Juraj Aras, zadarski lutkarski glumac, umjetnik i aktivist te utemeljitelj festivala ‘Nosi se’ koji su prošle godine u Benkovcu omeli prijeteći prosvjedi ratnih veterana, govori za Nacional o ovogodišnjem uspješnom izdanju festivala i kulturnoj politici vlade Andreja Plenkovića
Nakon prošlogodišnjeg incidenta u kojemu je prosvjed skupine ratnih veterana uzrokovao otkazivanje umjetničkog festivala “Nosi se” u Benkovcu, ove je godine njegov organizator Juraj Aras uspio organizirati i provesti festival bez ijednog incidenta, i pod novim naslovom: “(Za)nosi se Benkovac idejom humanizma”, što je Nacionalu poslužilo kao povod za intervju s Jurjem Arasom.
Aras je rođen u Zadru 1974. Umjetnički je aktivist koji tridesetak godina razvija umjetničku organizaciju Teatro VeRRdi, platformu za produkciju predstava, organizaciju festivala i razmjenu iskustava u cilju promicanja vrijednosti humanizma. Osim produkcije bavi se režijom, dramaturgijom, glazbom, scenskim oblikovanjem te javnom komunikacijom. Od 1995. zaposlen je u ulozi glumca lutkara u Kazalištu lutaka Zadar. Dobitnik je nekoliko strukovnih nagrada, a i jedne, kako kaže, “simboličke – za najantifašista 2021. EN FACE: ANFAS”. Odrastao je u obitelji političkih aktivista i disidenata, proljećara: njegov otac Davor Aras odležao je u namještenom procesu sedam godina Lepoglave, a početkom devedesetih bio je jedan od osnivača HDZ-a. Majka Tereza Ganza Aras također je snosila posljedice otkazom s mjesta profesorice na fakultetu. Kasnije je jedna od osnivačica HSLS-a, struje Vlade Gotovca, koja je kasnije osnovala Liberalnu stranku. I Davor i Tereza Ganza Aras bili su zastupnici u Saboru. Juraj je odrastao većinom s majkom. Otac je dvoje djece.
NACIONAL: Kako je prošao ovogodišnji, deseti festival ”Nosi se”? Jeste li zadovoljni?
Zadovoljan. Teretnim rječnikom naših povijesnih zbiljnosti reklo bi se da je mirna reintegracija festivala ”Nosi se” u benkovački kulturni prostor uspješno provedena. Traumu treba pažljivo liječiti. Najbolje humorom. Kod nas on nije prvoloptaški, unaprijed dogovoren i očekivan, već vrckavo konotativan i provokativan. Želi uzdrmati i pokrenuti promjenu, a ne samo besposljedično zabaviti. Svi smo se u životu našli u situaciji kad bi nam našu manu netko duhovito prasnuo u lice pa bismo se našli u borbi sa samim sobom kako da tu istinu prepoznamo, a humor prihvatimo umjesto da se uvrijedimo. Moramo se znati nositi s time.
NACIONAL: Na otvaranju ste objasnili otkud zapravo ime ”Nosi se”. Molim vas da to ponovite za čitatelje Nacionala, kako bi se publika lakše snalazila s višeznačnošću naslova festivala.
