iustitia.bg
Nakon što je svojim drugim filmom „Alcarras“ prije četiri godine pobijedila na filmskom festivalu u Berlinu, španjolska 39-godišnja redateljica Carla Simon postala je nova zvijezda europske kinematografije. U novom filmu “Romeria”, koji se u hrvatskim kinima prikazuje od 30. travnja, bavi se svojim djetinjstvom, ocem koji je umro od AIDS-a, i hedonističkom Španjolskom nakon pada Franca
Nakon što je svojim drugim filmom „Alcarras“ prije četiri godine pobijedila na filmskom festivalu u Berlinu, španjolska 39-godišnja redateljica Carla Simon postala je nova zvijezda europske kinematografije. Stoga ne čudi da je njen treći film „Romeria“ premijerno prikazan prošle godine na filmskom festivalu u Cannesu, a u hrvatskim kinima počinje se prikazivati u četvrtak, 30. travnja.
Carla Simon filmom „Romeria“ vratila se temi koju je obrađivala u svom prvom filmu „Ljeto 1993“. Te je godine ona kao šestogodišnjakinja ostala bez roditelja jer su joj otac i majka bili narkomani koji su preminuli od side. U filmu „Romeria“ 18-godišnja Marina odlazi u Vigo, u regiju Galiciju, kod očevih roditelja koje nije vidjela godinama. Ujedno joj treba dokument kojim se potvrđuje tko je njen otac kako bi mogla upisati filmski studij. No dolazak u očevu obitelj ne prolazi najbolje. Marina shvaća da je ne vide dijelom svoje obitelji i da njenu majku smatraju krivcem za narko ovisnost i smrt njihova sina, a sve je začinjeno obiteljskom sramotom jer je sin umro od side.
Carla Simon svojim je filmskim uspjesima postala pripadnica novog vala istaknutih europskih redateljica, a o njenoj karijeri razgovarali smo ususret hrvatske premijere filma „Romeria“.
NACIONAL: „Romeria“ je priča o odrastanju. Koliko je ona vaša biografska priča
Priča dijelom proizlazi iz mog života jer sam i ja kao dijete izgubila roditelje. Također sam s 18 godina krenula na put kako bih upoznala obitelj svog biološkog oca. Ali bilo je to drukčije nego u filmu. Nisam otišla u Galiciju, nego sam posjetila ujaka koji je živio u Madridu. Dakle, u filmu ima puno fikcije. I obiteljska struktura nije potpuno ista, likovi su drukčiji. Zapravo ih ne poznajem baš dobro jer su ušli u moj život tek kad sam imala 18 godina i nalaze se na drugom kraju Španjolske, pa nemam blizak odnos s njima. Istinit je taj osjećaj znatiželje koji ima Marina. Kao i ideja da na to putovanje kreće iz znatiželje, a ne iz ljutnje. Ona nije u sukobu sa svojom obitelji, ona ne traži ljubav, nego svoje korijene. Tako sam to i sama osjećala.
NACIONAL: Zašto ste odabrali Galiciju, odnosno grad Vigo, za mjesto u kojem se odvija radnja filma
Galicija je mjesto odakle je bio moj biološki otac i gdje su moji roditelji živjeli svoju ljubavnu priču. Za mene to mjesto ima neku vrstu mističnog značenja. Kada odem tamo, to je način da se povežem s roditeljima. To su mjesta na kojima neko vrijeme ostaneš i promatraš ljude. Kada želiš saznati nešto o svojoj prošlosti, važno je vratiti se na ta mjesta, čak i ako te to frustrira jer se pitaš: što ću ovdje pronaći?
‘Galicija je mjesto odakle je bio moj biološki otac i gdje su moji roditelji živjeli svoju ljubavnu priču. Za mene to mjesto ima neku vrstu mističnog značenja. To je moja veza s roditeljima’
NACIONAL: Galicija je regija koja je bila poznata po hedonističkom stilu života, rock ‘n’ rollu i heroinu. Što ste ovim filmom željeli prikazati?
Osjećam da je to razdoblje, osamdesete godine, bilo jako važno u Španjolskoj. No o tome se nije puno govorilo zbog boli i tragedija koji se nastali zbog toga što su mnogi umrli od heroina i side. Tijekom Francove diktature mnogi mladi ljudi bili su jako depresivni. Španjolska je bila izrazito katolička, konzervativna zemlja. A onda je, nakon Francove smrti, došla tranzicija i nastupila je eksplozija slobode, što je bilo sretno razdoblje. Ali postojala je i mračna strana jer su se pojavile mnoge droge. Neki su govorili da, dok su mladi na drogama, nisu zainteresirani za politiku. Imali smo veliku heroinsku krizu. Ljudi tada nisu znali gotovo ništa o heroinu i njegovim posljedicama. A onda se iznenada pojavila sida. Španjolska je imala najvišu stopu oboljelih u Europi. Nakon toga ljudi su prestali govoriti o svemu tome zbog tabua i zato što im je to bilo bolno. Tako je meni, kćeri te generacije, bilo važno na neki način vratiti to sjećanje. Osjećam da su upravo oni preokrenuli te stare vrijednosti i na neki način otvorili vrata progresivnijem razmišljanju. Zato sam shvatila da to nije samo moja priča, nego nešto puno veće. U Vigu su čak znali reći da je Vigo mala sestra Madrida jer je i tamo postojala snažna hedonistička scena s puno rock bendova i zabave.
Llúcia Garcia i Mitch, glavni glumci filma ‘Romeria’, s redateljicom Carlom Simón; Foto: Oscar Gonzalez/WENN
NACIONAL: Govoreći o sjećanjima, nisu to samo obiteljska sjećanja, nego i sjećanje Španjolske. Mislite li da današnja generacija u Španjolskoj želi znati istinu ili želi zaboraviti i ići dalje?
Zapravo nisam sigurna jer se više ne osjećam dijelom nove generacije. Španjolska nije dobra s povijesnim sjećanjem. Stvarno smo loši kad je riječ o Španjolskom građanskom ratu. To je kontekst kad govorimo o politici u našoj zemlji. Postoji nešto što još uvijek moramo razriješiti. Za mene je i ovaj film dio povijesnog sjećanja. To je novije razdoblje, ali riječ je o generaciji koju trebamo pamtiti. Osjećam nadu kad je riječ o novim generacijama jer im povremeno predajem i vidim da su otvoreni za to da saznaju što se događalo u španjolskoj povijesti, čak i u bolnim razdobljima. Nemam dojam da se ne žele suočiti s time. Vidjet ćemo. Nešto se događa u Španjolskoj, objavljuju se knjige o tom razdoblju i čini se da su ljudi napokon spremni govoriti o osamdesetima.
NACIONAL: Ulogu Marine dodijelili ste Llúciji Garcia koja dosad nije glumila. Kako ste je pronašli?
Da, ovo joj je prva uloga. Bio je to dug casting. Tražili smo je osam, devet mjeseci. Razgovarali smo s mnogim djevojkama, a nju smo pronašli na ulici. Izlazila je iz autobusa nakon sastanka izviđača. Imala je ruksak na leđima i pitali smo je želi li doći na audiciju. Pristala je. Imala sam intuitivni osjećaj da je ona ta osoba. Gluma ima taj element, pogotovo s ljudima koji nisu glumci. Osjetila sam da je vrlo bliska osobi kakva sam ja bila u tinejdžerskim godinama. Imala je mješavinu nevinosti i zrelosti. Tijekom mjesec dana počeli smo vježbati kod mene. Ona studira filozofiju i gluma je nije zanimala, ali je vrlo intuitivna.
NACIONAL: Jeste li tijekom snimanja filma otkrili nešto novo o svojoj obitelji?
Ne, moje najveće otkriće bilo je kako funkcionira pamćenje. To mi je fascinantno jer sam, pokušavajući složiti sve dijelove, shvatila da je to nemoguće. Jer ne pamtimo događaj, nego zadnji trenutak kada smo se tog događaja prisjetili. Tako da se u našoj svijesti vlastita sjećanja stalno mijenjaju. I prilagođavaju se, ovisno o tome što si trebamo reći. Kada pitaš različite ljude o nekom događaju, shvaćaš da se priče ne poklapaju. Svatko je protagonist vlastite verzije priče u stilu „ja sam tvojoj mami rekao ovo“. I to me je jako frustriralo. U jednom trenutku sam rekla: ako svi na neki način izmišljaju vlastita sjećanja, čak i da su mi roditelji živi ne znam bi li bilo istinito ono što bi mi rekli. Nedostaju mi slike njihovih priča, ali ću ih izmisliti za film. Bilo je to na neki način oslobađajuće. Naravno, što si bliže istini, to se osjećaš bolje. Ali u isto vrijeme ideja izmišljanja sjećanja bila mi je otkriće. Puno sam naučila o ovisnosti. Možda je najveće otkriće bilo to da sam shvatila da moj otac nije mogao biti otac jer je bio ovisan o heroinu. Nije stvar u tome da nije htio, što je bila priča koju mi je obitelj govorila, da je volio takav život, da nije želio konvencionalan život. U jednom trenutku shvatiš da možda jednostavno nije mogao odustati. I bilo mi je važno da to razumijem.
U drami ‘Romeria’ Llúcia Garcia glumi Marinu, 18-godišnju djevojku u potrazi za istinom o svom pokojnom ocu; Foto: Quim Vives/Elastica Films
NACIONAL: Zašto mislite da su obiteljske tajne dobre za filmsko pripovijedanje?
Obitelj ne biraš. Imaš je od rođenja pa je situacija složena. Kao i svaka dugotrajna veza, puna je povijesti. Zato je kompleksna, s jedne strane lijepa zbog ljubavi, a s druge može biti traumatična i ne nužno dobra za svakoga. I te tajne su na neki način vrlo filmske. Omogućuju da se stvari otkrivaju postupno. Svi mi imamo tajne, a u obiteljima poput te to je još izraženije. I to je ono što ona na neki način također otkriva.
NACIONAL: Kakvu reakciju ste očekivali od članova svoje obitelji nakon što pogledaju film?
Moj ujak ima malu ulogu u filmu, igra Loisa, lika koji je dočekuje i ugošćuje. Bio je zadovoljan. Bila sam jako nervozna, mislila sam samo na njega i što će reći, ali bio je sretan. Ne znam što će ostali reći. Pokušala sam, čak i kad je bilo teško, pristupiti im s empatijom. Razumijem njihovu bol zbog gubitka mog oca i zašto ih je to spriječilo da budu u kontaktu sa mnom ili da imamo blizak odnos. I to mogu razumjeti. I to je važno i na neki je način prisutno u filmu.
NACIONAL: U prva tri filma ispričali ste, na suptilan način, svoju životnu priču. Prošle godine postala ste majka. Znači li to da će te nastaviti snimati životne priče ili će doći do promjene u vašoj karijeri?
Ne, ne osjećam to tako. Kad sam shvatila da sam trudna, putovala sam na filmski festival u Cannes i pomislila sam da ću možda tamo i roditi, činilo mi se da to ima smisla. Kao da zatvaram jedan ciklus filmova inspiriranih mojom obitelji. Ne želim se više baviti tom temom. Osjećam da započinjem novo razdoblje. Pripremamo flamenco mjuzikl koji nema nikakve veze s mojim životom. I sviđa mi se ideja istraživanja… Film je tome i namijenjen, zar ne? Možeš istraživati mjesta i ljude koji te zanimaju, na način na koji to inače ne bi mogao. Osjećam da stiže novo vrijeme za mene. I sviđa mi se. Kad snimaš filmove temeljene na vlastitom životu i kada si snažno povezan s onim što želiš ispričati, to je jako lijepo. I to se vidi na ekranu. Ne znam kako, ali dogodi se neka vrsta magije. Ali bit će se sve OK i bit ću dobro.
‘Nagrade pomažu kako bih nastavila snimati filmove na bolji način ili barem kako ih zamišljam. Na kraju se sve svodi na novac: imaš dobru ideju, ali je ponekad moraš izbaciti iz filma’
NACIONAL: S filmom „Alcarras“ osvojili ste Zlatnog medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu. Što je to značilo za financiranje ovog filma i planiranje novih projekata
Nagrade prije svega pomažu kako bih nastavila snimati filmove na bolji način ili barem na način kako ih zamišljam. Na kraju se sve svodi na novac: imaš neku ideju u glavi, ali često na kraju moraš izbacivati neke stvari jer nemaš dovoljno sredstava da napraviš film kakav želiš. U ovom slučaju osjećala sam da je film koji smo napravili bio vrlo blizak onome što sam htjela postići. Bio je skuplji zbog mora, brodova i svih tih lokacija. Imao je više tehničkih elemenata koje su mi bile nove.
NACIONAL: S obzirom na to da ste jedna od rijetkih redateljica čiji je film prikazan na festivalu u Cannesu, smatrate li da imate veliku odgovornost te da možda otvarate vrata drugim redateljicama
Definitivno se nešto događa. Živim u malom “balonu” u Španjolskoj u kojoj sada ima puno redateljica. Moramo paziti da se taj trend nastavi. Nismo mi otvorile ta put, bilo je onih prije koje su to učinile za nas, a mi smo sada to preuzele. Shvatile smo to ozbiljno i tu smo gdje jesmo. I nema povratka, što je dobro. To je još uvijek krhko, ali vjerujem da će se stvari promijeniti. I to je velika stvar, ne samo zato što snimamo filmove, nego i zbog priča koje pričamo. Odjednom se bavimo temama koje nikada nisu bile prikazane iz vlastite perspektive.
CARLA SIMON ‘Priča filma je moj život jer sam i ja kao dijete izgubila roditelje’ 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-04-28 10:02:16 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo
