iustitia.bg
Iranski redatelj Jafar Panahi koji je bio izložen represiji iranskih vlasti zbog optužbi za propagandu protiv režima, ekskluzivno za Nacional govori o svom filmu ‘Jedan običan incident’, nominiranom za Oscara u kategorijama najbolji strani film i najbolji originalni scenarij te o situaciji u Iranu koji je morao napustiti
Najslavniji iranski redatelj Jafar Panahi prošlog je svibnja došao na festival u Cannesu zbog svog filma „Jedan običan incident“ koji se natjecao za Zlatnu palmu. Prvi put, nakon 15 godina, prisustvovao je međunarodnom filmskom festivalu. Naime, od 2010. godine Panahi je izložen represiji iranskih vlasti koje su ga tada optužile za propagandu protiv režima. Tijekom godina je uhićen, zatvoren, stavljan u kućni pritvor i zabranjen mu je odlazak u inozemstvo. Upravo je film „Jedan običan incident“ pobijedio na festivalu u Cannesu, da bi kasnije nanizao niz festivalskih nagrada, bio nominiran za Zlatni globus u četiri kategorije, a sada čeka 15. ožujka i dodjelu Oscara jer je „Jedan običan incident“ nominiran za najbolji strani film i najbolji originalni scenarij.
Tijekom proteklih 30 godina 65-godišnji Panahi sa svojim je filmovima, snimanima u teškim uvjetima, osvajao brojne festivalske nagrade. Godine 2000. pobijedio je na festivalu u Veneciji s filmom „Krug“, 2015. pobijedio je na festivalu u Berlinu s filmom „Taksi“, da spomenemo samo manji dio tih nagrada. U ljeto 2022. Panahi je ponovno uhićen, a početkom 2023. iz zloglasnog teheranskog zatvora Evin stigla je vijest da je prestao jesti. Dva dana kasnije bio je pušten na slobodu i dopušteno mu je putovati u inozemstvo. Uslijedilo je snimanje filma „Jedan običan incident“, njegova najnagrađivanijeg filma.
Film „Jedan običan incident“ počinje tako što Eghbal (Ebrahim Azizi), njegova trudna supruga i njihova kći ulaze automobilom u garažu gdje mehaničar Vahid (Vahid Mobasseri) odmah prepoznaje piskutavi zvuk Eghbalove proteze za nogu. Prije mnogo godina Vahid je bio bačen u zatvor i mučen zbog sudjelovanja u političkom prosvjedu i premda nikada nije vidio lice svog mučitelja, zvuk proteze govori mu da je to njegov nekadašnji mučitelj. Vahid otima Eghbala, baca ga u drvenu kutiju nalik lijesu i vozi ga po gradu u kombiju, okupljajući druge koji su također uvjereni da ih je mučio isti čovjek. Slijedi žestoka rasprava o tome što učiniti s njim.
Tema ovog filma temelji se na nepredvidivoj iranskoj budućnosti te se Panahi pita što će biti s iranskim vladajućim režimom kada jednog dana siđe s vlasti, treba li zaboraviti na zločine ili će to biti nemoguće. Upravo o tome smo razgovarali, ekskluzivno za Nacional, s Panahijem u Parizu.

Film ‘Jedan običan incident’ premijerno je prikazan na festivalu u Cannesu gdje je pobijedio i osvojio Zlatnu palmu; Foto: Stefano Spaziani / Europa Press
NACIONAL: Rekli ste da film „Jedan običan incident“ ne biste snimili da niste završili u zavoru. Kako je zatvor utjecao na vas tijekom stvaranja scenarija i filma
Iskustvo života s drugim zatvorenicima, dijeljenja svojih stavova i iskustava s njima, ostavlja traga na vama. Ne zato što u zatvoru imate namjeru ili motivaciju snimati film, nego zato što, nužno, kad izađete odande, nosite sa sobom novo iskustvo koje želite podijeliti. Dakle, dok sam bio tamo, razgovarao sam s mnogim ljudima, proveli smo puno vremena razmjenjujući mišljenja i slušajući jedni druge. U tom trenutku nisam imao pojma da će to postati materijal za film. Kao društveno odgovoran filmaš na taj način pronalazite inspiraciju. Jednostavno promatrate svoju okolinu, ljude koji vas okružuju. Izađete ujutro u šetnju ili u kupnju i promatrate ljude oko sebe. Uočavate kako se ponašaju, što se događa među njima i to postaje vaš materijal. Počnete doista istraživati ili razvijati ideje na temelju onoga što ste promatrali. Dakle, bez obzira na to kakvo je to okruženje, kada vas maknu s ulice i stave u zatvor, tada, naravno, i to okruženje postaje materijal iz kojeg možete početi zamišljati i stvarati.