Festival je nastao 2016. kao potreba sinergijskog produkcijskog učinka zbog jače medijske vidljivosti. Odlučio sam tada tri naše produkcije složiti u niz od tri dana, u mini smotru koju sam nazvao “Nosi se Teatro VeRRdi revija, kolekcija jesen/ljeto, 2015/2016”. Prilično jednostavna i benigna fashion aluzija za privlačenje publike. Odmah sam uvidio višeznačni potencijal i posvetio se daljnjoj igri. Držim da je razumijevanje ljudske stvarnosti dominantno utemeljeno u jeziku, a nama, kazalištarcima, on je osnovni alat. “U početku bijaše riječ”. Višestruke konotacije su zanimljiva stvar, dosta i otkrivaju i skrivaju. Svatko se češe gdje ga svrbi, pa će netko taj naziv doživjeti kao frazeološki imperativ ”Gubi se!” Međutim, imperativ zahtijeva uskličnik kojeg u nazivu nema. Čak i da ga ima, mogao bi imperativno upućivati ovako: ”Čovječe, izvoli se nositi svojom sudbinom”. Ipak će prije biti glagolski prezent koji nas upućuje da se nosi neka ideja, život na plećima, produkcija jednog festivala, svjetlo istine ili ljubavi…

‘Samo da nam se ne ponovi Hasanbegović ili nedajbože neki ‘stručnjak’ za kulturu iz Domovinskog pokreta. Ne vjerujem da će se to dogoditi, toliko nismo i nećemo pasti’, nada se Juraj Aras. FOTO: Privatni arhiv
NACIONAL: Je li ove godine bilo teže organizirati festival, s obzirom na prošlogodišnje incidente? Opišite kako je išlo? S kim ste sve iz Benkovca razgovarali?
Osim osobnih previranja i tjeskobe trebam li se uopće upuštati u to ili ću odustati, koji me nisu napuštali sve do kraja festivala, ostalo je išlo prilično glatko. Na vrijeme sam poslao skupni e-mail ravnatelju Doma kulture, gradonačelniku i pročelniku za društvene djelatnosti u kojem sam zatražio termine za održavanje festivala. Objasnio sam im svoju namjeru da želim u javnost poslati drugačiju sliku Benkovca od prošlogodišnje, a da istovremeno ne nastupimo podvijenog repa i ne izdamo svoj provokativni gard. Program je profiliran opreznije, dodan je prefiks ”ZA” – ”Za Nosi se idejom humanizma”, s problematikom identiteta i kapitalizma. Nakon toga je bilo nešto sastanaka i konzultacija. Bilo je i hvatanja za glavu nad pojedinim točkama programa, ali što da se radi s tim tvrdoglavim, ali ipak razumnim čovjekom pred njima koji ne odustaje. Prihvatio sam pristojno i neke upute ili molbe domaćina i dobio ”zeleno svjetlo”, da ne kažem podršku – ipak bi se radije gledao benigni srpski ”stand up” komičar nego Hrvatica, partizanka i profesorica, radikalna Katarina Peović. Nakon toga išle su ozbiljne konzultacije s policijom s kojom sam već u suradljivim i vedrim odnosima, i potom standardne naporne produkcijske aktivnosti organizacije festivala u uvjetima smanjenog financiranja.
NACIONAL: U jednom ste intervjuu rekli da je Ministarstvo kulture djelomice ukinulo financiranje, a Zaklada Kultura nova posve. Zaključujete li da su razlozi ideološki?
Da, tako zaključujem, ali to ne mogu dokazati, pa sam relaksiran od srdžbe. ”Nosi se” je kod Ministarstva programiran preko dvije pozicije. Pozicija festivala s 5000 eura je ostala netaknuta, ali je na poziciji inovativnih praksi, u koje spada program ”Diskurzivni relej”, kao dio festivala odbačen, a redovito je dobivao 1200 eura. Doživljavam to kao šibom po ruci, ali ne i batinom po guzici. Mogu se s tim nositi. Ministarstvo je dobro uređen državni sustav koji reflektira tendencije u društvu, sviđalo se to nama ili ne, i oblikuje ih prema nekoj općoj slici i politici Vlade. Meni se čini da, uglavnom – osim u vrijeme Hasanbegovića koji nas je dramatično unazadio – to čini unutar pristojnog građanskog i demokratskog standarda. Kad se promijeni vlast to će se reflektirati i na Ministarstvo u tom istom obliku demokratskog standarda, pa će se to opet nekome manje, a nekome više sviđati. Samo da nam se ne ponovi Hasanbegović ili nedajbože neki ”stručnjak” za kulturu iz DP-a. Ne vjerujem da će se to dogoditi, toliko nisko nismo i nećemo pasti. Ono što me zabrinjava je preotimanje Zaklade Kultura nova. To je krovna organizacija za kapacitiranje nezavisne umjetničke scene, stvorena kao demokratska poluga razdvajanja tendencija politike od stručnog umjetničkog i civilnog sektora odozdo. Taj je sektor pred dvadesetak godina u suradnji s ministrom Božom Biškupićem precizno i strukturirano, kroz iscrpne analize, pregovore i postulate stvoren da alternativu, progresiju i suvremene prakse održi i osigura stabilnima i izvan dominantnog utjecaja politike. Zadnjih nekoliko godina primjećuje se formalno restrukturiranje i kadroviranje, pri čemu su vidljive preferencije i utjecaj politike na funkcioniranje Zaklade. ”Mic po mic” kapacitiraju se konzervativniji programi bliski institucijama koje vode kadrovi HDZ-a i tako se sredstva i umjetnički postupci formatiraju bliže dominantnoj službenoj kulturnoj politici koja teži konformaciji umjesto progresiji. To je temeljno nedemokratski postupak i neetično postupanje. Stručna umjetnička javnost i civilni sektor ovaj slučaj moraju uzeti u ozbiljan zdrug borbe.
‘Bilo je nešto Benkovčana starije dobi nedavno na festivalu i bilo mi ih je drago vidjeti. Ipak, benkovačka kulturna publika okrenula je glavu od cijelog događanja i pravila se da ne postoji.’
NACIONAL: Je li festival financirao Grad Benkovac, i ako nije, po vašem mišljenju zašto?
Nisam u onom ludilu imao ni vremena ni živaca za prijave na jedinice lokalne samouprave. Smatrao sam to iluzornim, pa ne možemo detektirati bi li bilo cenzure ili ne. Definitivno je igra živaca i slutnji rezultirala smanjenim sredstvima.
NACIONAL: Je li točna informacija koja je prve večeri festivala, u ponedjeljak, 24. kolovoza, prostrujala među posjetiteljima, da u publici nije bilo nikoga iz Benkovca, i ako jest, zašto je tako?
Uglavnom je točna, a tako je bilo i druge večeri, premda je bilo nešto Benkovčana starije dobi koje mi je bilo drago vidjeti. Ipak, od cijelog festivala je benkovačka kulturna publika okrenula glavu i pravila se da ne postoji. Je li to autocenzura, iskazivanje stava ili izostanak stava, strah ili nezainteresiranost – možda poruka ”nosi se iz Benkovca”? Koliko god sam od djetinjstva vezan za Benkovac, a zadnjih godina sam i građanin Benkovca jer živim u Karinu, ipak nisam integralni dio te zajednice, pa možda imam nerealna očekivanja prihvaćanja i ne razumijem dobro procese. Možda je to samo psihosociološki fenomen u kombinaciji s prošlogodišnjom traumom. Ne znam, potišten sam zbog toga i razmišljam ne nalazeći odgovor. Iz mog ugla to je propuštena prilika uspostave građanskog iskazivanja potencijala zajednice da hrabro zastupa svoje interese umjesto da pristaje na kolotečinu protiv koje rogobori u sigurnim zatvorenim krugovima. Čekam da to tkivo ”zataljenih usta dobije svoj živ glas”.
NACIONAL: A ni muškarcima ne služi na čast da su u publici prve večeri žene bile u uvjerljivoj većini. Kako to objašnjavate?
Čini se da muškarac ima preča posla od primanja umjetničkih podražaja. U ženi, uglavnom, biva neka brižna i umna majka koja s pažnjom uređuje svoj duhovni i emocionalni život. Ima u tome neke odgovornosti od koje treba učiti.
NACIONAL: Zašto ste za monodramu odabrali Vladana Desnicu i njegov izrazito meditativan, nepolitičan tekst “Proljeća Ivana Galeba”?
Nepolitičan? Kada Ivan Galeb zavapi da ”radosno zazivlje tog Novog Čovjeka slobodnog kao kopile bez jučerašnjice i bez naslijeđenih tereta” nakon što konstatira da je ”svijet preopterećen prošlošću” i da ”mlade klice mučno prorastaju pokrov sagnjilih otkosa što na njima tište”, i kad ja to emocionalno zavapim sa scene u današnjem trenutku s iskustvom današnjice i jučerašnjice, nije li to duboko politički i humani vapaj? Bez obzira na to što se Ivan Galeb nije u tom vapaju politički referirao. Vraćamo se na konotacije. Sve može biti politično. Veliki tekstovi imaju moć da nam otvaraju perspektive iz raznih uglova. Osim toga, postaviti Desnicu u Zadru 2015. godine politički je iskaz vrijednosti zajedništva dalmatinske kulture koja je i srpska i hrvatska. Najvažnije: Desnicu sam odabrao jer mi je blizak, jer me spašava intelektualno i emocionalno i jer u tom preopterećenom svijetu mogu biti publici medij meditativne inicijacije djelom i oslobođenjem od raznih ”izama” za ostvarenje humanističke prirode čovjeka.

‘Intelektualno i moralno potkapacitirani ljevičarski egomanijaci koji prduckaju u zagrebačkim foteljama i dijele lekcije o revoluciji isti su kao oni zdesna koji zazivaju ratove pa druge šalju u njih.’ FOTO: Privatni arhiv
NACIONAL: Uoči predstave podsjetili ste na podatak da su urednici edicije ”Pet stoljeća hrvatske književnosti” Desnicu pitali želi li da ga uvrste kao hrvatskog ili kao srpskog pisca. Kako komentirate činjenicu da za Desnicu posljednjih godina više interesa pokazuje književna historiografija u Srbiji u knjigama Vladana Bajčete, nego ona u Hrvatskoj?
Suradnik i moderator Igor Ružić je tu anegdotu naveo kao uvod u temu identiteta i zanimljiv i važan razgovor sa Snježanom Banović i Agatom Juniku koji je išao nakon predstave motiviran znanstvenim radom ”Država i njezino kazalište”. Ta anegdota mi se ne čini osobito kontroverznom, više pragmatičnom i mislim da su i drugi književnici srpske nacionalnosti tada dobili upit slažu li se da uđu u ediciju ili ne. Zanimljiv je intenzitet Desničina odgovora koji odbija, s pravom – pa i s iritacijom – da se po kriteriju osjećaja osobne nacionalne pripadnosti takva stvar arbitrira, već da je to pitanje vrijednosti unutar klasifikacije jedne kulture za čiji izbor su odgovorni urednici. Parafraziram, ali to je uglavnom smisao. Uvrstili su ga, naravno. Desnica je kalibar svjetske književnosti i on je toga bio svjestan. U tom smislu je i recipročna vrijednost nedavnog hrvatskog luksuznog Frakturina izdanja najvjernije redakcije “Proljeća” u ediciji svjetskih klasika u kojem su divni pogovori Tonka Maroevića i Zrinke Božić. Za ovu priliku važno je reći da ga naši uvaženi znanstvenici u pogovorima nisu ni pokušali suziti u samo hrvatsku književnost već su mu, kako i priliči, osigurali spektar kulturnih identiteta. Na žalost, književna historiografija u Srbiji nema još takvu emancipatorsku zrelost pa inzistira na srpstvu zaobilazeći nepravedno pa i tendenciozno Desničinu pripadnost i hrvatskoj književnosti. To je dokaziva činjenica. Iz te činjenice možemo prepoznati, uz književno historiografske motive, i političke, koji onda objašnjavaju i pojačani interes, što je po mom dubokom uvjerenju i osjećaju pogrešno i nepravedno prema Desnici. Desnica je veći i vrjedniji od tog palanačkog kulturnog rata koji mu stalno latentno stoji za leđima. On je tu vrstu opredjeljenja izbjegavao. Njegova vječna problematika izmicanja kalupima ne leži prvenstveno u njegovoj nacionalnoj ili klasnoj poziciji, koja je kompleksna, već dominantno u njegovoj gorostasnoj leksičkoj snazi i erudiciji koja je teško savladiva i izaziva taštinu uprošćenih koji su, kako onda, tako i danas, uvijek u poziciji neke male moći. Slično vrijedi i za meni dragog, također gorostasa i erudita Slobodana Novaka. Takve veličine koje se opiru, svjesni svoje snage kao Dogo Argentino pred pekinezerima nikada nisu niti će služiti mediokraciji aparatčika. Rad Vladana Bajčete je iznimno zahtjevan i vrijedan i dolazi iz srca. To cijenim s punim poštovanjem. Sa sužavanjem Desnice na isključivo srpskog pisca se ne slažem. Razgovarali smo o tome, nadam se u pozitivnom smjeru za dobrobit Desničine univerzalne vrijednosti.
NACIONAL: Kako je prošla druga večer? Katarina Peović javila se iz bolničkog kreveta, a gostovala je i Snježana Köpruner, Zadranka koja je u Rami, u Bosni i Hercegovini, otvorila uspješnu tvornicu. Kakve su se poruke čule?
Jako mi je žao da je Kate u boli i da nije mogla biti s nama, ali ”Zoom” razgovor sa Stipom Ćurkovićem i Snježanom Köpruner na ogromnom platnu, uz Igora Ružića i Hrvoja Korbara u suvremenoj dvorani Doma kulture, imao je posebnu, pantokratorsku dimenziju. Pred pedesetak ljudi vodio se razgovor o mogućnostima transformacije kapitalističkog sistema u cilju očuvanja resursa i dobrobiti čovjeka. Ukratko: čuli smo da liberalni kapitalizam nema šanse opstati i da je promjena proces s jedne strane edukacije, a s druge regulacije za koju smo svi odgovorni. Razgovori će biti uskoro objavljeni na YT stranici Teatra VeRRdi.
NACIONAL: Kako danas razmišljate o prošlogodišnjim zabranama Mislite li da se ipak niste trebali povući, nego ustrajati i održati projekciju filma ”Mirotvorac” i predstave Olivera Frljića, ili ste zadovoljni moralnom pobjedom koju ste, bez ikakve sumnje, izvojevali?
Odgovor na to ne znam ni danas. Ima i onih koji ne misle da smo izvojevali moralnu pobjedu, već da smo se ponijeli kukavički. Njima sa sigurnošću mogu reći, bez pardona, da su intelektualno i moralno potkapacitirani ljevičarski egomanijaci koji prduckaju u zagrebačkim salonskim foteljama i dijele lekcije o revoluciji. Isti su kao i oni zdesna koji zazivaju ratove pa druge šalju u njih. Mogli smo probati, i moglo je sve proći bez katastrofe. Policija je bila spremna i ja sam se osobno osjećao siguran. Ali riskirati ”Kristalnu noć” u Benkovcu 2025. prema najavama Skeje, Tornada, Torcide, Armade, lokalnih branitelja s jedne, ljudi u podršci prema nama koji najavljuju dolazak autobusima iz Zagreba, autima iz Rijeke, Splita s druge strane, benkovačka policija, zadarska policija, Antiteroristička jedinica Lučko – ljudi moji, i vojska je izašla na ulice u ispomoć – pa koliko bahat i neosjetljiv možeš biti da jedan mali gradić dovedeš u rizik katastrofe zbog jednog festivala Možda smo mogli probati. Ali nismo smjeli riskirati. Točka. Tko misli drugačije: na kontrolu i po lijekove!
‘Brine me preotimanje Zaklade Kultura nova. ”Mic po mic” kapacitiraju se konzervativniji programi bliski institucijama koje vode kadrovi HDZ-a’, upozorava Juraj Aras.
NACIONAL: Biste li rekli da je atmosfera u društvu danas ipak ponešto opuštenija nego prošle godine, ili je to samo nepouzdan dojam?
Nije opuštenija. Samo je opreznija. Sad kreće mjerkanje i semantička zavrzlama. Onakva eskalacija nikome nije dobro sjela, čak ni onima koji su u prvi mah radosno divljali. Ima doduše još maloumnika i skupina kojima nije došlo do svijesti pa se incidenti ponavljaju na raznim drugim lokacijama i prilikama. Ali čini se da u sistemu pokušaja i pogreške više nije samorazumljivo da se tek tako može nasrtati na neistomišljenike. Siguran sam da tajne službe rade određenu vrstu kontrole situacije koja im je izmakla nakon Thompsonova koncerta, što se najintenzivnije pokazalo u Benkovcu prošlog ljeta. Godinu dana nakon, festival prolazi mirno. Rezultati policijskih prijava, kažnjavanja i procedura počinju djelomično djelovati. Politika se djelomično otrežnjuje. Ali s druge strane, represija se pojačava u svim smjerovima. Sve je potencijalno kažnjivo. Vlajčić izjavljuje opasne poruke o lojalnosti i kontroli. Kreće zaoštravanje drugim sredstvima. S ulice montaža ”novih vrijednosti” seli se u infrastrukturu države i zaziva demontažu važnih dijelova Ustava. Država počinje grčevito braniti samu sebe umjesto da brani građane i zemlju. Ustav vapi da mu se obratimo i da ga zaštitimo. Istovremeno očekujemo smjenu publike na uličnim protestima. Crne zamjenjuju šareni u obranu zemlje i zraka – čiste egzistencije. Srećom, manje agresivni, ali nikad se ne zna… Liberalni kapitalizam nam dolazi glave, a uz njega najveća politička katastrofa koja nam se dogodila su besprizorni DP, Suverenisti, Domino i slični koje je Plenković uključio u upravljanje državom i javnim mnijenjem samo da zadrži vlast. To je grijeh za deveti krug pakla.
NACIONAL: Vi ste i mimo vlastite volje postali intelektualno-aktivistička zvijezda ljevice, premda je moj dojam da ste zapravo uvjereni liberalni centrist, u najboljem značenju: antifašist ste, ustaštva se grozite i posve vam je jasno da su partizani predvođeni komunistima oslobodili ovu zemlju, ali ste, i iz obiteljskog iskustva, istodobno bolno svjesni represivnosti jednopartijskog socijalizma koji je kasnije jednim svojim krakom, uostalom, pervertirao u nacionalistička čudovišta. Jeste li dakle liberal i centrist, i zašto?
Slažem se s vašom sintagmom ”najboljem značenju”. Svi u mojoj najširoj obitelji, baš svi su bili u partizanima. Čak su i dva djedova brata, industrijalci, kapitalisti i buržuji, vlasnici tvornice Cetina u Omišu, dakle komunistima ”klasni neprijatelji”, ostavili kosti na Sutjesci i Kozari. Kakvo je to bolesno konvertitstvo pa da se danas ustašuje po Dalmaciji? Tko je tim maloumnicima bio u ustašama – šaka jada Nepojmljivo! To što je Jugoslavija bila autoritarni sustav s nehumanim metodama obrane svoje samoodrživosti koji je mojoj obitelji, pa posredno i meni, nanio teške traume, druga je stvar. To je karakteristika jednog povijesnog procesa koji je imao i dobrih strana. Ipak smo čak i uz tu segregaciju živjeli relativno pristojne građanske živote i od toga ne treba krojiti mitomaniju. Pitamo se danas nije li nam bilo bolje u onom mraku nego u ovoj kaljuži. Iz tog nasljeđa i političkih angažmana mojih roditelja, pa i odmjerenog katoličkog odgoja, ja vučem svoj habitus. Iako bih možda mogao generalno pristati na kvalifikaciju ”liberalnog centrista” u današnjem hrvatskom političkom trenutku, ipak bih se svrstao više lijevo. Samo što ja odbijam imati emocionalni oblik pripadnosti bilo kojem političkom spektru. Ipak sam ja fluidni umjetnik, nepostojani Ivan Galeb, s izraženom potrebom za aktivizmom i promjenom. U tom smislu jasna mi je moja nepripadnost dijelu ljevice i s tim sam zadovoljan. Drago mi je da među tvrdim, pravim ljevičarima imam prijatelje poput Vesne Teršelič, Zorana Pusića, Kate Peović… Ne moram se i ne želim svima svidjeti.
IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-09-06 20:05:49
Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo



