za ovaj roman, što vas je na to potaknulo?
Moj praujak Ivo Lončarić, restaurator umjetnina, bio je izvanredan čovjek, vrlo duhovit i pun raznih ”štikleca” o Zagrebu i njegovim stanovnicima. Kao tinejdžer šetao sam s njime gradom i kad smo došli do Kožarske ulice, šapnuo mi je da su nekad ondje bili kupleraji. Bio je to najintrigantniji podatak koji sam čuo o svom rodnom gradu i tako su kupleraji u mojoj glavi zauzeli mjesto Manduševca, Popovog tornja iz čije zvjezdarnice možeš gledati crvenu pjegu na Jupiteru, pa čak i Krvavog mosta, dotadašnjih najvećih zanimljivosti grada. Nosio sam tu pikanteriju u sebi kao neko sjeme iz kojeg ne znate što će niknuti, kaktus, cvijet ili, kao u onoj bajci, čarobni grah koji naraste do neba. U svakom slučaju, u pitanju je bilo nevjerojatno sporo sjeme kojem je trebalo 40 godina da se iz njega rodi ”Obrt kupleraj”, satirični roman o našoj prvoj polovici 20. stoljeća. Poanta: nikad nemojte odbacivati ideje koje su vas zagolicale, kad-tad napisat ćete roman.
Roman počinje simbolično, dolaskom prvog automobila u Zagreb, hrpom pleha koja je značila pojavu modernog doba. No osim građanske udobnosti koju je donijela druga industrijska revolucija sa strujom, telefonom i motorom s unutrašnjim izgaranjem, modernizam su pratili politički užasi Prvoga svjetskog rata s klorom, fozgenom, iperitom, gladi, tifusom, tuberkulozom i španjolskom groznicom, a kontinuitet užasa nastavlja se s nacizmom, fašizmom, holokaustom, NDH i diktaturom proletarijata. U svakom slučaju, prva polovica 20. stoljeća predstavlja impresivan kaos političkih ideja i političkog (ne)snalaženja u kojem treba tražiti uzroke budućih nesretnih događaja.
NACIONAL: Roman ste pisali starozagrebačkim žargonom, što daje ne samo osjećaj toga vremena nego i simpatičnost, toplinu. Koji su razlozi za to?
Jednom prilikom razgovarao sam sa Zlatkom Krilićem o humoru u Hrvata, ponajviše u književnosti i on je rekao kako smatra da je problem u standardnom jeziku. Ne znam je li bio posve u pravu, ali činjenica je da su neka od naših najuspjelijih humorističnih djela nastala na dijalektu: ”Gruntovčani”, ”Naše malo misto” i ”Velo misto”, ”Dnevnik malog Perice”, ”Prosjaci i sinovi”… Standardni jezik je u velikoj mjeri jezik kojim ne govori nitko osim spikera na HTV-u i Drugom programu Hrvatskog radija. Standardni jezik je jezik HAK-a, policije i javnih službi u čijoj je komunikaciji najvažnija jasnoća poruke, dok književnost želi višeznačnost. Jezik književnosti počiva na ljepoti stilskih figura, ekspresiji izraza i povrh svega autentičnom glasu pripovjedača, a kako glas pripovjedača može biti autentičan ako govori jezikom koji nije njegov prirodni jezik, već ga je naučio u gramatikama i pravopisima Stoga je zavičajni govor jedini iskreni govor, a svaki pisac želi da njegov pripovjedač zvuči neizvještačeno. Simpatična balada ”Ja ne moren bež nje” postala je preko noći nacionalni hit bez obzira na to što je pisana na istarskoj čakavštini i što tekst nije bio svima posve razumljiv nakon prvog slušanja. Dijalekt opija svojom organskom privlačnošću. I zato je ”Obrt kupleraj” mogao biti napisan samo na purgerskom idiomu. Pravopisne prljavštine koje su namjerno ostavljene u romanu doprinose ne samo karakterizaciji pripovjedačice – glavne junakinje – već i oblikuju svijet romana u njegovim duhovnim i prostornim koordinatama.
NACIONAL: Iako je duhovit, roman zapravo opisuje burne događaje dvaju svjetskih ratova kroz obične ljude, kroz prostitutku, ali i kroz poznate ljude koji su krojili povijest. S obzirom na brojne totalitarizme tog vremena, je li roman jedan od načina da se narugate svim tim političkim sustavima
Humor je u svojoj ideji subverzivan i nekorektan, zbog čega ga ne podnose i zabranjuju svi totalitarni režimi i sve diktature. Umberto Eco u romanu ”Ime ruže” govori o crkvenom totalitarizmu koji zabranjuje drugu knjigu Aristotelove ”Poetike” jer govori o smijehu i komediji. Ta druga knjiga ”Poetike” ne postoji, ali nema veze. Ženi Lebl ispričala je vic o drugu Titu. Vic ide ovako: Jugoslavija je pobijedila na cvjećarskoj olimpijadi jer je uzgojila ljubičicu od sto kila. Zbog toga je završila na Golom otoku. Takvih primjera ima koliko hoćeš. Kada iskoči iz tračnica demokracije, politika poprima bizarne oblike i može se pretvoriti u zastrašujuće čudovište. Satira je u tom smislu kao duhovna terapija koja pruža čitatelju užitak da se iz perspektive kauča smije patologiji totalitarizma, svim tim carevima, kraljevima, sekretarima i doživotnim predsjednicima koji su odlučivali o životu i smrti. Svi događaji u romanu viđeni su ili su prošli kroz pripovjedački filtar glavne junakinje, bludnice iz ”Lojzekove kupelji”, kupleraja u Kožarskoj ulici. Njezin pomalo naivan i neuk ton stvara komiku i kod onih situacija koje su tragično groteskne. Stoga je moje ruganje svim totalitarizmima crnohumorno, a bojim se da drukčije i ne može biti.
NACIONAL: Humor je neizbježan u svim vašim knjigama, i doktorirali ste na humoru. Zašto vam je humor zanimljiv i kako pisati duhovito, može li se to ”na silu” ili ipak moraš imati to u sebi?
Smatram da je humor najljepša izlučevina duha. Nema ništa inteligentnije, šarmantnije, privlačnije, ugodnije od humora. Okruženi smo vijestima o propasti svijeta, o tome kako će nas El Niño spržiti, kako će se led otopiti i sve nas potopiti, iz Kremlja svakodnevno stižu nuklearne prijetnje, preživjeli smo covid, ali već se najavljuju moguće nove pandemije prema kojima je covid obično štucanje, svakodnevno čitamo o tome kako je netko nekoga ubio, zaklao, zakopao u dvorište ili stavio u zamrzivač, zloslutni ekonomisti najavljuju recesiju koju će preživjeti samo oni koji imaju komadić zemlje na koju mogu posaditi krumpir i slično. Uglavnom, okruženi smo tragedijama i strahovima, a po meni jedini način zdravog suočavanja s katastrofom zvanom život jest u ironijskoj razgradnji svih prijetnji. U jednom razgovoru Hrvoje Hitrec rekao je da iza duhovitog teksta stoji duhovit čovjek. Kako predivno! Istine su uvijek jednostavne. Pisci se rađaju kao humoristi ili tragičari. Počeo sam čitati roman o samohranom ocu koji umire od raka. Vidite, ja to ne bih nikada mogao napisati, a ni pročitati.
NACIONAL: U romanu spominjete prve automobile u Zagrebu, prve javne kuće u Zagrebu koje su se otvarale 1900-tih, ali i njihovo zatvaranje 1922., kad su dame prešle na elitne klijente u hotel Esplanade… Sigurno ste se pripremali za roman, što vam je bilo najzanimljivije kad ste čitali o tome? Kako su te žene živjele, jesu li zaista imale slavnu klijentelu kao u romanu, kako je to izgledalo na, pretpostavljam, margini društva
Bludnice su uistinu bile na margini društva, ali su toj margini društva vrlo rado prilazili profesori, oficiri, trgovci, odvjetnici i svi drugi slojevi društva. Od početka civilizacije do danas postojala je prostitucija. Čini mi se da je važno spomenuti kako je do zatvaranja kupleraja prostitucija u Zagrebu bila pod javnim nadzorom liječničke službe i policije. Dakle, kontrolirano otprilike onako kako je to danas regulirano u zemljama gdje je prostitucija legalna. Zvonimir Rogoz je u svojim memoarima dao opis jednog kupleraja u Kožarskoj. Nakon što sam to pročitao, morao sam mijenjati tekst. Naime, u početku pisao sam o ”svom” kupleraju kao o opskurnom i vlažnom mjestu, gotovo ušljivom i pljesnivom. Međutim, Rogoz ga je opisao u suprotnom svjetlu pa sam ga i ja odjenuo u crveni pliš, dodao mu neku pomalo ofucanu raskoš i pijanista u kutak salona.
NACIONAL: Pribičević, Supilo, Trumbić, Radić, Račić, srpsko-hrvatski odnosi, položaj oba naroda u A-U Monarhiji, koalicije pa kasnije i neprijateljstva, zašto vam je to bilo važno prikazati? I dalje odnosi sa Srbijom i srpskim narodom izazivaju pozornost.