‘Inzistirao sam da tijekom intervjua pitanja budu samo o filmu. No čak i ako ne postavljate pitanja o situaciji u Iranu, ja prirodno počnem govoriti o tome. Jer mi je to stalno u mislima’
NACIONAL: Jedan ste od iranskih redatelja kojem tijekom karijere nije bilo lako raditi. Koja je vaša motivacija da nastavite snimati filmove i baviti se time kad je toliko toga protiv vas?
Mi to ne doživljavamo kao neku posebnu teškoću, iznimku ili specifične okolnosti. To su naše okolnosti i prihvatili smo činjenicu da, ako želimo raditi, postoji cijena koju moramo platiti. I mi je jednostavno plaćamo. To je potpuno isto kao kad negdje izbije rat, kada se neki grad bombardira. Gledano izvana, čini se da je ondje život nemoguć, da je sve stalo. Ali ljudi koji tamo žive nastavljaju živjeti. Naravno, ljudi ginu, mjesta se razaraju, ali oni koji ostanu i dalje nastavljaju sa svojim životima. Tako je i s nama. Ti su ljudi prihvatili da žive u takvim uvjetima i prihvatili su da je to trenutačna stvarnost. I zato se moraju održati na životu. Koja je motivacija za filmaša Motivacija je snimiti film, jer ako snimaš film, ostaješ živ. Koja bi motivacija mogla biti bolja od toga
NACIONAL: U svibnju prošle godine na festivalu u Cannesu, nakon što ste osvojili Zlatnu palmu, bili ste pomalo optimistični u vezi s razvojem političke situacije u Iranu. Jeste li doista bili uvjereni da neće doći do situacije u kojoj se Iran nalazi već dugo vremena
Bio sam optimističan ne samo prije devet mjeseci, nego i prije dva mjeseca, kao što to pokazujem i u filmu. Ono što pokazujem u filmu jest nada da će se zemlja na kraju izvući iz ove situacije, da će se ovo nasilje jednog dana zaboraviti i da će se taj krug nasilja prekinuti. Da će ljudi pronaći mirnija rješenja i da će izaći iz ovog trajnog sukoba u Iranu. Ali sada, nakon onoga što se dogodilo u posljednja dva mjeseca, sve što se pitamo jest kako ljudi, uz ovakvu razinu nasilja i brutalnosti, uopće mogu prijeći preko toga. To je prije znak nastavka nasilja. Nemamo nikakve precizne informacije, nikakve vijesti, kao što znate, zbog prekida komunikacija. Nemamo svjedočanstva o tome što se točno dogodilo. Postoje samo fragmenti priča ljudi koji su uspjeli obaviti telefonske razgovore. No ono što govore, ono što se može čuti, jest da na ulicama još uvijek ima krvi. I svatko, apsolutno svatko, u svakom gradu u Iranu ima rođaka, prijatelja ili kolegu koji je ubijen. Pa kako ljudi mogu to zaboraviti? Trebat će dugo vremena. Čak sam čuo da na nekim mjestima krv uopće ne peru. Vlada je ne uklanja kako bi ljudi to vidjeli i još više strahovali.

U filmu “Jedan običan incident” žrtve zatvorskog mučenja otimaju svog mučitelja ali ne znaju što bi s njim; Foto: Les Films Pelleas
NACIONAL: Izgledate smireno dok o tome razgovaramo. Kako možete biti tako smireni u ovoj teškoj situaciji?
Nisam smiren. Uopće nisam smiren. Moja situacija svakim se danom pogoršava. Nemam čak ni volje za razgovor. Želim sada biti tamo. Volio bih da sam tamo. Moram biti tamo. Svake minute možete primiti poruku. Možete dobiti telefonski poziv. Imate jednu minutu. Ne razumijete ni što vam ljudi govore. Nemate pojma. Nema načina da steknete uvid u to što se zapravo događa. Zato sam htio otkazati ove intervjue. Ali ne mogu, jer je sve već isplanirano. Novinari čekaju. Pa sam ovdje i obavljam svoju dužnost. Ali nisam raspoložen za ovo. Nema mnogo toga što mogu reći. I inzistirao sam da tijekom intervjua pitanja budu samo o filmu. No čak i ako ne postavljate pitanja o situaciji u Iranu, ja prirodno počnem govoriti o tome. Jer mi je to stalno u mislima. Ne znam zašto smatrate da sam miran. Nisam smiren.
NACIONAL: U kojoj mjeri film „Jedan običan incident“ može pomoći vratiti onu nadu koju ste spomenuli?
Završetak filma upravo govori o toj nadi da se dogodi barem mala promjena. Ako glavni lik iz filma predstavlja sustav ili ovu vlast, onda je riječ o tome da se u njemu pojavi makar neznatna promjena, neki pomak. To je ta sadašnja situacija, sadašnje okolnosti, u kojima se traži promjena. Ali čak i usred rata potrebna vam je zraka nade jer bez nje život postaje doista vrlo težak.
NACIONAL: Jeste li se iznenadili kad ste shvatili da će ovaj film biti francuski kandidat za Oscara
Radi se o tome da prema pravilima dodjele Oscara zemlja koja prijavljuje film mora taj film prikazivati najmanje tjedan dana na vlastitom teritoriju. Moji filmovi nikada nisu bili kandidat za Oscara iz moje zemlje. Moji filmovi nisu bili prikazivani u Iranu. Sjećam se da je prije 20 godina, s filmom „Zaleđe“, američka kompanija Sony Pictures napisala pismo filmskim čelnicima u Iranu, rekavši da taj film ima velike šanse na Oscarima, da bi oni odradili promociju i pratili film u inozemstvu tijekom kampanje za Oscara te da bi ga Iran doista trebao prijaviti, ali to se nije dogodilo. Film „Jedan običan incident“ je koprodukcija s Francuskom. Sva postprodukcija odrađena je u Francuskoj, mnogi članovi postprodukcijske ekipe bili su Francuzi, pa se otvorila ta mogućnost i bili smo jako sretni što smo je dobili. Takva vrsta vidljivosti također omogućuje filmu da dopre do šire publike, a što je bolje od te prilike za filmskog redatelja Film se snima da bi ga ljudi gledali. Naravno, volio bih da je Iran mogao prijaviti ovaj film, ali nije zbog pravila Oscara. Mi smo se doista zalagali da se ta pravila promijene. Nije problem samo u Iranu, mnoge zemlje imaju slične poteškoće, a neki umjetnici i redatelji uskraćeni su za to da njihov film predstavi njihova zemlja. Pozivali smo na promjene, ali do njih nije došlo. Stoga je ovo bila jedina ponuđena prilika i ja sam je prihvatio. Ove godine četiri su iranska redatelja sa svojim filmovima prijavljena za Oscara. Jedan iz Irana, moj iz Francuske, jedan iz Kanade i jedan iz Tadžikistana.
‘Moji filmovi nikada nisu bili kandidat za Oscara iz moje zemlje, jer nisu ni bili prikazivani u Iranu. Tako da nije čudno što je ‘Jedan običan incident’ francuski kandidat’
NACIONAL: Planirate li novi film, imate li ikakvu inspiraciju za buduće filmove ili u ovom trenutku samo čekate povratak u Iran?
Rekao bih da je društveno odgovoran film nadahnut uvjetima u društvu. Do prije dva mjeseca u mislima sam imao jedan projekt na kojem sam počeo raditi 2006., 2007. godine i na kojem sam pet godina intenzivno radio. Pet godina sam se jako trudio oko njega, ali na kraju nisam dobio dopuštenje da ga snimim. Bio je to film o ratu, pa je u produkcijskom smislu bio prilično zahtjevan i nije mogao biti tajni projekt. Nisam dobio dozvolu i tada sam ga morao napustiti. U posljednje vrijeme ponovno razmišljam o njemu; pomislio sam da bih možda mogao snimiti bezvremenski i besprostorni film, nešto apstraktnije, ali da se ipak mogu vratiti toj ideji i realizirati taj film. No sada, s obzirom na ono što se dogodilo i na činjenicu da mi je nedavno izrečena nova kazna od jedne godine zatvora i dvije godine zabrane putovanja, pojavljuju se nova ograničenja i nove prepreke i morat ću pronaći načine kako se s njima suočiti.
NACIONAL: U siječnju ste bili u New Yorku gdje ste posjetili Criterion Closet, mjesto prepuno filmskih klasika. Ponudili su vam da izaberete film koji je najviše utjecao na vas, odlučili ste se za talijanski klasik „Kradljivci bicikla“. Ako biste mogli izabrati još tri filma, koji bi to bili?
Mnogo je, jako mnogo drugih filmova koji su mi važni i do kojih mi je jako stalo, ali kad bih mogao odabrati samo tri, to bi bili „Kradljivci bicikla“, ali tri različite kopije tog filma.
NACIONAL: Cijeli ste svoj život posvetili kinematografiji. Koja je snaga ove umjetnosti, zašto bismo trebali njegovati film, koja je moć filma
Film mi je dao život. On je svoj život posvetio meni, a ne obrnuto.
JAFAR PANAHI ‘Ne znam kako, uz ovakvu razinu brutalnosti i nasilja u Iranu, pronaći mirno rješenje’ 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-02-28 20:07:13 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo

