PREDSJEDNIK KPÖ: ‘Mi komunisti jačamo jer smo alternativa nesigurnosti i socijalnim razlikama’ 2026

iustitia.bg

Nakon nove pobjede Komunističke stranke Austrije (KPÖ) na lokalnim izborima u Grazu, njezin predsjednik Günther Hopfgartner za Nacional govori o razlozima tog uspjeha, ključnim problemima današnjice te odnosu KPÖ-a prema Titovoj Jugoslaviji.

Komunistička stranka Austrije (Kommunistische Partei Österreichs, KPÖ) na proteklim je lokalnim izborima potkraj lipnja potvrdila i osnažila pobjedu u Grazu osvojivši 35 posto glasova, što je sedam posto više nego na izborima 2021., pa će komunistička gradonačelnica Elke Kahr i u sljedećem mandatu voditi grad. Istovremeno, KPÖ raste i u drugim austrijskim sredinama: u Salzburgu, primjerice, na posljednjim izborima postigli su senzacionalan skok od dvadeset posto glasova i postali druga najjača politička stranka u gradu. Uspjesi u Grazu, Salzburgu i drugdje pretvorili su KPÖ iz marginalne stranke u ozbiljnu političku snagu u urbanim sredinama Austrije, što je Nacionalu bilo povod za intervju s predsjednikom stranke Güntherom Hopfgartnerom.

Hopfgartner je rođen 1964. u Linzu. Radio je mnoge poslove, među ostalim izbacivača i voditelja cateringa, bio je novinar, a vodio je i kulturne i umjetničke institucije u Austriji. Član je KPÖ-a od kraja osamdesetih. Bio je predsjednik stranačke mladeži te uređivao stranačke novine “Volksstimme”. Od 2004. u čelništvu je KPÖ-a, a te je godine sudjelovao u osnivanju stranke Europska ljevica (European Left Party), čiji je član i hrvatska Radnička fronta. Za predsjednika KPÖ-a izabran je 2021. Na proteklim izborima za Europski parlament 2024. bio je glavni kandidat stranke, sa sloganom “Stanovi umjesto topova”. U intervjuu za Nacional Hopfgartner govori o aktualnom uspjehu KPÖ-a, o tome što bi komunistička politika trebala biti danas, ključnim problemima današnjice i ulozi EU-a u suvremenom svijetu, ali i o tome kako KPÖ gleda na Jugoslaviju iz vremena Josipa Broza Tita.

NACIONAL: Komunistička partija Austrije (KPÖ) s gradonačelnicom Elke Kahr potvrdila je svoj uspjeh iz 2021. godine na nedavnim općinskim izborima u Grazu, osvojivši sedam posto glasova više. Kako objašnjavate taj uspjeh?

On nije čudo ili kratkotrajan birački prosvjed, nego rezultat desetljeća rada. Ljudi u Grazu znaju za što se KPÖ zalaže. Znaju da smo dostupni. Da slušamo. Da ljude ne ostavljamo same kada imaju probleme s najamninom, kada im prijeti deložacija ili imaju poteškoća s institucijama. Znaju da smo tu i nakon što se kamere ugase. Samohranu majku koja više ne može plaćati stanarinu ne zanima koja stranka organizira najljepšu konferenciju za medije: ona želi znati tko je na njezinoj strani. Upravo po tome mnogi danas procjenjuju politiku. No riječ je i o nečemu većem od dobrog socijalnog rada: naša politička praksa izraz je našeg shvaćanja komunističke politike. Politika za nas ne znači davanje obećanja svakih nekoliko godina, nego podršku ljudima da zajednički zastupaju svoje interese i mijenjaju svoje životne uvjete. Zato mnogi ne procjenjuju i ne doživljavaju KPÖ prvenstveno kroz naše programe ili našu povijest, nego nas mjere po onome što činimo i kako vodimo politiku. Vjerujem da je to najjednostavnije objašnjenje našeg uspjeha.

NACIONAL: Je li Graz izoliran slučaj ili KPÖ dobiva potporu u cijeloj Austriji?

Graz je u mnogočemu poseban. Ondje je snaga KPÖ-a rasla desetljećima. Tako nešto ne može se jednostavno kopirati, ali Graz danas više nije izoliran slučaj. U Salzburgu, Innsbrucku i Beču proteklih smo godina također znatno ojačali. Nakon nedavnih općinskih izbora čak se ocrtava zanimljiva slika: zbroje li se glasovi koje je KPÖ s partnerima osvojio na posljednjim općinskim izborima u svim glavnim gradovima austrijskih saveznih pokrajina, to je više glasova od Nove Austrije i liberalnog foruma (“Das Neue Österreich und Liberales Forum”, NEOS), stranke koja sudjeluje u vlasti na saveznoj razini. To ne znači da precjenjujemo svoj utjecaj. I dalje smo razmjerno mala stranka. Ali to pokazuje da Graz više nije lokalna iznimka. Vjerujem da je razlog tome očigledan: stanovanje postaje sve skuplje, dobar posao nesigurniji, a društvene se razlike povećavaju. Istovremeno, godinama slušamo kako tome navodno nema alternative. Ali mi kažemo: ima alternative. No nju neće donijeti izborni plakat ili karizmatičan političar, nego će nastati kad se ljudi počnu organizirati i zastupati svoje interese. Zato mi komunisti ne želimo jednostavno postati veći, nego snažniji u organiziranju ljudi. U tome je za nas smisao Komunističke partije.

‘KPÖ ne vidimo prvenstveno kao izbornu stranku, nego stranku koja pomaže ljudima da sami učinkovito zastupaju zajedničke interese’, Nacionalu je rekao Günther Hopfgartner (peti zdesna, u kačketu, s Izvršnim odborom KPÖ-a) FOTO: Komunistička partija Austrije.

NACIONAL: Ispričajte nam ukratko povijest tog novog uspjeha KPÖ-a. Godine 2021. dogodio se stranački raskol, nakon kojega ste pobijedili u Grazu. Što se tada dogodilo?

Najprije mala ispravka: 2021. nije se dogodio stranački raskol, nego smjena generacija i promjena u vodstvu. Pokušali smo spojiti snage različitih iskustava: desetljeća lokalnopolitičkog rada KPÖ-a i mlađu generaciju koja je unijela nove oblike političkog djelovanja. Izborna pobjeda u Grazu, međutim, nije bila rezultat organizacijske reforme. Temeljila se na desetljećima dosljednog rada i cijeloj je stranci pokazala da komunistička politika i danas može biti uspješna ako je vjerodostojna, konkretna i usidrena u svakodnevici. Od tada ta iskustva pokušavamo, korak po korak, primijeniti i u drugim dijelovima Austrije, ali ne kopiramo Graz, nego svugdje razvijamo isti temeljni stav: slušati, organizirati i s ljudima se boriti za konkretna poboljšanja. Zato KPÖ ne vidimo prvenstveno kao izbornu stranku, nego stranku koja pomaže ljudima da sami učinkovito zastupaju svoje zajedničke interese.

NACIONAL: Što su glavne politike KPÖ-a Što vaša stranka smatra najvažnijim problemima današnjice?

Najvažnije pitanje danas glasi: tko, zapravo, odlučuje o tome kako živimo? Živimo li u društvu u kojem profitni interesi nekoliko velikih korporacija, financijskih tržišta i bogatih pojedinaca odlučuju o tome kako se stanuje, radi, živi i investira Ili u društvu u kojem ljudi utječu na vlastiti život? Tu za nas počinje komunistička politika. Komunizam nije nostalgična čežnja za nekim bivšim državnim modelom. On je tamo gdje ljudi prestaju biti puki promatrači svojih životnih uvjeta i počinju ih zajednički mijenjati. Zato su za nas socijalna pitanja u središtu pozornosti. Stanovanje mora biti pristupačno. Dobar rad mora omogućiti dobar život. Obrazovanje, zdravstvo i skrb ne smiju ovisiti o prihodima. U jednoj od najbogatijih zemalja svijeta nitko ne bi trebao strahovati da više neće moći platiti stanarinu ili račun za struju. Ta su pitanja povezana s drugim velikim izazovima. Klimatska kriza ne može se riješiti ako su kratkoročni profiti važniji od životnih temelja budućih generacija, a mir se ne može osigurati tako što će Europa trošiti sve više novca na naoružanje, a istovremeno se štedi na školama, skrbi ili javnom prijevozu. Za nas, shodno tome, pitanje vlasništva pitanje je demokracije. Ne smatramo normalnim da nekolicina, u skladu sa svojim profitnim interesima, odlučuje o stvarima o kojima ovise svakodnevica i budućnost milijuna ljudi. Komunizam znači da demokracija ne prestaje na tvorničkim vratima ili na ulazu u korporaciju. Ljudi moraju dobiti više utjecaja čak i tamo gdje vlasništvo odlučuje, sve do demokratskog podruštvljavanja ključnih sektora gospodarstva. Naš je cilj, dakle, demokracija koja ne prestaje na tvorničkim vratima velikih poduzeća ili na vratima financijskih tržišta. Jer demokracija i sloboda za nas znače da svi imaju mogućnost – dakle, sredstva i pravo glasa – suoblikovati vlastiti život i zajedničku budućnost.

NACIONAL: Kako se druge stranke odnose prema KPÖ-u? Znamo da današnjica za komuniste, blago rečeno, nije povoljna.

Odnos prema drugim strankama je različit. Tamo gdje snosimo odgovornost, naravno da surađujemo i s drugima. Politika nije samo konfrontacija, već i postizanje konkretnih poboljšanja. Istovremeno, zastupamo stajališta koja se sukobljavaju s moćnim ekonomskim interesima. Kažemo da stanovanje ne smije biti roba. Kažemo da veliko bogatstvo i korporacije moraju dati značajan doprinos općem dobru. I kažemo da su milijarde za skrb, obrazovanje ili pristupačno stanovanje smislenije ulaganje nego u stalno naoružavanje. Naravno da oko toga postoje politički sukobi. Ali ključno pitanje nije jesu li vremena povoljna za komuniste, nego jesu li naši odgovori primjereni problemima današnjice. Kada si ljudi više ne mogu priuštiti stanarinu, kada zaposleni postaju siromašni premda rade puno radno vrijeme ili kada se društveno bogatstvo raspodjeljuje sa sve manje jednakosti, tada trebamo stranke koje ne upravljaju samo simptomima trenutačne krize, već imenuju uzroke i solidarno se s ljudima bore za korjenitu promjenu društvenih, političkih i ekonomskih odnosa. Želimo da nas se po tome mjeri.

‘Zadaća ljevice drugačija je od desničarskih programa: ona mora organizirati solidarnost i pokazati da ljudi postaju snažniji kada djeluju zajedno umjesto da ih se okreće jedne protiv drugih.’

NACIONAL: Kako vas tretiraju mediji?

To se proteklih godina promijenilo. Dok je KPÖ bio malen, često su nas previđali ili tretirali kao politički kuriozitet. Ali od naših izbornih uspjeha mnogi se mediji ozbiljno zanimaju za naš rad. To pozdravljam. U demokraciji je kritičko novinarstvo važno. Naravno da postoje i predrasude. Ponekad se više govori o komunizmu 20. stoljeća nego o socijalnim problemima 21. stoljeća. Tada tisak odjednom govori o povijesnim klišejima iako su stvarna pitanja zapravo posve drugačija: zašto stanovi postaju sve skuplji? Zašto raste nejednakost? Zašto mnogi osjećaju da ih politika više ne zastupa Želio bih da nas manje procjenjuju prema povijesnim krilaticama i ukorijenjenim pojmovima, a više prema našoj političkoj praksi, jer se u njoj pokazuje što podrazumijevamo pod komunističkom politikom. Ne u simbolima ili etiketama, nego u tome koristimo li ljudima, jačamo li njihove interese i pomažemo li da naše društvo postane demokratičnije i pravednije.

NACIONAL: U Hrvatskoj postoji dojam da u Austriji, još od vremena Jörga Haidera, jača krajnja desnica. Kako biste opisali krajnju desnicu u Austriji? Je li pronacistička kao u Hrvatskoj?

Ekstremna desnica danas je jedan od najvećih političkih izazova u Europi, pa tako i u Austriji. Međutim, Slobodarsku stranku Austrije (“Freiheitliche Partei Österreichs”, FPÖ) ne bih jednostavno nazvao nacionalsocijalističkom strankom. To bi bilo prejednostavno i ne bi objasnilo njezin politički model uspjeha. FPÖ povezuje autoritarni nacionalizam, rasizam i socijalnu demagogiju. Ona odgovara na strahove ljudi, ali pogrešno. Kada stanarine rastu, a plaće su pod pritiskom ili kada javne usluge postaju lošije, FPÖ ne kaže da je problem ekonomski poredak koji bogatstvo sve snažnije koncentrira u rukama nekolicine, nego da su problem migrantice i migranti. FPÖ društvene sukobe pretvara u kulturne ili etničke. To je, iz moje perspektive, stvarna politička funkcija te stranke. No ne smijemo se pretvarati da je uspon desnice isključivo djelo desnih stranaka. On je omogućen i time što su mnogi stekli dojam da etablirane stranke više nemaju uvjerljive odgovore na njihove socijalne brige. Desnica ne izmišlja kompetitivno društvo, nego ga radikalizira. Kada demokratska politika gubi utjecaj, nastaje vakuum koji desnica puni nacionalizmom i isključivanjem. Zato desnicu nije dovoljno kritizirati samo moralno. Moraju se suzbiti socijalni uzroci iz kojih ona crpi snagu. Najučinkovitiji odgovor na ekstremnu desnicu stoga nije strah, nego politika koja ljudima ponovno pokazuje da solidarnost može biti jača od međusobnog natjecanja i da im demokracija doista može poboljšati život.

NACIONAL: Opće je uvjerenje da je ljevica u defenzivi. To naročito vrijedi za istočnu i srednju Europu i za SAD. Kako, po vama, obnoviti ljevicu?

Mislim da ljevica griješi kada se prije svega pita kako postati uspješnija. Važnije pitanje glasi: kako ljudi mogu opet postati sposobniji za djelovanje? Naravno da želimo pobjeđivati na izborima. Naravno da želimo vladati. Ali nijedna vlada ne može ljudima oduzeti njihovu političku sposobnost djelovanja. Pravednije društvo ne nastaje samo u parlamentu, nego ondje gdje se ljudi zajednički organiziraju. Zato politiku ne shvaćamo kao zastupništvo u kojemu netko drugi djeluje u ime građana. Naš cilj nije da građani svakih četiri ili pet godina izaberu lijevu vladu, a onda se povuku, nego da sami postanu društvena sila. Da bi to postigla, ljevica ponovno mora biti prisutna tamo gdje se život odvija: u poduzećima, gradskim četvrtima, sindikatima, inicijativama stanara, u školama i na sveučilištima… Mora slušati, organizirati i zajedno s ljudima boriti se za konkretna poboljšanja. Desnica ne pobjeđuje zato što ima bolje odgovore, nego zato što pruža osjećaj pripadnosti. Ali, ona tu pripadnost stvara isključivanjem drugih. Zadaća ljevice je drugačija: ona mora organizirati solidarnost. Mora pokazati da ljudi postaju snažniji kada djeluju zajedno umjesto da ih se okreće jedne protiv drugih. Zato ne vjerujem da budućnost ljevice ovisi prvenstveno o novom programu ili novom vodećem kandidatu. Ona ovisi o tome hoće li uspjeti ponovno ohrabriti ljude da sami zastupaju zajedničke interese i mijenjaju svoje društvo.

‘Priželjkujem Europu koja snagu ne crpi iz vojne moći nego iz socijalne kohezije, demokratske suradnje i sposobnosti stvaranja mira. Europa ne bi trebala učiti kako postati svjetska sila.’ FOTO: Komunistička partija Austrije.

NACIONAL: Kako doživljavate vlast Donalda Trumpa Donosi uredbe i zakone protiv onoga što zove „radikalnom ljevicom“. Čeka li nas globalni „lov na lijeve vještice“?

Donald Trump nije samo neobična ličnost, nego i izraz duboke krize zapadnih društava. Rastuća nejednakost, gubitak mogućnosti demokratskog oblikovanja i osjećaj mnogih da gube kontrolu nad vlastitim životom, pripremili su tlo za njegov uspon. Ali Trump je više od autoritarnog političara. On briše granicu između javne dužnosti i privatnog interesa. Politika se više ne pokazuje kao odgovornost za opće dobro, već kao instrument osobne moći, osobne lojalnosti, pa i osobnog bogaćenja. To više podsjeća na predmoderne oblike vladavine, nego na klasično samopoimanje demokratske republike. Istovremeno, Trump ne organizira milijune poboljšavajući njihove životne uvjete, nego identitetom, lojalnošću i slikom neprijatelja. Mnogima pruža osjećaj da su ponovno dio zajednice koja djeluje. Tragedija je u tome što se ta zajednica ne temelji na solidarnosti, već na isključivanju i zajedničkim neprijateljima. Zato ne bih govorio o globalnom „lovu na vještice“. No u mnogim zemljama svjedočimo tome da su demokratska i socijalna prava pod pritiskom. Protiv toga se ne moraju boriti samo ljevičari. To bi trebala biti zadaća svih demokrata. Upravo tu leži zadaća ljevice. Ona ljudima ne mora samo ponuditi bolja rješenja i programe, nego i vratiti njihovu solidarnu sposobnost djelovanja, stvoriti prostore u kojima ljudi mogu prepoznati zajedničke interese, organizirati se i zajednički se zauzeti za njih. Desnica poručuje: postat ćete snažni ako isključite druge. Mi kažemo: ljudi postaju snažni kada nauče djelovati solidarno jedni s drugima.

NACIONAL: Kako se KPÖ odnosi prema tradicionalnim komunističkim simbolima, poput crvene zvijezde i srpa i čekića U Hrvatskoj ti simboli počinju potpadati pod prekršajni zakon, ovisno o tumačenju lokalne policije.

Povijest se ne može ni zabraniti ni svesti na jedan simbol. Crvena zvijezda i srp i čekić predstavljaju proturječnu povijest. Oni predstavljaju međunarodni radnički pokret, borbu protiv eksploatacije i, napose u Austriji i bivšoj Jugoslaviji, antifašistički otpor. No predstavljaju i države u čije su ime počinjeni teški zločini i kršena demokratska prava. Toj povijesti pripada i jedno i drugo, i zato nemamo nekritički odnos prema vlastitoj tradiciji. Međutim, za mene ključno pitanje nije koji simbol netko nosi, nego kakvu politiku vodi. KPÖ se ne shvaća kroz simbole, nego kroz to kako vodi politiku. Kada pomažemo ljudima da obrane svoje stanove, kada se zalažemo za mir umjesto za naoružavanje ili se s radnicima borimo za bolje radne uvjete, onda je to izraz našeg shvaćanja komunističke politike. Zato ne polažem mnogo u pokušaje rješavanja povijesti zabranama. Kada države ili vlade počnu kriminalizirati određene povijesne simbole, često se radi o nečemu većem od samog odnosa prema prošlosti: o određivanju na koje se tradicije jedno društvo ubuduće smije nadovezivati. Nerijetko se pritom ističu zločini političkog protivnika, a vlastita povijesna odgovornost pada u drugi plan. Istovremeno se sužava horizont mogućnosti u sadašnjosti. Jer ako se svako pozitivno sjećanje na socijalistička ili komunistička iskustva pretvori u tabu, otežava se i samu zamisao da bi društvo moglo biti organizirano posve drugačije. Upravo se na teritoriju Jugoslavije danas susreće jedan proturječan fenomen: s rastućim nacionalizmom istovremeno kod mnogih raste i zanimanje za to kako je zajednički život ranije zapravo izgledao. Ne iz nostalgije, nego zato što se mnogi počinju pitati nije li tada bilo i iskustava socijalne sigurnosti, solidarnosti, javnih usluga općeg interesa te suživota različitih nacionalnosti o kojima se danas gotovo uopće ne govori. O tome se mora moći raspravljati otvoreno i kritički. Ne kako bi se prošlost idealizirala, već kako bi se iz nje učilo.

NACIONAL: Kako KPÖ vidi ulogu EU-a Kako bi, po vama, EU trebao djelovati u ključnim pitanjima: ratu u Ukrajini i migrantskoj krizi?

Živimo u svijetu u kojem veliki izazovi već odavno ne poznaju nacionalne granice. Klimatska kriza, rat, migracije ili moć međunarodnih korporacija ne mogu se riješiti unutar pojedinačnih država. Zato je Europi potrebna suradnja. Međutim, ključno pitanje glasi: suradnja u čijem interesu? Svjedočimo Europskoj uniji koja se sve snažnije oslanja na tržišno natjecanje, naoružavanje i geopolitičku moć. Stotine milijardi eura trebale bi se usmjeriti u naoružanje, dok istovremeno mnogi imaju dojam da navodno nema novca za pristupačno stanovanje, socijalnu skrb ili obrazovanje. To je pogrešan put. Upravo rat u Ukrajini pokazuje koliko hitno Europa ponovno mora postati politička sila mira. Ruski napad bio je jasno kršenje međunarodnog prava. No ovaj se rat neće odlučiti isključivo na bojnom polju. Europa bi trebala učiniti sve što je u njezinoj moći kako bi ponovno nastupila kao posrednik. Ako se prolijevanje krvi doista želi okončati, bit će nužni pregovori u kojima sudjeluju i sile koje imaju utjecaja na obje strane, a među njima je i Kina. Cilj mora biti novi europski mirovni poredak koji sigurnost ne organizira upravljajući jedne protiv drugih, već zajednički. I u izbjegličkoj politici Europa treba drugačiji put. Ljudi ne bježe zato što olako napuštaju domovinu, već pred ratom, siromaštvom, političkim progonom ili posljedicama klimatske krize. Ti ljudi zaslužuju zaštitu i dostojanstvo. Europa mora prestati i sama pridonositi uzrocima bijega kroz ratove, izvoz oružja, nepoštene trgovačke odnose i iskorištavanje resursa. Istovremeno mora ojačati vlastitu socijalnu državu. To dvoje ide zajedno. Tko želi mir, trebao bi zaštititi i one koji se izuzimaju iz rata. Stoga smatram pogrešnim što europske države, pa i Austrija, sve više ograničavaju zaštitu dezertera i onih koji odbijaju služenje vojnoga roka. Tko ne želi ubijati, ne smije zbog toga biti kažnjen. Priželjkujem Europu koja snagu ne crpi iz vojne moći, već iz socijalne kohezije, demokratske suradnje i sposobnosti stvaranja mira. Europa ne bi trebala učiti kako postati svjetska sila. Ona bi ponovno trebala naučiti kako organizirati mir.

‘Vjerujem da se ni Jugoslaviji ni Josipu Brozu Titu ne čini pravda ako ih se ili idealizira ili demonizira. Povijest nije jednostavna. Jugoslavija je nastala iz iznimne antifašističke borbe.’ 

NACIONAL: U Hrvatskoj traje obračun radikalne desnice s nasljeđem komunističke SFRJ Josipa Broza Tita. Kako KPÖ doživljava dosege i nasljeđe te zemlje i njezina vođe?

Vjerujem da se ni Jugoslaviji ni Titu ne čini pravda ako ih se ili idealizira ili demonizira. Povijest nije jednostavna. Jugoslavija je nastala iz iznimne antifašističke oslobodilačke borbe. Ljudi različitih nacionalnosti borili su se zajedno protiv fašizma i okupacije. Već i to čini ovo poglavlje europske povijesti i danas vrijednim pažnje. Jugoslaviji je uspjelo milijunima ljudi osigurati pristup obrazovanju, zdravstvenoj skrbi, stanovanju i socijalnoj sigurnosti. Radničko samoupravljanje bilo je autohtoni pokušaj da se o ekonomskoj demokraciji razmišlja drugačije nego u zapadnom kapitalizmu ili sovjetskom državnom socijalizmu. Nije sve u tome funkcioniralo, ali bio je to ozbiljan pokušaj da se krene novim putevima. Pritom se ne smije zaboraviti ni pod kolikim je pritiskom ta zemlja bila. Jugoslavija je morala pronaći vlastiti put između blokova moći u Hladnom ratu te je bila izložena pritisku i Sovjetskog Saveza i Zapada. Upravo zato je uloga Tita i Jugoslavije u izgradnji Pokreta nesvrstanih bila od povijesnog značaja i mnogim je novonastalim neovisnim državama prvi put otvorila mogućnost da se ne moraju podrediti jednom od dvaju blokova moći. Bilo je i autoritarnih kretanja, političke represije i ograničavanja demokratskih prava. O tome se mora otvoreno govoriti. Ozbiljna ljevica ne gubi ništa time što kritički promatra vlastitu povijest, naprotiv. Ali kod današnjih napada desnice zanima me zašto se te rasprave vode upravo sada i s takvom oštrinom. Imam dojam da se tu uopće ne radi o povijesnoj spoznaji, nego o legitimiranju sadašnjosti, jer ako se delegitimiraju socijalna, antifašistička ili internacionalistička iskustva Jugoslavije, onda s njima nestaje i zamisao da bi društva mogla biti organizirana drugačije nego danas. Politika sjećanja tada postaje politika ograničavanja političkog horizonta. Ja bih to, naravno, smatrao pogreškom. Povijest nam ne bi trebala propisivati dokle smijemo razmišljati. Ona bi nam trebala pomoći da prepoznamo mogućnosti – čak i onda kada učimo iz njezinih pogrešaka. Upravo zato se o Jugoslaviji ne isplati govoriti ni nostalgično ni antikomunistički, već povijesno i s pogledom usmjerenim prema budućnosti.

 

PREDSJEDNIK KPÖ: ‘Mi komunisti jačamo jer smo alternativa nesigurnosti i socijalnim razlikama’ 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-08-16 19:55:42 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo