iustitia.bg
Mirko Bilandžić, stručnjak za nacionalnu sigurnost i sveučilišni profesor, govori o aktualnom ratu na Bliskom istoku i njegovim posljedicama za cijeli svijet, ulozi SAD-a u rješenju ruske agresije na Ukrajinu i geopolitičkoj situaciji u jugoistočnoj Europi
U povodu dolazeće svjetske energetske krize nakon napada SAD-a i Izraela na Iran i iranskog odgovora blokadom Hormuza, morskog tjesnaca kroz koji prolazi 20 posto sirove nafte, ali i povodom nedavno objavljene knjige „Ruska agresija na Ukrajinu: Ukrajina između rata i nestabilnosti“, razgovarali smo s Mirkom Bilandžićem, sveučilišnim profesorom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bilandžić je knjigu o ruskoj agresiji na Ukrajinu objavio u koautorstvu s Ivanom Burazinom, docentom na Sveučilištu obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman“. Od 2018. do 2022. Burazin je bio politički analitičar Posebne promatračke misije OESS-a u Ukrajini stacioniran na pobunjeničkom području u Luganskoj oblasti.
Bilandžić, stručnjak za nacionalnu sigurnost, utemeljitelj je niza kolegija za sociologiju Filozofskog fakulteta. Neki od njih su “Sociologija vojske i rata”, “Sociologija nacionalne i međunarodne sigurnosti” i “Terorizam i društvo”. Predaje na Vojnom studiju Sveučilišta u Zagrebu gdje je suutemeljitelj i nositelj modula za vojnoobavještajnu specijalizaciju, a kao gost predavač predaje i na međunarodnoj Ratnoj školi Ministarstva obrane.
Uz aktualnu geopolitičku situaciji u svijetu osvrnuo se i na situaciju u jugoistočnoj Europi, osobito nakon vijesti da je Srbija navodno nabavila supersonični projektil kineske proizvodnje. „Srpska vojska prva je u Europi nabavila supersonične balističke rakete i druga je ne kineska vojska u svijetu s raketama CM-400. To zahtijeva strateški odgovor Hrvatske na dvije razine: neosporno utvrditi radi li se raketi CM-400 i ovisno o tome usmjeriti se na proturaketnu obranu“, naglasio je u razgovoru za Nacional.
Govoreći o trenutačnim pozicijama Ukrajinaca i Rusa u Ukrajini, naglasio je da je „linija fronte postojana još od jeseni 2022. U zadnjem razdoblju nešto je fluidnija, pri čemu na određenoj udaljenosti od središnje linije fronte niti jedna strana u potpunosti ne kontrolira područje. To je postao gotovo pozicijski rat iscrpljivanja, pri čemu je ukrajinska orijentacija nanošenje ruskoj strani što je moguće više ljudskih gubitaka kako bi poremetili njezine planove popunjavanja i dodatno doveli u pitanje i tako ozbiljno poremećen sustav njihova novačenja. Ipak, nijedna strana ne može napraviti bitniji pomak“.
Mirko Bilandžić, profesor na odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže da se nova pravila pišu u skladu s nacionalnim interesima država, unilateralno, silom i ‘weaponizacijom’ međunarodno povezane ekonomije Photo: Saša Zinaja/Nfoto
NACIONAL: Kako ocjenjujete oružanu intervenciju SAD-a i Izraela na Iran koji je odgovorio blokadom Hormuškog tjesnaca Preko Hormuza se transportira 20 posto sovjetske proizvodnje ugljikovodika, nafte i prirodnog plina, a to sada prijeti novom energetskom krizom na globalnoj razini.
Islamskom revolucijom 1979. Iran je prestao biti strateški američki saveznik na Bliskom istoku. Od početka 21. stoljeća za Amerikance Iran je predvodnik „osovine zla“ koja prijeti Americi, američkim interesima na Bliskom istoku i Izraelu. Najkasnije od tada na sceni su američki planovi za rušenje iranskog režima i vraćanje Irana u američku orbitu interesa. Iako je u ovaj rat, u pogledu neposrednog povoda, Ameriku uvukao Izrael, očito je da američki planovi imaju niz strateški krivih kalkulacija pa će taj rat trajati i dalje. Podcjenjivanje Irana i iranskih sposobnosti vojnog odgovora, reakcija iranskog društva koje ne vode rušenju režima i iranskih sposobnosti proširenja udara na američke arapske saveznika, pa onda i širenja rata, iranske uporabe nafte i naftnih dobavnih pravaca u arsenalu geopolitičkog oružja razlog su njegova trajanja.
NACIONAL: Pobjeđuju li Amerika i Izrael u ratu protiv Irana
Amerikanci ostvaruju briljantne vojne pobjede u bitkama za uništenje iranskih vojnih kapaciteta, ali strateško-politički ne pobjeđuju u ratu. Režim nije srušen, a sudbina rezultata iranskog nuklearnog programa je nepoznata. Stoga je nastavak rata izvjestan, ali s neizvjesnim ishodom. Posljedice su intenziviranje vojnih djelovanja, uvlačenje američkih kopnenih snaga u rat, tajne obavještajne operacije za izazivanje društvenog raskola koji može voditi promjeni iranskog režima. Upitni su rezultati proširenje rata i preispitivanje odnosa američkih arapskih saveznika s SAD-om zbog njihova uvlačenja u rat i nemogućnosti Amerike da ih zaštiti, kao i eskalacije i ekspanzije islamističkog proiranskog terorizma. Izvjesna posljedica je energetska kriza, rat za Hormuški tjesnac, naftno-tankerski rat koji može dovesti ne samo do globalnog poremećaja cijena nafte, već i do ozbiljnih problema opskrbe. Ovaj je rat najveći izazov svijeta još od kubanske nuklearne krize 1960-ih.
‘Amerikanci ostvaruju vojne pobjede u bitkama za uništenje iranskih vojnih kapaciteta, ali strateško-politički ne pobjeđuju u ratu. Režim nije srušen, a nepoznato je što je s iranskim nuklearnim programom’
NACIONAL: Kako se može odraziti odbijanje europskih saveznika da se uključe u deblokadu Hormuza u svrhu oslobađanja naftnog transportnog pravca Donald Trump kaže da ih SAD ne treba, ali da europski saveznici trebaju SAD. Kako se to može odraziti na NATO?
Takav ishod bio bi put za potpuni kraj euroatlantskog savezništva ozbiljno načetog i odnosima zbog rata u Ukrajini i definitivnog američkog odmaka od Europe. Ali angažman saveznika u deblokadi Hormuza i osiguravanju naftnih pravaca je izvjestan. Energetska sigurnost je i europski strateški interes.
NACIONAL: Vojnu kampanju Izraela u Gazi pratila je poruka Donalda Trumpa da bi je trebalo pretvoriti u turistički resort. Nije li to moguće samo uz prisilno raseljavanje Palestinaca iz razorenog područja predviđenog za palestinsku državu? Raseljavanja stanovništva zadnji put je zabilježeno nakon Grčko-turskog rata od 1919. do 1923.
Ne čini mi se uvjerljivo i usporedivim moguće raseljavanje Palestinaca i sporazumno međusobno premještanje stanovništva između dviju država. Pod pokroviteljstvom Lige naroda i temeljem sporazuma iz Lausanne 1923. organizirano je najmasovnije premještanje stanovništva između Grčke i Turske od 1923. do 1924., što je uključivalo 1,5 milijuna ljudi. Tom prigodom je u Grčku ušlo 1,2 milijuna Grka ili 25 posto grčkog stanovništva, a u Tursku 350.000 Turaka iz Grčke, odnosno 4,5 posto stanovništva. U slučaju Gaze nesporno je da je udar Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. donio prekretnicu u palestinsko-izraelskim odnosima.
NACIONAL: Ta prekretnica odražava se na situaciju u cijelom svijetu.
Bio je to strateški šok koji je uzdrmao Izrael. Točka je to s koje nema povratka na staro. Hamasova operacija i očekivani brutalni, s usporednog aspekta uporabe sile, neproporcionalni izraelski odgovor predstavljaju stratešku prekretnicu ne samo u izraelskim odnosima s Hamasom, već i u izraelskom širem pristupu palestinskom pitanju. Izrael ovaj sukob doživljava ne samo da je usmjeren protiv palestinskog sunitskog islamističkog Hamasa, već kao sukob koji uključuje neprijateljsku, antiizraelsku, šijitsku osovinu predvođenu Iranom i njegovom islamističkom „legijom stranaca“. Prema izraelskom stanovištu ta „islamistička legija stranaca“ djeluje na konceptu „jedinstvenog fronta“ s Hamasom, libanonskim Hezbollahom i proiranskim paravojnim snagama u Siriji, Iraku i Jemenu. Rat i njegove posljedice stoga vode u izvjesnu geopolitičku regionalnu rekonfiguraciju s bitnim implikacijama na međunarodnu sigurnost.
NACIONAL: Kakva je trenutačna situacija na terenu?
Nakon dvogodišnjeg rata kojem se ne nazire politički kraj, uspostavljeno je vojno primirje. Izrael nije ostvario strateški cilj eliminacije Hamasa. To postavlja ozbiljna pitanja o sposobnosti moćne izraelske vojske, ali i Hamasa. Učinci izraelskih vojnih djelovanja ukazuju ne na mogućnost iskorjenjivanja i uništenja Hamasa, već pacifikaciju i okupaciju Pojasa Gaze. Za razliku od dilema u pogledu strateških učinaka rata, njegovi empirijski učinci su evidentni. Brutalan je to rat s dramatičnom letalnošću. Prema raspoloživim aproksimativnim podacima 230.000 ljudi žrtve su tog rata. Dva milijuna ljudi je raseljeno, stanovništvo je bilo suočeno s glađu, dok je 90 posto objekata u Gazi uništeno, čime je pretvorena u „sprženu zemlju“. Izraelsko pravo na samoobranu u praksi je pretvoreno u osvetničko uništenje Palestinaca. Država Izrael i njezini lideri suočeni su pred međunarodnim sudovima s optužbama za genocid i ratne zločine. Izrael je politički izoliran, a Palestina je stjecala ubrzano priznanje 157 država.
NACIONAL: Kakvi su rezultati američkog mirovnog plana za Gazu?
Američki mirovni plan iz rujna 2025. doveo je do primirja i prestanka ubijanja točno dvije godine nakon početka rata, 10. listopada 2025. Mjesec dana kasnije rezolucijom 2803 plan je potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a. Američki plan od 20 točaka ima tri faze: 1. primirje, dostava humanitarne pomoći, oslobađanje taoca i osuđenih te povratak raseljenih osoba; 2. demilitarizacija, razoružavanje Hamasa, stabilizacija, povlačenje izraelskih snaga, uspostava prijelazne tehnokratske vlade i međunarodnog Nacionalnog odbora za upravljanje Gazom te početak obnove Gaze; 3) izgradnja Gaze kako bi se mogli stvoriti uvjeti za vjerodostojan put prema palestinskom samoodređenju i državnosti. Proces njegove implementacije dosegao je drugu, ključnu fazu. To je ključ mogućeg trajnijeg primirja, no ne i završetka rata. Bit palestinsko-izraelskog sukoba je stvaranje palestinske države na koju Palestinci polažu neotuđivo pravo.
‘Rat za Hormuški tjesnac, naftno-tankerski rat, može dovesti ne samo do globalnog poremećaja cijena nafte, već i do problema opskrbe. Ovaj je rat najveći izazov svijeta još od kubanske krize 60-ih’
NACIONAL: No mirovni plan ne predviđa i stvaranje funkcionalne palestinske države.
Mirovni plan tu opciju ne predviđa. Hamas nije razoružan, a neizvjesno je i hoće li biti. Izrael pod okupacijom i dalje drži polovinu Pojasa Gaze. Hamas, što na arapskom jeziku znači junaštvo, fanatizam, predvodnik je palestinskog puta k stjecanju državnosti. Hamas nije samo vojno-politička, paradržavna ili teroristička organizacija. To je islamski pokret otpora s podrškom palestinskog naroda. Neostvarenje palestinskog cilja u relaciji s odlučnošću Izraela glede uništenja antiizraelske osovine može voditi totalnoj destrukciji, okupaciji i aneksiji Gaze. Umjesto ostvarenja američke ideje turističkog resorta u Gazi, u tom slučaju raseljavanje Palestinaca je izvjesno.
NACIONAL: Ovaj sukob na Bliskom istoku potisnuo je u drugi plan rat u Ukrajini i njegov kraj nije na vidiku.
Završetak rata u Ukrajini je neizvjestan u ishodu i vremenu trajanja. Vojni ishodi četverogodišnjeg ukrajinskog rata ukazuju da je Rusija, barem u pogledu ostvarenja strateških ciljeva, gubitnik. Nijedan strateški cilj Ruska Federacija nije ostvarila. Agresija na Ukrajinu je očito pogrešna geopolitička kalkulacija. Sukcesivna nezakonita aneksija četiriju privremeno djelomično ili potpuno okupiranih ukrajinskih pokrajina, Donjecka, Luganska, Hersona i Zaporožja, tek je re-teritorijalizacija. U pogledu teritorijalnog integriteta i suvereniteta to je destabilizacija Ukrajine, ali ne i ostvarenje ciljeva rata. Postojana pat-pozicija na bojnom polju i shvaćanje obiju strana da oružanim djelovanjima ne mogu ostvariti ciljeve – Rusija osvojiti Ukrajinu, a Ukrajina osloboditi okupirane teritorije – čimbenik je koji može dovesti do primirja ili zamrzavanja sukoba. Zasićenost društva nasiljem i ubijanjem također je čimbenik koji vodi primirju.
NACIONAL: Podrazumijeva li posredništvo Donalda Trumpa da može doći do mira samo tako da će Ukrajina morati ustupiti dio teritorija Ruskoj Federaciji?
Američke mirovne inicijative polaze od postavke da Ukrajina ne može poraziti Rusiju ni osloboditi okupirana područja. Stoga i američki mirovni plan u 28 točaka iz studenoga 2025. uključuje priznanje Krima, Donjecka i Luganska kao ruskog teritorija, zamrzavanje sukoba i uspostavu linije razgraničenja na području regija Herson i Zaporožje te povlačenje ukrajinskih snaga s onog područja Donjecka koji je još pod ukrajinskim nadzorom.
NACIONAL: Znači li to dokidanje međunarodnog poretka utemeljenog poslije Drugog svjetskog rata
Ustupanje ukrajinskog teritorija je polazna točka prihvatljivosti mirovnog sporazuma ruskoj strani. Ukrajinska je strana temeljem američkog prijedloga predložila draft mirovnog sporazuma u 20 točaka koji u odnosu na američki prijedlog sadrži dvije presudne razlike: neprihvaćanje ustupanja okupiranog teritorija i precizan sadržaj sigurnosnih jamstva Ukrajini. Ruska strana, osim američkog plana u 28 točaka, gotovo je ignorirala sve inicijative. Rat u Ukrajini je nastavljen. U vojnom smislu Vladimir Putin nije ostvario cilj. Time je strateški gubitnik. No politička orijentacija američke administracije o ukrajinskom mirovnom planu gubitnika možebitno pretvaraju u strateškog pobjednika. Time su prijedlozi za mirovni plan i mirovne pregovore Ukrajine i Rusije od početka zapravo pregovori Amerike i Rusije oko kapitulacije Ukrajine.
‘U vojnom smislu Putin nije ostvario cilj. Time je strateški gubitnik. No politička orijentacija američke administracije o ukrajinskom mirovnom planu gubitnika možebitno pretvaraju u strateškog pobjednika’
NACIONAL: Zašto je Trumpu prihvatljiva kapitulacija Ukrajine, jedne od najvećih država na europskom kontinentu?
To je izravno potvrđeno u američkoj Strategiji nacionalne sigurnosti iz studenoga 2025. Američki je prioritet ponovna uspostava stabilnosti unutar Europe i strateške stabilnosti s Rusijom. Prema strateškim određenjima administracija predsjednika Trumpa, za razliku od prethodnog desetljeća, Rusiju ne smatra subjektom ugrožavanja nacionalne sigurnosti. Nakon aneksije Krima 2014. američka strategija je zbog uloge Rusije u ukrajinskoj krizi tu državu označila prekršiteljem međunarodne sigurnosti i prijetnjom američkom liderstvu. Identično je uradila i Rusija. SAD i Rusija su se u strateškim dokumentima međusobno označavali kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Međusobna sekuritizacija država bila je na sceni kao temelj Hladnog rata. No u određenjima predsjednika Trumpa dogodilo se suprotno. U odnosu na ukrajinski rat u američkom je fokusu europska sigurnost.
NACIONAL: Što podrazumijeva taj američki fokus na europsku sigurnost?
Američki je cilj upravljati europskim odnosima s Rusijom kako bi se ponovno uspostavili uvjeti strateške stabilnosti diljem euroazijskog kopna i ublažio rizik od sukoba između Rusije i europskih država. Temeljni je interes SAD-a završiti rat u Ukrajini kako bi se stabilizirala europska gospodarstva, spriječila nenamjerna eskalacija ili širenje rata i ponovno uspostavila strateška stabilnost s Rusijom. Takva orijentacija sadrži „legitimiranje nezakonitosti“ i hipokriziju u odnosu na načela međunarodne sigurnosti. Konkretno, sadrži negiranje ili zanemarivanje i kršenje međunarodnog prava i kršenje načela međunarodne sigurnosti u pogledu poštovanja ukrajinskog suvereniteta i ignoriranje načela neprihvatljivosti nasilne promjene granica.
‘Posthladnoratovska ‘dividenda mira’ nije iskorištena. Ta relativna sigurnosna ‘udobnost’ je nestala. Ušli smo u eru multipolarnog poremećaja, fragmentacije i prilično brzih poremećaja’, upozorava Mirko Bilandžić Photo: Saša Zinaja/Nfoto
NACIONAL: Hoće li američko posredništvo u ratu u Ukrajini dovesti i do nasilne promjene granica
Kada je u pitanju suverenitet, temeljeno načelo i norma međunarodnog poretka i međunarodne sigurnosti, stručnjaci još od kraja 1990-ih upozoravaju da se nalazimo u stanju organizirane hipokrizije. Organizirana hipokrizija odnosi se na prisutnost dugotrajnih normi koje se često krše radi nekih „viših načela“. Pritom takva kršenja međunarodna zajednica tolerira. Tome je pridonijelo i usložnjavanje sigurnosne situacije u svijetu, dominacija nevojnih ugrožavanja i pojava nedržavnih subjekata, prvenstveno terorističkih organizacija kao relevantnih aktera. To je suvremeni svijet dovelo u stanje da je logika posljedica temeljena na interesima. Dakle, ne na logici prikladnosti, odnosno proizvodu pravila, uloga i identiteta koji propisuju primjereno ponašanje u danim situacijama. Stabilni međunarodni sustav, ranije hladnoratovski i baziran na nuklearnom teroru i naslijeđen posthladnoratovskom američkom dominacijom i kakvim-takvim multilateralizmom, došao je svojem kraju. Posthladnoratovska „dividenda mira“ nije iskorištena. Ta relativna sigurnosna „udobnost“ je nestala. Ušli smo u eru multipolarnog poremećaja, fragmentacije i prilično brzih poremećaja. Međunarodni sustav 21. stoljeća nije ni bipolaran ni unipolaran, a istodobno je i jedno i drugo. Najbolje ga je opisati kao multipolaran ili policentričan svijet, što je karakterizirano difuzijom i diversifikacijom moći kroz nekoliko centara usmjerenih na podjelu sfera interesa i zona utjecaja.
NACIONAL: Kako biste pobliže odredili tu podjelu sfera i zona utjecaja
Svjedočimo eroziji sposobnosti bilo kojeg pojedinog aktera da definira ili provodi pravila igre. Širenje centara moći razbilo je globalno upravljanje i oslabilo autoritet međunarodnog prava i multilateralnih normi koje su desetljećima pružale određenu razinu predvidljivosti i stabilnosti. Umjesto toga, suočavamo se sa sve fluidnijim geopolitičkim, geostrateškim, geosocijalnim i geoekonomskim krajolikom koji karakteriziraju partikularna ili „nesvrstana“ područja. Raznolika partnerstva, pojava privremenih i često specifičnih koalicija te redefiniranje uloga aktera unutar globalnog utjecaja i upravljanja. U takvim uvjetima, nacionalni interesi pojedinih država redefinirali su i ulogu sile: uporaba sile postala je poželjan racionalni izbor i to kao prvi izbor političkih odluka. Nova pravila pišu se u skladu s nacionalnim interesima država, unilateralno, silom i ”weaponizacijom” međunarodno povezane ekonomije. Indikatore „načetosti“ međunarodnog poretka možemo uočiti već početkom 21. stoljeća u ponašanju velikih sila, a posljednji slučajevi međunarodnopravno protupravnih agresija na Gruziju, Ukrajinu i Iran, izraelskih vojnih udara na niz arapskih država pod paravanom prava na anticipirajuću samoobranu nakon udara Hamasa 2023. potvrđuju rušenje međunarodnog poretka.
NACIONAL: Hoće li u postojećim okolnostima ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski biti prisiljen raspisati predsjedničke izbore, na čemu inzistira Rusija odričući mu legitimnost?
Pitanje legitimiteta ukrajinskom predsjedniku problematizira i ruska i američka strana. Predsjedniku Zelenskom mandat je istekao u svibnju 2024., no zbog ratnog stanja izbori se ne mogu održati. Uz ustavna ograničenja održavanje izbora u ratu ne podržava ni preko 60 posto ukrajinskih birača. Mandat na izborima 2019. Zelenski je dobio osvojivši 73 posto glasova i time svenacionalnu podršku birača, osim na području Krima i Donbasa, gdje izbori nisu održani. Od komičara i glumaca postao je državnik i karizmatični lider, ratni vođa. Nije stoga čudno da je početkom ruske agresije, prema istraživanjima društvenih stavova, uživao podršku 90 posto stanovništva, a i posljednja istraživanja iz jeseni 2025. ukazuju na gotovo dvotrećinsku podršku. Uspostavom primirja ili mira i stvaranjem sigurnosnih uvjeta održavanje izbora je izvjesno. No pitanje pobjednika je neizvjesno, s izvjesnim utjecajem vanjskih subjekata na proces predsjedničkih izbora i selekciju kandidata. Neizvjesno je i pitanje kandidature Volodimira Zelenskog. Uostalom, u rujnu 2025. kada je pozitivno odgovorio na američki zahtjev za održavanjem izbora, kazao je da njegov cilj nije sudjelovanje na izborima, već pobjeda u ratu. Njegovo mjesto u povijesti time je zajamčeno.
‘U doglednoj budućnosti nije izvjesna promjena nijedne od bitnih determinanti opetovanog, u redefiniranoj formi, jačanja velikosrpstva niti borbe za regionalnu dominaciju strateških aktera’, smatra Mirko Bilandžić Photo: Saša Zinaja/Nfoto
BILANDŽIĆ O ODNOSIMA HRVATSKE I SRBIJE: ‘Strateška prednost Hrvatske je članstvo u NATO-u, dok Srbija vodi politiku vojne neutralnosti. Dok funkcionira NATO, Hrvatska je sigurna’
Uz aktualnu geopolitičku situaciji u svijetu, Bilandžić se osvrnuo na situaciju u jugoistočnoj Europi, osobito nakon vijesti da je Srbija navodno nabavila supersonični projektil kineske proizvodnje.
NACIONAL: Kakve su moguće posljedice ratnih sukoba na Bliskom istoku i ruske invazije u Ukrajini nakon navodnog naoružavanja Srbije supersoničnim projektilima kineske proizvodnje?
Refleksije rata u Ukrajini na regionalno okružje i navodno naoružavanje Srbije moćnim ofenzivnim oružjem nisu u izravnom kauzalnom odnosu. Iako je proglasila neutralnost, Srbija je dva desetljeća posvećena naoružavanju. Zadnje desetljeće snažan je politički pritisak da se obnovi naoružanje naslijeđeno iz jugoslavenskog razdoblja. Uz modernizaciju vojske, važnu ulogu imaju i politički motivi jer vojna moć ima simboličnu vrijednost u unutarnjoj politici i održavanju režima. Napetosti s Kosovom dodatno su potaknule ulaganja u vojsku. Ali više od ostalog, ta su ulaganja potaknule srpsku socijalnu konstrukciju o ugroženosti i militarizaciji ugrožavatelja Srbije. To je i narativ za opravdavanje vlastitih poteza. Naravno, ni refleksije globalnih događaja, prvenstveno ruske agresije na Ukrajinu, nisu nevažne.
NACIONAL: Što o tom naoružavanju govore konkretni podaci?
Naznačene procese empirijski podaci uvjerljivo dokazuju. Nakon poraza velikosrpske politike od 1996. do 2024., vojni proračun Srbije, prema podacima uglednog Međunarodnog instituta za proučavanje mira iz Stockholma, prosječno je činio 2,51 posto BDP-a, a kretao se u rasponu od 1,7 do 4,6 posto BDP-a. Od 2018. vojni proračun Srbije postojan je na 2,5 posto BDP-a s tendencijom rasta prema 3 posto shodno političkim odlukama o daljnjem povećanju izdvajanja za obranu. Zadnjih pet godina Srbija kupuje oružje od 15-ak država. Najvažniji dobavljač je Kina, sa sve izraženijom ulogom Francuske i Izraela, naravno i donacijama iz Rusije. Srbija ima najmoćniju vojsku na jugoistoku Europe i najveći obrambeni proračun. To potvrđuje i Global Firepower koji od 2005. longitudinalno istražuje nacionalne kapacitete za vođenje rata u 145 država analizom 60-ak varijabli njihovih nacionalnih potencijala.
NACIONAL: Kako na toj listi stoji Srbija, a kako Hrvatska
Na listi za 2025. Srbija je na 63. mjestu, a Hrvatska na 74. Komparativno, prema kvantitativnim kriterijima vojne moći Hrvatske i Srbije u 2025., Srbija je superiornija u gotovo svim aspektima osim u području ratne mornarice i logistike. Vojna izdvajanja Hrvatske, prema podacima Međunarodnog instituta za proučavanje mira, zadnja dva desetljeća bila su od 1,5 do 1,7 posto BDP-a. Projektirani standard od 2 posto BDP-a za vojna izdvajanja skoro je dosegnut 2021. s 1,96 posto, a u potpunosti 2025. s 2,1 posto. U kvalitativnom smislu, situacija je drugačija. Strateška prednost Hrvatske je članstvo u NATO-u, dok Srbija vodi politiku vojne neutralnosti. Dok funkcionira NATO, Hrvatska je sigurna. No regionalna sigurnost zahtijeva kontinuitet strateškog djelovanja jer regionalna sigurnost jedna je od presudnih determinanti nacionalne sigurnosti Hrvatske.
NACIONAL: Srbija je deklarirala neutralnost, ali ima bliske odnose s Ruskom Federacijom i Kinom. Kako u tom kontekstu stoji regionalna sigurnost na jugoistoku Europe, odnosno na Zapadnom Balkanu?
Jugoistok Europe povijesno i recentno područje je ruskog interesa i ruskih utjecaja. U strateškom vanjskopolitičkom konceptu iz 2013. određeno je da je „balkanska regija“ od velike strateške važnosti za Rusiju. Tri su razine utjecaja: opstrukcija euroatlantskih integracija Zapadnog Balkana, projiciranje statusa sile i instrumentalna razina na naznačenom području. Primjerice, bombardiranje Savezne Republike Jugoslavije 1999. i priznanje Kosova koristi kako bi opravdala agresivnu vanjsku politiku. Ruski utjecaji posljednjih desetljeća itekako su vidljivi. Njihov raspon je na razmeđu prijateljstva, gotovo savezništava, ograničene suradnje s bitnim ekonomskim uplivom te nesklonosti spram država u procesima pristupanja NATO-u. U tim okvirima različit je i instrumentarij djelovanja: otvorena politička, diplomatska i vojna suradnja, ekonomske investicije i ideološko-propagandni utjecaji. No na sceni su bili i prikriveni oblici djelovanja, tajne akcije ili „aktivne mjere“ kojima se nastojalo utjecati na procese u nizu država bez otkrivanja umiješanosti, prvenstveno u cilju destabilizacije i onemogućavanja ulaska u NATO. Ovisno o ishodu rata u Ukrajini, mogućnost ruske ekspanzionističke politike ne može se isključiti.
NACIONAL: Kako se ishod rata u Ukrajini može reflektirati na Hrvatsku?
Područje nestabilnog i turbulentnog jugoistoka Europe potencijalna je meta. Uostalom, taj sukob već ima utjecaj na okružje. „Nesvrstavanje“ Srbije u odnosu na agresiju na Ukrajinu i ambivalentna pozicija osude ruske agresije na Ukrajinu uz istovremeno neprihvaćanje zapadne politike gospodarskih sankcija prema Rusiji strateški je izazov. Srbija je jedina država koja ima unutarnji i vanjski potencijal za destabilizaciju, ali i biti destabilizirana. Povijesno i recentno središnji je saveznik Ruske Federacije i predvodnik šireg srpsko-pravoslavnog korpusa na jugoistoku Europe. Ruska Federacija upravo strateške interese ima u istočnim dijelovima jugoistoka Europe.
NACIONAL: Kakva će biti srpska politika
Ambivalentnim, ali strateški racionalnim, aktualnim državnim liderima Srbije velikosrpski kontekst izvor je političkih i državnih karijera, ali i ključna determinanta državnog djelovanja. U doglednoj budućnosti nije izvjesna promjena nijedne od bitnih determinanti opetovanog, u redefiniranoj formi, jačanja velikosrpstva niti borbe za regionalnu dominaciju strateških aktera. Uz unutarnjopolitičku razinu, to je i okvir razloga za srpsko naoružavanje moćnom supersoničnom raketom zrak-zemlja kineske proizvodnje CM-400. Srpska vojska time je postala prva u Europi koja je nabavila supersonične balističke rakete i druga ne kineska vojska u svijetu s raketama CM-400. Takav akt zahtijeva strateški odgovor Hrvatske na dvije razine: nesporno utvrditi radi li se raketi CM-400 i ovisno o tome usmjeriti se na proturaketnu obranu.
MIRKO BILANDŽIĆ ‘Prema kvantitativnim kriterijima vojne moći Hrvatske i Srbije u 2025., Srbija je superiornija u gotovo svim aspektima osim u dva područja’ 2026 IUSTITIA.BG – Investigations 2009-2026 2026-03-27 21:00:22 Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Sisak, Velika Gorica, Vinkovci, Vukovar, Dubrovnik Najnovije vijesti Svjetske vijesti Vijesti iz zemalja Najvažnije vijesti najnovije vijesti najvažnije najnovije vijesti dana Sudac Petar Nizamov Perje Petar Nizamov- Perje Pravda bg iustitia.bg iustitia iusticia usticia istraga Burgas vijesti iz Bugarske vijesti u zadnji sat vijesti dana vijesti iz današnje Bugarske vijesti Vijesti iz Bugarske blitz vijesti glavne vijesti najvažnije najkomentiranije najnovije vijesti vijesti o Boyku Borisovu vrijeme vijesti o koronavirusu vijesti o vremenu facebook youtube facebook instagram vijesti danas vijesti u zadnji čas vijesti danas današnje vijesti vijesti bg vijesti vodeće vijesti vruće vijesti bg vijesti stranica za vijesti sve vijesti vijesti bg vijesti u zadnji sat najnovije najnovije vijesti bg vijesti iz današnjeg dana vijesti danas vijesti iz zadnjeg sata najnovije vijesti današnje vijesti bg vijesti vijesti 24 sata vijesti bg novini vijesti iz svijeta ptica bg bivol bg bivol trud bg novini najnovije vijesti danas novinite bg vijesti zdravo bugarska politička stranka grb delyan peevski skandalozno Bugarska nacionalna televizija Slobodna Europa Televizijski skandal ekskluzivno tv uživo uživo upravo sada tv tv online tv program bg uživo sada tv vijesti online tv online uživo sud Burgas sud Okružni sud Burgas sud Burgas Okružni sud Burgas Okružni sud Burgas Žalbeni sud Burgas tužitelj Burgas Tužiteljstvo Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Ured okružnog tužiteljstva Burgas Glavni tužitelj Ivan Geshev Tužitelj Geshev Tsatsarov Ministarstvo unutarnjih poslova Burgas ODMR Burgas ODPR Burgas policija Okružna policija Burgas Tužitelj Burgas Tsatsarov SGS predmeti sud Varna predsjednik SGS sudske odluke o građanskim predmetima odluke o predmetima sud Plovdiv odluka sudskih odluka predmeti sud Varna kazneni predmeti odluke okružnog suda rad na sudu SGS predsjednik SGS suci Sofijski sud mjesto suci Plovdiv sud Plovdiv suci Plovdiv Vrhovni sud Inspektorat Vrhovnog suda Vrhovno sudbeno vijeće odvjetnik odvjetnik kazneni predmeti odvjetnik građanski predmeti odvjetnik bračni predmeti odvjetnik upravno kazneno pravo kazneni postupak građansko pravo građanski postupak upravno pravo ustavno pravo