Nedavna prošlost nam je pokazala kako su srpsko-hrvatski odnosi za nas od egzistencijalne važnosti, a roman koji se bavi razdobljem u kojem su nastale obje Jugoslavije neizbježno pokazuje kontinuitet političkih napetosti koje su obilježavale te odnose. Hrvati su željeli izaći iz Austro-Ugarske Monarhije, dominantne snage srpske politike željele su državu od Vardara do Triglava. I tako je nastala ideja Jugoslavije, osobito dobro prihvaćena od ”napredne omladine”. Problem nije toliko u jugoslavenskoj ideji, koliko u tome što se vrlo često ispod nje krio srpski hegemonizam. Radić je želio federalnu državu, u Beogradu nisu htjeli ni čuti za takvo što. Radić je želio decentraliziranu državu, u Beogradu nisu htjeli ni čuti za to. Radić je htio republiku, u Beogradu… Valja istaknuti kako su Pribičević, Supilo, Radić i svi ostali protagonisti književne inačice stvarnih povijesnih osoba koje su u romanu fikcionalizirane i ostvaruju svoju satiričnu funkciju. Dakle, ”Obrt kupleraj” svakako nije historiografsko djelo i treba ga čitati i razumjeti u humorističnom ključu. Aluzije na stvarne događaje su prisutne, ali one su u drugom planu i dekodirat će ih samo čitatelji koji imaju povijesno znanje o tom razdoblju.
NACIONAL: Diktature poput komunizma, fašizma i nacizma, života u Austro-Ugarskoj Monarhiji, ali i Državi SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji pa SFRJ. Toliko toga u kratko vrijeme i u 200-tinjak stranica, sve kroz oči jedne prostitutke. Što vam je bilo važno poručiti romanom?
Svaka od spomenutih diktatura ostavila je za sobom golemo groblje, u ponajvećoj mjeri nedužnih građana koji nisu išli u rat zbog ideološke strasti, već zato što su bili mobilizirani. Nisu stradavali samo vojnici na ratištima, stradavale su obitelji i civili kao ”kolateralne žrtve”. I moja glavna junakinja Pepica Octenjak takva je žrtva kojoj je rat uzeo sve i doveo je do praga kupleraja. Poruka da je mali čovjek žrtva velike povijesti je otrcana sama po sebi, ali važnija je forma smijeha u koju je takva poruka zapakirana. Satira nema samo rugalačku funkciju, ona je duboko plemenita i kroz smijeh želi popraviti svijet. U tome je njezina utopistička dimenzija, vjera da budućnost može biti bolja, ako učimo iz prošlosti. Možda zvuči naivno, ali humanizam je u suštini naivan jer počiva na vjeri u dobro.
NACIONAL: Zanimljivo je da pišete i o homoseksualcima, ali i o nekim devijantnim seksualnim ponašanjima i u kupleraju, ali i u društvu. Jesu li te seksualne devijacije zapravo pokazatelj društva danas?
Za mnoge seksualne devijacije nisam znao prije romana. Primjerice, nisam znao za mizofiliju, seksualni fetiš, odnosno parafiliju u kojoj seksualno uzbuđenje i užitak pružaju iznošeni ili isprljani predmeti. Iskoristio sam to i jedno poglavlje romana naslovio tako. Budući da je roman u najvećoj mjeri burleskan, istraživao sam bizarne fenomene jer sam jezivu bilancu mrtvih, ubijenih i mučenih htio prikazati iščašenim realizmom, neobuzdanim prikazom stvarnosti. U tom smislu je zanimljiv i motiv transplantacije testisa. Naime, u Pepicu se zaljubi vremešni grof koji ima problema s impotencijom. Nakon niza neuspjelih pokušaja izlječenja, podvrgava se operaciji u kojoj su mu transplantirani testisi čimpanze. Možete li vjerovati da to nisam izmislio? Sergej Abramovič Voronov bio je francuski kirurg ruskog podrijetla koji se proslavio praksom ksenotransplantacije tkiva majmunskih testisa na testise muškaraca. Vidite, stvarnost je nekada bizarnija od fikcije. Naravno, selekcija takve građe nedvosmisleno govori o autorskoj namjeri da se pomoću apsurdnih motiva pokaže apsurd naše povijesne stvarnosti.
NACIONAL: Kakav je osjećaj držati svoju knjigu u rukama i kako znate da ste gotovi, da ste stavili posljednju točku?
Ovaj sam roman pisao najduže. Pročitao sam gomilu literature, od Goldsteina, Josipa Horvata, Dedijera, brojnih memoara, sve do starih novina. Čitanje starih novina pruža nevjerojatan užitak i toplo ga preporučujem svim nostalgičarima i melankolicima. Napisao sam nekoliko varijanti romana s kojima nisam bio zadovoljan. Sve je trajalo tri godine. Otpočetka sam znao kako će izgledati kraj, to je bila jedina čvrsta točka u idejnom planu. Završno poglavlje o Golom otoku – ili Preduzeću Mermer, kako mu je glasilo službeno ime – jest metafora o ideologiji koja ubija vlastite sljedbenike i trebalo bi je shvatiti univerzalno, ne samo kao metaforu komunističke ideologije. Bilo je trenutaka kada sam htio odustati od svega, ali ipak prevagnula je moja najslabija strana – upornost. Naposljetku, čini mi se da svaki autor na kraju ima pomiješane osjećaje: olakšanje, zadovoljstvo, neizvjesnost i tračak nade da će se njegov tekst probiti do čitatelja.
SATIRIČNI ROMAN ‘Kroz glas bludnice iz kupleraja rugam se svim totalitarizmima’ 2026
IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-10-19 15:43:42
Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo
